- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Društvo
27. 11. 2022. 08:36 >> 08:34
VRIJEDNA BJELOPOLjKA
Dragana Stambolija jedna od rijetkih koja njeguje vještinu pletenja
Nekada se zima nije mogla dočekati bez pletene, vunene odjeće. Da to ne bi ostala samo uspomena, Bjelopoljka Dragana Stambolija se bavi ručnim radom.
Na preslici vuna, u ruci vreteno sa kojeg se nižu niti za predivo. Tako se nekada radilo, jer se zima nije mogla dočekati bez vunenih čarapa i ženskog posijela. Tih starih i gotovo zaboravljenih dana sjeća se Dragana Stambolija, jer je odrastala uz iskusne pletilje.
"Žene su išle u komšiluk, ponesu sa sobom pletivo, pa se tu do kasno plete. Uz vatru to je bilo mnogo ljepše, više se i cijenilo i družilo", priča Dragana.
Brojanje omčica i bodova na iglama, klot i frket, utkani su u Draganin ručni rad. Počela je rano da uči od svoje majke.
"Radila je džempere sa više boja, meni se to mnogo svidjelo. Imala sam želju da učim da pletem i zato sam tako rano i naučila – u četvrtom razredu osnovne škole. Prvo što sam isplela, prvi moj rad bio je šal", priča ona.
A poslije šala na red su došle čarape.
"To su bile čarape za poklon. Onda se taj poklon svidio nekoj komšinici koja je tražila da i njoj uradim takve. Izgleda teško a zapravo nije teško. Ja kad pletem to mi je odmaranje. Moj odmor je zapravo pletenje", ističe Dragana.
Umijeće sa iglama danas mlade žene baš i ne interesuje mnogo. Dragana je jedna od rijetkih koja njeguje tu vještinu.
"Pletem konstantno: ljeto, zima, proljeće. Kad god imam vremena provodim vrijeme sa iglama. Moje vrijeme je noć. Tada svi spavaju, niko ništa ne traži. Znala sam da pletem do 4. ili 5. ujutru, uz televizor i sigurno preko stotinu pari uradim u toku jedne godine", kaže Dragana.
Maštovita pletilja nije se zaustavila na vunenom klupku, tradicionalnim motivima i šarama. Njeni prsti savladali su jednu neobičnu tehniku.
"Došla sam na ideju da vidim kako bi to išlo od novina i naravno svidjelo mi se. Oduvijek mi je bila želja da imam neku svoju radionicu, pa makar to bilo metar sa metar, da svoje radove mogu da postavim. Sad vidite ovdje baš nemam neke uslove, to mi je nezgodno i to mi je želja i nadam se da ću jednoga dana imati priliku da imam neku svoju radionicu", napominje Stambolija.
U kući Stambolija rastu Draganine nasljednice. Jedanaestogodišnja ćerka već je vična pletenju, dok četvorogodišnja Sara tek upoznaje domaću vunu od koje njena majka stvara sve što grije u hladnim zimskim danima.
Коментари0
Остави коментар