[ Aleksandra Jovančević, TVCG ]

TEŠKA ŽIVOTNA PRIČA

Baku Radojku zaboravila i rođena djeca

Kako izgleda stisak ruke i lijepa riječ onih koje je rodila, zaboravila je Radojka Petrović. Kad je neko pita gdje su joj djeca, ne može da sakrije suze.

"Za neke ne znam ni gdje su. Neće ni da se jave", kroz suze progovara Radojka. 

Teška mladost i borba da djecu nakon razvoda izvede na pravi put, donijeli su joj još težu starost. I ruke kojima je prehranila porodicu izdale su je, pa više ne može da radi.

"Odem u grad i prosim u zadnje vrijeme, jer ne mogu da radim", kazala je ona.

Brigu o njoj preuzela je sestra.

"Boli što sto dosađuem porodici koja je u teškoj situciji. Iako je to moja sestra,to je tudja kuca

A da je srce roditelja najprostraniji dom i male i velike djece, dokazuju nam svakodnevno - i dok su u punoj snazi, i kad ostare. Umjesto da ih tretiramo kao servis za unuke, psihološkinja Adriana Pejaković predlaže nešto ljepše. 

"Da obratimo pažnju jer ćemo svi biti stari. Da im pružimo pažnju i ljubav i poštovanja, a ne da jurimo za stvarima u životu", pojašnjava Pejaković. 

Da je prisustvo bake i djeda značajno i za djecu, znamo svi koji pamtimo tu neizmjernu ljubav. I zato je na ljubav najljepše odgovoriti istom mjerom.

"Nekada se stari osjećaju zapostavljeno, ali neće da kažu jer smatraju da nisu prioritet. Nekad je važno da zastanemo da se sjetimo i da ih pitamo kako su. Oni misle da su nam na teretu", smatra Pejaković. 

Isto to osjeća i Radojka, da nikom nije teret. Zakon o porodici kaže da su djeca dužna da izdržavaju svoje roditelje.

Pejakovićeva napominje da bi to svima trebalo da bude želja i neobaveza.

"Ako smo rasli u porodici gdje je bilo puno ljubavi ,u kojoj smo brinuli jedni o drugima osjećamo ne samo moralnu obavzu nego ljubav i posvećenost", dodaje ona.

Radojka o sebi i svom zdravlju brine sama. No, njenu bol ne može da izliječi ljekar.Ni želje nijesu velike, a upućene su djeci. 

"Makar taj telefonski poziv i da se sastanemo da progovorimo. Drugo ne tražim", poručuje ona. 

Radojki bi jedan poziv uljepšao dan, ali i mnogim roditeljima, da znaju da o njima misle oni kojima su život posvetili, a to je najmanje što možemo da učinimo.