SVJETSKI DAN RADIJA

Radio kao terapija

Na Svjetski dan radija taj se medij u Crnoj Gori bori za opstanak. Kao najveći problem se ističe veliki broj radio stanica s komercijalnim i nekvalitetnim muzičkim sadržajem koje odvlače novac i usitnjavaju prihode. Ekspanzija društvenih mreža takođe predstavlja veliku prijetnju radiju. Ipak, njegovi poslenici smatraju da će doći dan kada će radio biti terapija, nakon prekomjernog konzumiranja televizije i interneta.

Širom planete 13. februar se obilježava kao Svjetski dan radija. Radio je medij koji dopire do najširih slojeva stanovništva i koji može učiniti mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog i pomoći ljudima u različitim životnim situacijama.

Svjetski dan radija je Unesko utvrdio 2011. godine i to baš zato što je 13. februara 1946. godine prvi put emitovan program Radija UN.

“U eri vizuelne komunikacije I novih medija “dobri, stari, radio” traži svoju poziciju na medijskoj sceni. Ako psiholozi i pedagozi podsjećaju da se “inteligencija stiče slušanjem” bojim se da će generacije koje odrastaju uz ekran – imati malo što da kažu, te da će jednoga dana radio, potvrđeni globalni elektronski medij, poslužiti kao – terapija!?  Preživjela je knjiga – preživjeće I radio”, kaže direktor Radija Crne Gore Radojica Bulatović.

Glavni i odgovorni urednik Radija Antena M Darko Šuković kaže da se stanice sa kvalitetnim programom bore sa onima koje emituju loš muzički sadržaj i imaju male troškove.

“Ključni problem je broj radio stanica, kojih ima preko 50. Ovo je jako malo ekonomsko tržište, sve te stanice odvlače novac, usitnjavaju prihode i jako je teško, gotovo nemoguće, jednom radiju koji ima ozbiljnu vlastitu produkciju da opstane. Jedan broj stanica će, mislim, morati da plati cijenu. To nije ni čudo kada vidite kakav je njihov program, kakva je njihova cijena. Društvena korist od toga je mala ili nikakva. Iskreno, meni ne bi smetalo da se ovaj broj svede na trećinu”, kaže Šuković.

Da vrijeme u kojem živimo ne ide na ruku radiju, smatra član Savjeta Radio Televizije Crne Gore Slavica Striković. Ona kaže da, uprkos teškoj situaciji, Radio Crne Gore ne treba da se prilagođava novim uslovima, niti da povlađuje muzičkim ukusima nekih novih ciljnih grupa. Striković smatra da su zbog toga loši rezultati istraživanjha Stratedžik marketinga.  

“Iz tog istraživanja smo vidjeli da građani jako malo slušaju radio, a ako slušaju, to je najčešće u autu i radi se o komercijalnim radio stanicama. Te stanice imaju muzički program, po mom mišljenju dosta sumnjivog kvaliteta. Riječ je o novom folku, o voditeljima sa prizemnim i jeftinim šalama i načinima da poprave slušaocima raspoloženje, koji su po meni diskutabilni”, smatra Slavica Striković.

Radio u vrijeme transformacije medijske scene

Stari dobri radio trpi snažne atake sve brojnije i raznovrsnije medijske konkurencije, smatra nekadašnji glavni urednik Radio Titograda, publicista Danilo Burzan.

“Kada se pojavio – dvadesetih godina minuloga vijeka – radio je priredio pravu medijsku revoluciju, prvenstveno u informisanju. Više se nije moralo čekati da se štampaju novine da bi se saznalo o nekom događaju, posebno onom značajnom. No, vrijeme je činilo svoje, pa je pojava televizije i brojnih tehničkih (posebno elektronskih) inovacija u svim vrstama medija, od radija zahtijevala izuzetne napore i prilagođavanje da se opstane u novoj konkurenciji. Nažalost, radio više nije „glavni“ i teško đe se održava u medijskome vrhu, a razloga ima više”, smatra Burzan.

Opšte specifičnosti radija i dalje su iste, smatra nekadašnji glavni urednik Radio Titograda, a samo od adekvatne osposobljenosti (kadrovske, tehničke i finansijske), kao i organizovanosti, zavisi da li će se radio danas uspješno nositi sa alavom konkurencijom na medijskom tržištu.

“I dalje su „na usluzi“: brzina saopštavanja – mogućnost permanentnoga praćenja važnih zbivanja (i sa lica mjesta) – autentičnost izvještavanja (ton – riječi učesnika, ili građana). Da li se to dovoljno dobro koristi, ne samo u odnosu na „spore“ novine, nego i u odnosu na televiziju (koja ima primat zbog slike)? Da li su radijske informacije adekvatno profesionalno obrađene, tako da ih slušaoci „gutaju“, ili ih svojim („natrpanim“) sadržajem (recimo, punim brojki) samo zbunjuju..?”, pita Burzan I dodaje:

“Moj je utisak da su ovdašnje radio-stanice, danas, pretežno okrenute borbi za goli ekonomski opstanak, a ne naporima za što kvalitetnije, profesionalnije obavljanje funkcija. A rekao bih i da ih ima previše, u odnosu na potrebe i mogućnosti.”

Darko Šuković podsjeća da još od još od pojave televizije radio ima status njenog siromašnog rođaka. Iako ga zovu “sporedni medij”, prema riječima Šukovića, iskustvo je pokazalo da kao neko ko djeluje sa strane, radio itekako ima svoj uticaj, svrhu i prednosti koje omogućavaju da zadrži svoju ulogu na medijskoj sceni.

"Tu prisnost koju radio pruža u komunikaciji niti ima, niti će imati i jedan drugi medij i to je nešto na čemu se zasniva njegova budućnost i uticaj koji nikako ne treba potcijeniti”, smatra Šuković.

Slavića Striković napominje da stručnjaci koji se bave medijima i komunikologijom kažu da će čitav krug našeg interesovanja i komunikacije zaista zatvoriti radio.

“Koliko smo u ovom trenutku preokupirani internetom i svim komunikacijama koje nam internet pruža, da je to samo jedna karika u lancu, jedan stepen u krugu i da ćemo se brzo opet vratiti radiju koliko god to nevjerovatno zvučalo u ovo trenutku”, kaže Striković.

Radio Crne Gore

Kada na vagu stavi vrline i mane Radija Crne Gore, Slavica Striković kaže da vrline preovladavaju. Ona smatra da se malo pažnje posvećuje tom mediju.

 “Radio Crne Gore je rijedak medij, ako ne i jedini u Crnoj Gori za koji možemo reći da ima dobru tradiciju. Ljudi koji su slušali i vjerovali tom radiju prije 20 ili 30 godina u najvećoj mjeri to i danas rade u zavisnosti od životnih uslova. Informativni program Radija je uspijevao i u nekim burnijim vremenima od ovih da zadrži balans, da dobijemo kvalitetnu, uravnoteženu informaciju, da pruži slušaocima mišljenje obije strane”, kaže Striković.

Kao nekadašnji urednik, Danilo Burzan smatra da se Radio Crne Gore miri sa činjenicom da je u sjenci Televizije.

“Zato preporučujem stalnu okrenutost programskim inovacijama i osluškivanjem interesa i potreba slušalaca. I dalje ima mogućnosti da bude makar u nečemu bolji od Televizije, ako ništa drugo – u brzini informisanja.”

Direktor Radija Crne Gore Radojica Bulatović kaže da radio, ipak, mora sebe da pronađe u saradnji sa “konkurentskim” medijima, baš kao što je od nedavno u Javnom servisu postavljen redakcijski trougao – televizija, portal i radio. 

“Naš zadatak je odavno definisan: radio je prvi, radio je ozbiljan i povjerljiv medij, radio je rado “čuven” gost u kući, posredstvom interneta i na drumu. Radio Crne Gore se ne obraća onima koji se bude poslije 12 sati… Radio Crne Gore poštuje tradiciju dugu 70 godina I na “vratima” uređivačke koncepcije kratko piše: Crne Gore radio!”

Maša Mališić