Ивана Влаовић [ Radio Crne Gore ]

ŠLjIVANČANIN I BERIŠA 

"Djeca nezaštićena, a sistemsko rješenje za prosjačenje se ne nazire“

Iako dugo godina ukazuju na problem prosjačenja u Crnoj Gori sistemsko rješenje se ne nazire. Institucije prebacuju odgovornost s jednih na druge, dok djeca koja su žrtve prosjačenja odrastaju na ulici. Takav se utisak stiče kad pogledamo pristup države tom problemu, neki su od stavova sagovornika Radija Crne Gore, savjetnie Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) Duška Šljivančanin i direktora Nevladine organizacije „Koračajte sa nama - Phiren amenca“, Elvisa Beriše.

Iako je Protokol o postupanju organa, ustanova i organizacija sa djecom uključenom u život i rad na ulici, usvojen 2019. godine a revidiran 2021. on se ne sprovodi adekvatno i problem prosjačenja se ne rješava sistemki, kazala je Šljivančanin.

„Ne možemo da se pohvalimo njegovom primjenom. Tome mogu posvjedočiti brojke sankcionisanja, prijava ili procesuiranja slučajeva prosjačenja djece“, navela je Šljivančanin.

A djeca koja su žrtve prosjačenja imaju osjećaj da manje vrijede od drugih i osjećaj potpune isključenosti iz društva, objašnjava Beriša, dodajući da je prosjačenje problem koji predstavlja začarani krug koji se najčešće ponavlja iz generacije u generaciju.

„Umjesto da imamo mladu osobu koja je obrazovana, imamo mlade koji nijesu spremni za život. Ne mogu da planiraju svoju budućnost. Isti ti mladi ljudi će brzo formirati porodice i neće moći da pomognu svojoj djeci. To je začarani krug koji se ponavlja i predstavlja veliki problem“, objašnjava Beriša.

Uprava policije saopštila je ranije da je u periodu od 1. do 18. jula sankcionisala 16 osoba, da je podnijeto 17 prekršajnih prijava i da su izdata dva prekršajna naloga za plaćanje kazne zbog prekršaja iz oblasti prosjačenja.

Podsjećamo da je nedavno uhapšen i državljanin Kosova, jer ga je policija zatekla u prosjačenju. Kod njega je pronađeno skoro 20 000 eura.

Osvrćući se na taj i ostale slučajeve hapšenja stranih državljana zbog prosjačenja Beriša poručuje da je „najlakše nekog državljanina iz regiona identifikovati, kazniti ga, oduzeti mu novac i vratiti ga“.

Dodaje da je to za početak dobar potez, ali ne i dovoljan.

„Stranim državljanim koji se bave prosjačenjem, šaljemo poruku iz Crne Gore da su ovdje bezbjedni, jer se državne institucije u praksi ne bave rješavanjem tog problema“, navodi Beriša.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander kazao je, još u aprilu, da je hitno potrebno povećati broj socijalnih radnika kako bi problem dječijeg prosjačenja spriječili.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja saopštili su za Radio Crne Gore da je došlo do povećanja određenog broja socijalnih radnika, ne precizirajući koja je to brojka.

„Ministarstvo rada i socijalnog stranja iniciralo je u svim centrima za socijalni rad, kao i u Dječjem domu izradu Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, sa ciljem da se broj voditelja slučaja (stručnih radnika) poveća za 20 odsto. Nakon usvajanja pravilnika došlo je do povećanja određenog broja stručnih radnika, što je u konkretnom doprinijelo smanjenju opterećenosti postojećeg kadra, a samim tim i povećanju kvaliteta rada“, navodi se u saopštenju.

Saglasna je Šljivančanin sa stavom da kadra nema dovoljno. To je, kako kaže, jedan od razloga što se Protokol iz 2019. ne sprovodi.

„Nesprovođenje protokola je uslovljeno nepoznavanjem posla, ali i nedovoljnim kapacitetima u službama koje su za to zadužene. Pogotovu u sjevernim opštinama, gdje su nam centri za socijalni rad i policija prilično „tanki“ sa kadrovima, da bi se ovom problemo jednako posvetili u dva popodne i tri ujutru“, objašnjava Šljivančanin.

Dodaje da naš sistem nema adekvatna rješenja za izmiještanje djeteta iz porodice, bar privremeno, do momenta odlučivanja o njegovom trenutnom ili trajnom statusu.

„Nemamo servise podrške za tu djecu i njihove porodice, niti specijalizovana skloništa za djecu ove kategorije“, navodi Šljivančanin.

Mora postojati adekvatna institucija koja će, kako navodi Beriša, prihvatiti djecu koja su žrtve „ulice“.

„Nije rješenje da ih smjestimo u Centar „Ljubović“, gdje borave djeca koja su u sukobu sa zakonom, niti u Dječiji dom „Mladost“, gdje su djeca bez roditeljskog nadzora. Već je potreban drugačiji pristup, kako bismo ih vratili u obrazovni sistem. Potrebno je raditi i sa roditeljima te djece“, poručuje Beriša.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja navode da su prema podacima sa kojima raspolažu centri za socijalni rad, tokom 2022. godine evidentirana 43 slučaja prosjačenja u kojima su bila uključena djeca.

Sagovornici Radija Crne Gore saglasni su da rješenja ima, međutim pitanje je da li postoji volja da se do njega dođe ili će institucije nastaviti da prebacuju odgovnost, dok brojna djeca odrastaju na ulici.