- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Društvo
24. 06. 2023.
06:55 >> 06:55
2
AUTOBUSKA STANICA BERANE
Građani i bivši radnici pitaju zašto država ćuti
Interesovanja za kupovinu autobuske stanice u Beranama ima, ali rješavanje životnog i gorućeg problema u ovom sjevernom gradu još uvijek nije ni na vidiku. Stečajni upravnik beranskog autoprevoznog preduzeća “Simon vojaž”, Lado Šekularac, kazao je Portalu RTCG da još uvijek nema ništa konkretno da saopšti u vezi sa tim.
“Interesovanja ima, ali, nažalost, još ništa konkretno” – odgovorio je kratko Šekularac na pitanje ima li nagovještaja da bi autobuska stanica u Beranama konačno mogla biti prodata.
Agonija sa autobuskom stanicom i autobuskim saobraćajem kroz Berane ušla je, tako u četvrtu godinu, što ni stanovnici ovog grada, ni bilo ko od putnika susjednih garadova koji koriste autobuske usluge, ne mogu da prihvate ravnodušno.
“Nama se ovdje plasiraju priče o izgradnji aerodroma i milionskim ulaganjima, a država nije u stanju da toliko vremena riješi problem autobuske stanice. Ovo je prosto nedopustivo” – samo je jedan od komentara koji se mogu pročitati na društvenim mrežama.
Jedan od bivših radnika “Simon vojaža”, Nenad Radičević, smatra da su odavno morali da se preduzmu konkretni koraci i da se prekida agonija i radnika ove kompanije, i privatnih autoprevoznika, a građana, odnosno putnika, na prvom mjestu.“Prošlo je više od tri godine kako smo započeli štrajk zbog neisplaćivanja zarada i svih potraživanja. Mi ne možemo da vjerujemo da nema tog autoriteta u Crnoj Gori koji ne može ovaj problem da riješi. Ili možda nikoga nije briga šta se dešava na sjeveru i u Beranama” – kaže Radičević.
On dodaje da više nemaju povjerenje ni u koga, i da ne znaju kome mogu da vjeruju.“Privredni sud i stečajni upravnik predstavljaju državu. Ako država ovo ne može da riješi, ako ćuti i zatvara oči, onda država ne treba ni da postoji” – kaže ogorčeno Radičević.
Ovaj vozač nekadašnjeg “Simon vojaža”, koji u međuvremenu zarađuje koru hljeba vozeći za druge privatnike, postavlja pitanje kako je država mogla da odvoji tolike milione za kupovinu trajekata, a ne može jedan milion, ili manje, za autobusku stanicu u Beranama.
“Jedan jedini milion da bi se riješio problem. I taj milion će da se vrlo brzo vrati, jer ova autobuska stanica je zlatna koka nosilja na sjeveru i može da radi potpuno rentabilno i da zarađuje” – smatra Radičević.
Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk. Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo. Grupa prevoznika je, zbog ranijih potraživanja na osnovu prodatih karata, odbijala da koristi usluge autobuske stanice, a Direkcija za drumski saobraćaj je na njihov zatjev ukinula licencu autobuskoj stanici. Iz te Direkcije MKI tada je rečeno da su sve činili u proteklom periodu, odnosno da se „intezivno radilo na rješavanju problema funkcionisanja autobuske stanice Berane“.
Kako je radilo Ministarstvo kapitalnih investicija na rješavanju ovog problema lako je vidljivo. Gužve na ulici i improvizovanom autobuskom stajalištu, ljutnja i bijes putnika koji ne mogu dobiti elementarne informacije o polascima i dolascima autobusa, ima li ili nema mjesta u autobusima. Beransko autoprevozno preduzeće “Simon vojaž” nastalo od nekadašnjeg Jugoprevoza, odnosno “Ivangradprevoza”, koji je bilo među najjačima u bivšoj Jugoslaviji.
Poslije zapadanja u krizu, 2004. godine uveden je prvi stečaj i preduzeće godinu kasnije prodato mješovitoj firmi “Simon vojaž”. Ta firma je odmah rasprodala kamionski vozni park i samo od toga povratila sva uložena sredstva. Nastavila je da radi sa stotinu radnika, a onda i ona počela da posustaje i ukida linije, kada su prije dvije godine radnici i započeli štrajk.
U međuvremenu je lukseburgški državljanin Simon Bernard podnio krivičnu prijavu protiv svog partnera u Crnoj Gori Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, za zloupotrebu službenog položaja i navodnog falsifikovanja njegovog potpisa. Ta krivična prijava je završila u specijalnom tužilaštvu, i pokrenut je izviđaj, ali za sada bez epiloga.Više niko i ne razmišlja o tome da li je moguće da se ponovo aktivira autoprevozno preduzeće. Svi bi bili zadovoljni i srećni da se ponovo otvori autobuska stanica i da ne čekaju po ulicama. Autobuska stanica u Beranama je do zatvaranja bila najprometnija na sjeveru Crne Gore, i među najprometnijima u državi.
Коментари2
Остави коментар