ZBOG TERORISTA

Nije lako biti musliman u Evropi

ISIL i Alkaida ne predstavljaju pravo lice muslimana. Odgovornost za nastanak tih ekstremnih grupa je na velikim svjetskim silama, kazao je za Portal RTCG Pakistanac, Rašid Kan.

Rašid je iz najveće pakinstanske pokrajine Beludžistana, odnosno njenog glavnog grada, Kvete. U domovini je prvo završio magistaske studije iz javne politike, radio u državnoj administraciji, a nekoliko godina i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Sada je u Njemačkoj gdje završava magistarske studije iz međunarodnih odnosa. Nada se da će ostati u Evropi i postati doktor nauka.

Rašid kaže da je pronašao dosta sličnosti i evropskom načinu života sa onim u njegovoj zemlji.

Postoje ljudi koji stvari posmatraju ograničeno, uglavnom ne gledajući širu sliku. Ima i onih koji čitaju između redova. Sa tim ljudima, kaže Rašid, nema problema i zato je u Evropi našao mnogo prijatelja.

Ali, kako dodaje, često ima problema sa ljudima koji vjeruju samo u stranu priče o njegovoj, i ostalim zemljama iz tog regiona, koju forsira većina zapadnih mediji.

„Imao sam mnogo neprijatnih situacija nakon napada na Šarli Ebdo. U tom periodu nije bilo nimalo lako biti musliman u Njemačkoj. Uvijek pokušavam logično da objasnim da nijesu svi muslimani teroristi. Takvi napade islam ne dozvoljava“, objašnjava Rašid.

ISIL i Alkaida, dodaje, ne predstavljaju pravo lice muslimana.

„Glavna odgovornost za nastanak tih militantnih grupa ima ‘Velikom bratu’. Ako neko u Americi ili u Evropskoj uniji kaže za sve muslimane da su teroristi, prave ogromnu grešku. Ali i muslimani imaju veliku odgovornost. Postoje drugi načini za rješavanje problema osim nasilja. Ako se pojavi karikatura proroka, treba reagovati, ali ne militantno. Moramo se boriti protiv  toga drugim sredstvima, recimo tužbama. Odgovor na takve stvari ne smije nikako biti radikalan“.

Nije svako prikazivanje proroka uvredljivo

Govoreći o karikaturama proroka Muhameda, koje su razlog mnogih protesta muslimana širom svijeta, ali i napada terorista, Rašid je otkrio malo poznatu stvar. Za muslimane, kako tvrdi, nije svako prikazivanje ili pominjanje proroka u medijima uvredljivo.

„Čak je na Zapadu nedavno snimljen film o Muhamedovom životu, koji je i prikazao njegove obrise. U tome nema ničeg lošeg. I mi, muslimani, imamo sliku u glavi kako je prorok izgledao. Ali, u islamu se ne gleda baš blagonaklono na eksplicitno slikanje i prikazivanje proroka, jer može izazivati određenje sumnje kod vjernika izazvati sumnje. Ne postoji pisano pravilo o tome, ali takva djela su protivna moralnim i etičkim načelima muslimana“.

Šarli Ebdo je, podsjeća Rašid, često objavljivao i karikaturi ismijavao Isusa Hrista. Većina muslimana hrišćanskog sina Božjeg naziva „Hazrat Isa“, što bi značilo časni Isus.

„To pokazuje koliko poštujemo Isusa“.

Rašid kaže i da većina nemuslimanskog svijeta pogrešno tumači džihad (sveti rat). Po pravilima islama, kako dodaje, džihad može da objavi samo država, a ne neformalna grupa.

„Takođe, u džihadu se ne smiju ubijati i napadati žene i djece. A ISIL ima svoju verziju džihada,  koja nema puno veze sa islamom“.

Pakistan je, kako kaže, prelijepa zemlja. Mnogo različitih kultura na jednom mjestu, ali takođe i mnoštvo socijalnih razlika. Ima pet provincija i svaka od njih specifičnu kulturu i različite jezike i nacije.  Više od 97 odsto od oko 200 miliona stanovnika su muslimani.

Rašid navodi da je njegova zemlja živjela u miru do Hladnog rata.

„Država je odlično funkcionisala, ali tokom Hladnog rata, kada je Pakistan sa ostalim zemljama intervenisao u Avganistanskom ratu. Nakon toga ništa nije bilo isto i došlo je do mnogih sukoba u mojoj zemlji. To je dovelo do mnogih ekonomskih problema sa kojima se mučimo i danas“.

Od tih sukoba, kao i nestabilnih komšija Avganistana, i sukoba sa Indijom, i od perspektivne zemlje u razvoju, posljednjih 20 godina Pakistan je postao policijska država.

Rašid kaže da je Pakistan prije Hladnog rata bio liberalna zemlja. Ekonomija je jačala, a religija nije bila toliko bitna.  To nije bio sekularizam u evropskom smislu, ali niko nije nametao pitanje vjere.

Sukob u Avganistanu, gdje su indirektno ratovale SAD i Sovjetski Savez, pogoršao je stanje u Pakistanu. Tada je zvanični Islambad, zajedno sa SAD-om, pomagao avganistanske pobunjenike koji su na kraju pobijedili. To je međutim zaoštrilo situaciju i u Pakistanu, koji je dobio totalitarnu vlast.

„To je bio rat između SSSR-a i SAD-a. To nije bio naš rat. Amerika je destabilizovala naš region i ostavila nas u haosu. Tada su jačale ekstremističke grupe. Od 1990. do 2000. u napadima ekstremista poginulo je nekoliko miliona ljudi, a Amerika nije radila ništa, pa su i oni odgovorni za jačanje tih ekstremista“, kaže Rašid.

Indija i Pakistan su decenijama u sukobu oko Kašmira. Tri puta su ratovali (1947, 1965. i 1999), nakon kojih je taj region ostao podijeljen. Pričajući o tom sukobu, primijetili smo sličnosti sa sukobom koji je pratio raspad SFRJ. Iako ih dijeli religija, Pakistanci i Hindusi imaju sličnu kulturu.

„Pakistanci obožavaju Bolivudske filmove, a Hindusi gledaju naše drame. Kulture se prepliću, naši narodi se ne mrze, ali kada je riječ o politici- zvanična Indija ni danas ne priznaje Kašmir kao dio Pakistana“.

Borislav Višnjić