PRAZNIK RADA

Zašto se slavi 1. maj?

Međunarodni praznik rada ustanovljen je odlukom Druge internacionale 1889. godine.

Inspirisani uspjehom kanadskih drugova iz 1884, američki radnici 1886. godine traže osmočasovno radno vrijeme; u Čikagu radnici agituju mjesecima i uoči 1. maja te godine veći dio čikaške proizvodnje je obustavljen zbog štrajkova.

U ponedjeljak, 3. maja, izbila je masovna tuča u Mek Kormik Riperu između radnika članova sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao i onih koji nijesu pripadali sindikatu, a koje je Mek Kormik zaposlio. Policija se umiješala i ubila četiri člana sindikata.

Grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se naoružaju i 4. maja učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket. Dolazi svega 3.000 radnika, a osoba čiji identitet nikad nije utvrđen baca bombu koja je ubija sedam i ranjava 67 policajaca.

Gradske i državne vlasti uhapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo i četvoricu osudile na smrt. Smrtna kazna je izvršena 11. novembra 1887. Dokazi da je iko od njih stvarno bacio bombu nikada nijesu pronađeni. Radnici Čikaga i građanstvo prave špalir od 250.000 ljudi dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom.

Od 1889. se svake godine obilježava ovaj tragični događaj kao dan međunarodne radničke solidarnosti, negdje i u obliku demonstracija. Za radnike i sindikaliste širom svijeta, Hejmarket je postao simbol potpune nejednakosti i nepravde kapitalističkog društva.

Pod firmom da sadrži komunističke konotacije, u SAD se radnički pokret odrekao Prvog maja, i kao Praznik rada slavi prvi ponedjeljak u septembru.

U Hitlerovoj Njemačkoj 1. maj je bio državni praznik.

U ovom obliku 1. maj je postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta. Međutim, pitanje je imaju li radnici šta da slave? U vremenima kojima živimo mogu samo da žale nad svojim pravima koja su nestala u vrlo kratkom vremenu. Ono što im ostaje je borba i dostojanstvo što im niko ne može uzeti.

Ipak, bez obzira na tešku situaciju, mnogi će danas otići da razbistre glavu u prirodi, baciti (ako imaju) nešto na roštilj i uživati u slobodnom danu.

Bilo kako bilo, želimo Vam srećan Praznik rada, koji je, kao i u većini zemalja svijeta, državni praznik i u Crnoj Gori.