Ozren Zogović

MEDICINAR I FOTOGRAF

Nakon kovid zone, priroda je antistres terapija

Radnim danima Vasilije Pejović iz Nikšića je medicinski radnik koji vodi borbu u kovid odjeljenju u bolnici u Brezoviku. Kada nije na poslu, najčešće se relaksira i oslobađa stresa u prirodi, sa fotoaparatom u rukama.

Samouki je fotograf, a njegovi radovi zapali su za oko ljubiteljima prirode na Instagramu, tako je bio pobjednik jednog takmičenja na Instagram stranici Montenegrin beauty.

Fotografija je prije nekoliko godina postala sastavni dio njegovog života.

"Krenulo je kada sam počeo da objektivom ”bilježim” predjele po kojima sam planinario i koji su me opčinili ljepotom. Nešto me pokrenulo da to doživljeno pokušam i drugima da približim kroz fotografiju. Da prenesem te neke uhvaćene trenutke, da traju", kaže Vasilije u razgovoru za Portal RTCG.

Ljubav prema fotografiji je nastala zahvaljujući djedu.

"Kao dječak sam krišom preturao po starim fotografijama moga djeda Vladimira Papovića, nastalim dok je kao mladić bio član nikšićkog Foto kluba. I ”škljocao” u prazno njegovim starim fotoaparatom, a potom izrezivao fotografije iz časopisa i pravio svoje albume gradova, automobila, prirode. Mislim da se ljubav prema fotografiji prenijela sa djeda na mene, a onda tinjala i lagano jačala, sve dok me taj hobi nekoliko godina unazad potpuno uzeo pod svoje. Tu ljubav, strast, ljudi su prepoznali na mom Instagram profilu gdje objavljujem, uglavnom, slike pejzaža. Zapravo, onoga što mi ”zapne” za oko. Ranije sam više krstario po planinama i ”lovio” te neke trenutke, ali su sada nove okolnosti u kojima živimo i posao medicinskog radnika sve izmijenile", priča 32-godišnji Nikšićanin.

Priroda bijeg od bijelog mantila i stresa

Kao medicinski radnik od početka pandemije koronavirusa radi u crvenoj kovid zoni u bolnici u Brezoviku. Slobodnog vremena često teško nalazi, ali spas od stresa je boravak u prirodi, koja je bijeg od bijelog mantila.

"Ne samo od bijelog mantila, nego od svih stvari koje nas danas iscrpljuju. Priroda je tu kao prirodni punjač, kao oaza u ovome vremenu koje je prebrzo i melje nas kroz razne obaveze i stresove. Za mene je priroda jedan od najboljih izvora pozitivne energije i tih nekih momenata koje čuvamo samo za sebe i nama drage ljude", ističe Vasilije.

Zdravstveni radnici su "na prvoj liniji fronta" i sigurno da im nije lako tokom pandemije.

"Morali smo se okrenuti novom načinu života, pogotovo mi koji smo direktno radili sa oboljelima od korona virusa. Teško je i zamisliti kako je raditi u uslovima kada si po 12, pa i 24 sata angažovan u opremi u kojoj ti fali kiseonika, a da i ne pominjem kako je biti svjedok svega kroz šta su prolazili pacijenti. Potpuno smo bili posvećeni poslu, a slobodno vrijeme se koristilo za odmor i sakupljanje energije za profesionalne obaveze. Na prirodu, fotografiju i ostale hobije nisam mogao ni da mislim i čim je pandemija malo posustala grabio sam svaki slobodan trenutak da udahnem čistog vazduha. Mogu vam reći da je sve mnogo lakše uz prirodu i te trenutke mira i opuštanja koje doživite na planinskim visovima, daleko od pandemije i svih problema koje je sa sobom donijela", poručuje naš sagovornik.

 Planine pružaju osjećaj slobode i ispunjenosti

Na njegovim fotografijama dominira priroda, a planine su mu, kako nam je rekao, najveća inspiracija, motivacija i pokretač.

"Jednostavno one su to nešto divlje, moćno, kao divovi. Mi žudimo za nebeskim visinama, a planine nam nakratko pružaju taj osjećaj slobode, ispunjenosti. A da dođeš do vrha moraš savladati iskušenja, prepreke i shvatiti da za neke stvari kao i u životu nema prečica i lakšeg načina", kaže Vasilije.

Durmitor mu je najinspirativniji.

"Crna Gora je čitava kao nestvarna i nismo svjesni koliko i kakve prirodne ljepote imamo. Bez pretjerivanja, jedna smo od najljepših zemalja. Toliko mala, ali opet toliko velika i bogata prirodnim bogatstvima. Najviše volim da fotografišem predjele Durmitora, koji me je uzeo pod svoje još od djetinjstva, prvenstveno zbog poddurmitorskog sela Trsa, koji je rodni kraj moje bake Radmile (Jokanović) Papović. Kada vam Durmitor priušti nestvarne trenutke, uzeo vas je pod svoje dok trajete. Izlaske i zalaske sunca na nekom od njegovih vrhova morate doživjeti, jer su to posebni trenutci. Jezera, gore, sve ima dušu. To je ta divlja ljepota, prepuna emocije,u kojoj i iz kamena izbija duša", kaže Vasilije.

Kao i svaki čovjek, kaže da ima neostvarenih želja, a neke su upravo vezane za planine i njihove vrhove.

"Kada jednom prođe ova pandemija potrudiću se da popenjem Kilimandžaro i posjetim tu nestvarnu Afriku, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ona promijeni čovjeka i dok trajete ostane u mislima. Jedna od neostvarenih želja mi je i da, makar na trenutak, vidim izbliza Himalaje, a inspiracija su mi i Island i Norveška. Ko zna kad ovo prođe, možda se te želje i ispune", otkriva Vasilije.

Najveća satisfakcija kad ljudi primijete ljepote CG

Svojim najvećim uspjehom doživljava to što ljudi i kroz njegove fotografije prepoznaju ljepote naše zemlje.

"Nerijetko dobijam poruke na instagramu, a prenesu mi i neki turistički radnici, da su ljudi posjetili neka mjesta zahvaljujući mojim fotografijama. U dosta poruka pitaju me i gdje se nalazi i kako da dođu do tog mjesta sa fotografije. A što se tiče nagrada da počnem od one nedavno, kada me onlajn zajednica “Montenegrin Beauty” proglasila za najboljeg fotografa u Crnoj Gori na temu pejzaža. Moje radove objavljivala je i Nacionalna geografija i to mi posebno znači. Kao klinac maštaš o tako nekim stvarima i onda ti se odjednom i dese", navodi Vasilije.

Njegove fotografije su predstavljale prirodne ljepote Crne Gore na turističkim sajmovima u Berlinu i Beču i to je neki mali vid satisfakcije.

"Svako priznanje prija, mada mi nije cilj osvajanje nagrada, već istinski užitak u ovome čime se iz ljubavi bavim. Bio sam nedavno na Highlender-u Srbija, nevjerovatan događaj i nevjerovatna priča, na kome je bilo dosta ljudi iz brojnih država svijeta, sa kojima se kroz priču dotaknemo i Instagrama i koji mi kažu ”pa mi tebe pratimo, kako je vaša zemlja lijepa, kakvo vi blago imate”... E to je najveća nagrada", ističe naš sagovornik.

Da li možes da zamisliš da se odrekneš sadašnjeg posla zbog fotografije?

"Trenutno fotografija je samo hobi, ljubav i ne znam šta može biti kasnije. Hoće li mi druženje s objektivom postati svakodnevica, zaista ne znam. I medicina je dio mene, pa je teško o tome sada razmišljati. Jedno je željeti, ali ko zna šta nam život donosi tu iza krivine".