[ Marija Radulović, TVCG ]

31 GODINA OD GRANATIRANjA DUBROVNIKA

Da se ne zaboravi i ne ponovi!  

Navršava se 31 godina od granatiranja Dubrovnika. Ratne traume imaju učesnici i na jednoj i drugoj strani. „Dijalogom do pomirenja” naziv je panel-diskusije koju je oragnizovala Akcija za ljudska prava, kako bi se suočili sa prošlošću i spriječili da se slično ponovi.  

Na današnji dan, prije 31. godinu Dubrovnik je bio meta granatiranja Jugoslovenske narodne armije. Najveći broj pripadnika JNA koji je učestvovao u napadu bio je iz Crne Gore.

Među rezervistima je bio i Marjan Šantić iz Kotora.  

“Znao sam da se ratuje, ali htio sam da zaštitim porodicu, jer su mi prijetili da će ih pobiti ako ne izvršavam to što moram. Najteže mi je bilo kad sam išao u pretraživanje kuća ima li oružja, najteže su mi pale sakrivene igračke iza bojlera”, kaže Šantić.

Dok je u Dubrovniku bila opsada, na drugoj strani u Crnoj Gori državni mediji huškali su na rat.

“Prvoborci ratnog huškanja bili su novinari Pobjede, TVCG i novine Nikšić koji su objavljivali svakakve neistine i huškali na rat”, kaže Veseljko Koprivica, novinar i publicista i bivši rezervista JNA.

Tog 6. decembra 1991. godine, 19 ljudi iz Dubrovnika je izgubilo život, a povrijeđeno je i ranjeno njih 60. Više stotina granata ispaljeno je, na staro gradsko jezgro, zaštićeno kao svjetska kulturna baština UNESCO-a.

“Mi moramo živjeti, rat što je odnio to se ne može ispraviti, kuće su se obnovile, onaj koji je izgubio dijete, oca, brata to se ne može vratiti. Mislim da treba pričati mladim ljudima o ratu, jer rata ne bi smjelo više biti”, kaže Goran Žuvela, predsjednik Skupštine dragovoljaca Dubrovačko-neretvanske županije.

“Od gomile definicija o ratu, ja izdavajam onu da je rat pogibija ljudske naravi, to se potvrđuje u svim situacijama”, navodi Luko Brailo, novinar i publicista iz Dubrovnika.

Suočavanje s tom epizodom iz bliske prošlosti neophodno je da bi se uvidjele zablude i spriječilo da se isto ponovi.  

“Napad na Dubrovnik nanio je neprevaziđenu traumu ogromnom broju ljudi Crne Gore i Hrvatske i jedini način da se prevaziđe je da se o tome razgovara”, poručila je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević.

“Kod nas se njeguje kultura zaborava naša dužnost je da se tome suprotstavimo i pustimo glas koji bi trebalo da se čuje”, naveo je pozorišni reditelj Petar Pejaković.

A da čuju i saznaju istinu o napadu nove generacije će moći kroz predstavu “Smrt u Dubrovniku”, u režiji Petra Pejakovića. Cilj je da se ne zaboravi, ali i ne ponovi.