Ана Поповић, ТВЦГ

ZLOUPOTREBE

"Otuđivanje djeteta problem sa kojim se moramo suočiti"

Osim neplaćanja alimentacije postoje i zloupotrebe pojedinih roditelja prilikom otuđivanja djeteta od majke ili oca kojima sud nije dodijelio starateljstvo. U centrima za socijalni rad kažu da se često suočavaju sa takvim situacijama, ali da savjetodavni rad nije dovoljna metoda. Iz nevladinog sektora ukazuju na brojne manipulacije i neadekvatnu reakciju nadležnih.

Otuđivanje djeteta od majke, bilo da im starateljstvo po pravosnažnoj sudskoj presudi pripada ili ne, problem je s kojim se crnogorsko društvo suočava.

Jedna od njih za TVCG kaže da jedno od dvoje djece, nad kojima ima starateljstvo, nije vidjela više mjeseci, jer, kako ističe, njihov otac ne dozvoljava nikakav kontakt.

"Moj mlađi sin je fizički i emotivno i svakako razdvojen od svog brata od kojeg je bio nerazdvojan i to mi najteže pada. Zbog njih a onda i zbog mene."

Da nije riječ o usamljenom slučaju, kažu u nevladinom udruženju Mreža ženskih i dječijih prava kojima se zbog uskraćivanja kontakata obratilo 12 žena.

"Najosnovnije informacije korisnice ne mogu da dobiju - kakvog su zdravlja, kako im je u školi, da li im je nešto potrebno, da li su dobro spavali, da li se osjećaju dobro...Čak im je uskraćen i telefonski kontakt", ističe Olga Marković iz Mreže ženskih i dječjih prava. 

Uskraćivanje kontakta, prema zakonu, predstavlja grubo zanemarivanje roditeljskog prava, podsjećaju iz Centra za socijalni rad.

"U tom slučaju, na predlog voditelja slučaja ili Centra za socijalni rad, može doći do pokretanja postupka za lišenje roditeljskog prava roditelju koji taj kontakt brani", kaže Marija Babić iz Centra za socijalni rad u Podgorici.

U centrima za socijalni rad svakodnevno se bore protiv takvih slučajeva u kojima savjetodavni rad ima izuzetno značajnu ulogu, koja često nije dovoljna.

"Imamo slučajeve da roditelji ne mogu da razgraniče roditeljski od partnerskog odnosa. Vrlo često su tu neke neraščišćene disfunkcionalne emocije koje partneri i dalje gaje, pa dolazimo do slučajeva gdje se svete preko djece", navodi Babić.

"Djeca ovdje najviše trpe jer je riječ o emocionalnom nasilju. Tu se postavlja pitanje kako će ta djeca dalje ako nemaju u kontinuitetu psihološki tretman koji im je zaista neophodan, u šta će da odrastu", kaže Marković.

Zato poručuju da interes djeteta mora biti prioritet, a zakon jednak za sve. To traži i naša sagovornica s početka priče.

"Ako za mene važi jedan zakon, i za vas, onda apsolutno treba da važi i za njega, jer se postavlja pitanje da li je pojedinac jači od države, da li je pojedinac taj koji će da odlučuje o svojoj sudbini i sudbini ostalih ili će time da se pozabave institucije."

Riječ je o ozbiljnom problemu koji je država dužna da riješi, kažu u Mreži ženskih i dječijih prava, i pozivaju institucije na hitnu reakciju.