ISKUSTVA IZ ZIKS-A

Joga za mirniji san u zatvoru

"Jogu ću raditi dok sam živ i kad izađem iz zatvora". "Vidim da me joga dosta smiruje, pomaže mi da lakše zaspem, naučio sam da kontrolišem svoje emocije". To su samo neke od izjava zatvorenika iz Kazneno popravnog doma u Spužu, koji mjesecima praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju.

U zatvoru u Spužu je oko 650 osuđenika, a planirano je da njih oko 400 prođe program za upravljanje stresom i rehabilitaciju, koji finansira Ministarstvo pravde, a sprovodi NVO "Umjetnost življenja". Glavni cilj je da osuđenici više ne vrše krivična djela, odnosno vraćaju se u zatvor.

"Joga je savršenstvo. Vidim kod sebe veliku promjenu, psihički sam opušten, svaki dio tijela je opušten", počinje svoju zatvoreničku  priču Dragoljub Konatar, koji u Spužu služi višegodišnju kaznu zatvora.

Za jogu je Dragoljub znao i prije programa Prison SMART, koji NVO "Umjetnost življenja" sprovodi u ZIKS-u od 2016.

Naš sagovornik, u zatvoru je već tri godine, a ostalo mu je još dvije godine i 10 mjeseci kazne. Jogu i vježbe disanja praktikuje svaki dan i preporuče isto svima.

"Ljudi se ovdje pretežno bave teretanom, misle da je to najbolje, sa čim se ja ne bih složio. Ako neko ima zdravstvene probleme, joga je najbolja za te ljude", priča Konatar.

"Zahvaljujući jogi čovjek nađe svoj mir", zaključuje Konatar.

Mnogi zatvorenici s podsmijehom gledaju na jogu

Slično misli i zatvorenik koji je htio da ostane anoniman, a koji je novinarima u ZIKS-u ispričao kako se i prije programa, koji sprovodi NVO "Umjetnost življenja", bavio jogom. Učio je iz knjiga koje mu prijatelj preporučio.

"Jogu ću raditi dok sam živ, i kad izađem odavde", kaže pedesetpetogodišnji osuđenik, koji je odležao 10, a ima još četiri godine kazne.

Joga, tibetanci i vježbe disanja održavaju ga, kako navodi, u dobroj fizičkoj i mentalnoj kondiciji.

Savjetuje i ostalim zatvorenicima da probaju isto, ali ga, kako i sam priznaje, mnogi sa podsmijehom gledaju dok se 21 put vrti oko svoje ose u zatvorskoj ćeliji.

"Ovo je mnogo dobra stvar, ja pokušavam mnoge da privolim da ovo rade, ali mi se mnogi smiju. Prvi Tibetanac (vježba) je kad se 21 put okrenete oko svoje ose, ja to radim fenomenalno, a mnogi na to kažu vidi ove budale", priča naš sagovornik.

I neki od mlađih zatvorenika dobro su prihvatili program vježbi disanja i joge u ZIKS-u, koji bi trebalo da bude dio njihove rehabilitacije. Prvi put u ZIKS-u se sreo sa programom i jogom.

“Vidim da me joga dosta smiruje. Disanje mi najviše pomaže da se stabilizujem i da se smirim”, kaže jedan od zatvorenika.

Skeptični su i sa podsmijehom mnogi gledaju na program u ZIKS-u, ali oni koji učestvuju u tome kažu da su ostali u zabludi.

"Neko misli da je ovo kao neka sekta. Ja ovo doživljavam kao neki vid resocijalizacije, a u ZIKS-u ne postoji drugi vid resocijalizacije. Nijesam vidio da služba radi svoj posao, da kod nas dolazi psiholog sociolog, bilo ko, to nijesam vidio da nas pripremaju za spoljni svijet i za slobodu. To pričam prije svega za ljude koji imaju veće kazne. Meni je kazna kratka, ali kad ti 10 godina pričaš iste stvari, kad si zatvoren, normalno je da nijesi spreman za izlazak napolje", kaže jedan od zatvorenika. Svjestan je ističe da su ljudi koji su izašli iz zatvora na neki način obilježeni.

"Svaki poslodavac će prije da zaposli nekoga ko nije bio osuđivan, to je prosto normalno razmišljanje", navodi naš sagovornik.

Još jedan od zatvorenika poručuje da ga je kroz život vodila negativna energija, koja ga je, ističe i dovela u zatvor. Program vidi kao jedan od načina da promijeni način života kad izađe iz zatvora.

"Kad izađem napolje ovome ću se posvetiti još više. Kad sam probao ovu jogu shvatio sam da je duhovno u nama najvažnije od svega", kaže jedan mladi osuđenik koji je želio da ostane anoniman.

Da je u zatvoru potrebno još sličnih aktivnosti, smatra još jedan osuđenik.

"Ja jogom vjerovatno neću nastaviti da se bavim u životu, jer imam nekih drugih planova, ali mogu da kažem da mi je dosta pomogla, imao sam dugo nesanicu, pomaže mi da lakše zaspem, naučio sam da kontrolišem svoje emocije. To je najvažnije", kaže jedan od osuđenika, koji smatra da bi više njih trebalo da se uključi u ovaj program, ali i uvesti druge vidove resocijalizacije i dugih aktivnosti.

Još ima 10 mjeseci da provede u ZIKS-u, a za prethodne dvije godine je, kako navodi, uspio da nauči italijanski jezik.

Najveći interes da se osuđenici ne vraćaju u zatvor

Koordinatorka projekta i joga instruktorka Aleksandra Grujović ističe da je iskrenost prema zatvorenicima najvažnija.

“Program je veoma djelotvoran, jer se bavi vjerom da svako ljudsko biće ima u sebi najbolje vjernosti kao što je dobrota, saosjećanje, namjera da se drugom pomogne", navodi Grujović.

To je, kako pojašnjava, cio sistem metoda od tehnika disana do vježni opuštanja, razgovora, kojim ljudske vrijednosti treba da dođu do izražaja.

"I to se svima desi. Ovaj program je dosta uspješan, iako svi znamo da je jako teško da promijenimo i najmanju sitnicu", navodi Grujić i dodaje da je istrajnost najvažnija.

"Naš najveći interes je da se oni ne vraćaju nazad. Interes nad interesima je da kad oni izađu jednog dana da se više ne vraćaju. Jedini način je svakodnevni program", poručuje Grujović.

Ona ističe i da u ZIKS-u nema dovoljno zaposlenih koji će se baviti resocijalizacijom, sličan je problem i sa obezbjeđenjem.

"Poruka je da budemo osjetljiviji jedni prema drugima, da razumijemo da svakome može da se desi greška i da svakome moramo da damo šansu. Šta god čovjek da uradi i koliko god da potone u njemu postoji jedan svijetli dio koji čeka da mu se pomogne. Čovjek koji napada je čovjek koji je žrtva. Ovi ljudi vriše za pomoć, svako njihovo ponašanje svjedoči o tome", poručuje koordinatorka programa.

Načelnica Odsjeka za tretman u Kazneno popravnom domu u Spužu Dragica Rajković kaže da se za svakog zatvorenika, kada dođe u Spuž, utvrđuje program tretmana, neophodan za resocijalizaciju.

Posebni programi se sprovode za zavisnike, za počinioce seksualnih delikata, za kontrolu bijesa.

"Naš tim zahtjeva i podršku civilnog sektora, mi stalno radimo na tome, mi u ovom trenutku imamo ugovore sa osam nevladih organizacija koje svoje aktivnosti sprovode u zatvoru", navodi Rajković.

Ona objašnjava i da se ponašanje zatvorenika ocjenjuje na osnovu napredovanja.

"Mi zatvorenike ne primoravamo na progame, ali ako odbiju da rade onda njihov napredak ne može biti povoljno ocijenjen", navodi Rajković i dodaje da je veoma značajno da zatvorenici imaju aktivnosti koje će ih okupirati kako bi se, kada izađu iz zatvora, lakše resocijalizovali.

"Nikome nije cilj da zatvorenik, koji će sjutra biti naš prijatelj, komšija, kolega na poslu, bude osoba koja nije integrisana u društvo", poručila je Rajković.

Šah, stoni tenis, borilačke vještine, tereni za fudbal, košarku, teretane, samo su neke od aktivnosti koje zatvorenici mogu da praktikuju.

“Individualni terapijski rad je nešto što se svakodnevno sprovodi u našoj ustanovi”, zaključila je Rajković.

Maja Lalić Burzanović