Туфик Софтић

PRIJE DECENIJU

Nestala oprema za siraru iz Šekulara, mještani traže istragu

Mještani beranskog sela Šekular ni poslije punih deset godina ne znaju gdje su odnesene mašine fabrike sira, koja je kao međunarodna donacija bila izgrađena u njihovom selu.

Oni zahtijevaju da se mašine pronađu i ponovo instaliraju u njihovom selu ili negdje na području beranske opštine, jer smatraju da su kao donacija bile njima namijenjene i da im se ne može mijenjati vlasnik.

Mještanin Vesko Davidović prisjeća se da je sirara u Šekularu sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija njemačkog Ministarstva poljoprivrede i tamošnjeg zemljoradničkog saveza, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura.

Ova fabrika je trebalo da ima efekat povećanja stočnog fonda i zaustavljanja migracije stanovništva, međutim to se nije desilo, i fabrika je, zapravo, otvarana i zatvarana od izbora do izbora.

"Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom", kaže Davidović za Portal RTCG.

Neko je ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organizovano od početka do završetka gradnje fabrike sira "Planinka" u Šekularu.

Jednom prilikom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a "neznatno" je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije lokalnih izbora 2010. godine. Drugi put poslije tih izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred parlamentarne izbore 2012. godine. Pred izbore 2014. godine sirara je misteriozno nestala.

"Prvi sir je zabrkao tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović. Ministar u povratku vjerovatno nije još ni stigao do Podgorice, a sirara je prestala da radi", prisjeća se Davidović.

On priča da niko iz sela ko nije bio za DPS nije pozvan niti je znao za otvaranje sirare.

"To je bila DPS proslava, tempirana pred izbore", kaže Davidović.

Možda se niko ne bi posebno ni osvrnuo na to da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir.

Davidović objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla rentabilno da radi kada je bila projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

"U čitavom Šekularu nema dovoljno sirovine. Nije rijedak slučaj da i seljani za lične potrebe kupuju tetrapak u gradu. Za potrebe sirare su dovozili mlijeko iz Berana i Andrijevice", priča Davidović.

Sada se, ipak, postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju, a mještani traže da se uključi i državno tužilaštvo i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.

"To je urađeno u tajnosti. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od prvih komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu u ruke i jurnuo da brani da odnesu fabriku. Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je rečeno i naređeno. Gdje su mašine odnesene, to ne znam", kaže Davidović.

Mještani Šekulara smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca.

Sirari u Šekularu prethodila je i izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika ne radi. Sirare su tih godina, izgleda, za nekoga bile dobar posao, pa je jedna napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.

Ipak se nije odustajalo, pa je potom najavljivana izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja i jedne u Petnjici.

Možda se, kaže Davidović, računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu.

Odnekuda je stigla i priča da su i mašine za šekularsku siraru donesene svojevremeno sa Žabljaka, gdje je fabrika sira takođe neko vrijeme radila i potom zatvorena.

Mještani Šekulara zato pitaju gdje je otišla njihova fabrika i kažu da ako se to ne zna, onda bi morala da se pokrene neka istraga. Fabrika, kažu u šali, nije imala točkove, i nije mogla sama da ode.

Oni traže da se pronađu tragovi i da se makar zna gdje je završila.