Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore

autentična priča zaživjela na sjeveru

Pjesnik udahnuo novu nadu Prošćenskom kraju

Ispod Prošćenskih planina u netaknutom srcu prirode na samo kilometar od desne obale rijeke Tare, u selu Slatina, svoje prve goste početkom ove godine dočekali su i ugostili u seoskom domaćinstvu “Pjesnikova dolina”.

Ova priča možda i ne bi bila tako posebna da se ne radi o velikom zanosu, ideji i graditeljskom poduhvatu vlasnika imanja, poznatog crnogorskog pjesnika Rodoljuba Ćorića.

Imanje naslijeđeno od svog đeda, na nekih desetak hektara zemlje u kraju koji je do kraja prošlog vijeka vrvio od stada i čobana, a zadnjih decenija doživio mahovinu i zarastanja u najvećem dijelu, Rođo je pretvorio u domaćinstvo od “zavida”.

Petnaestak godina proteklo je od prvog hektra zasada maline, potom hektara plantažnih zasada jabuke i šljive, izgradnjom skromne brvnarice u kojoj je napisan ,,Priručnik samoće”, Ćorić je strpljivim radom, velikim odricanjem i ulaganjem od nekadašnje ledine, stvorio domaćinstvo koje može biti lokomotiva turističke ekspanzije ovog do skora u tom pravcu potpuno nepoznatog kraja.

Kada je vjera i želja za izgradnjom ovog kompleksa postala dominantna, prodao je davno sagrađenu kuću u Podgorici u Rogamima kako bi najveći dio uložio u imanje i pripremio infrastrukturu za bavljenje voćarstvom i turizmom.

Raspisivanje IPARD poziva od strane Ministarstva poljoprivrede za podršku i razvoju seoskog turizma bila je neophodna jaka odskočna daska da u samo godinu dana imanje dobije izgled kakav sada ima uz do sada izgrađeno sa četiri potpuno završene komforne vikendice od po 64 m2 sa svim sadržajem potrebnim gostima za duži boravak.

N:Otkuda ideja za izgradnjom vikendica, odnosno sada već malog grada u selu koje konstantno doživljava iseljavanje?

Ćorić: Poruka mog “Priručnika samoće” je – Upoznah ljude tragam za čovjekom! Tog čovjeka, odnosno sebe izgubio sam u decenijama lutanja s masom i kroz masu. U izgubljenom vremenu koje me odvojilo od mojih korijena, moje đedovine. Sve vrijeme koje sam posvetio i podario drugim poslovima i ljudima, moje imanje zarastalo je u mahovinu i šipražje. Kako je ono nestajalo tako sam i ja "kopnio" sve do trenutka otrežnjenja.

Shvatanje da sam se otuđio od suštine svog bića, svog korijena, dogodilo se trenutačno i isto tako u trenutku me vratilo onamo gdje i kome pripadam. Mojim precima, preciznije mojoj zemlji! Potom je sve teklo po onoj matrici za koju sam smatrao da je nemam i ne poznajem – strpljivošću. Ciglu po ciglu, sadnicu po sadnicu, dan po dan, sadio sam i gradio ubjedljivo najviše svojim rukama, da bi Pjesnikova dolina bila ne samo lični iskorak već i nada čitavog sela, za iskreno vjerujem, novi veoma snažni i prepoznatljivi turistički imidž koji će već ovog ljeta dobiti.

N: "Pjesnikova dolina” je već brend. Jedinstvena kulturno-turistička priča ne samo sjevera Crne Gore već i regionalna manifestacija. Prošle godine Međunarodni festival poezije ,,Slova slovenska” doživio je četvrto izdanje sa trideset i dva pjesnika iz dvanaest zemalja?

Ćorić:Tako je. Jednu veliku uvalu koja mi je istezala nerve i koju sam svake godine krčio da iskorijenim grabovinu i šipražje, kamen po kamen pretvorio sam u velelepnu ljetnju scenu kakva ne postoji na sjeveru Crne Gore. U antičkom stilu, kao prvi simbol “Pjesnikove doline” iliti nove “Mokre Gore”, koja počinje svoj život u dalekim i zabitim pustopoljanama crnogorskog sjevera. Izgradnja je trajala godinama.

Svaki kamen sada ,,Arene pjesnika”, obradio sam i ugradio svojim rukama. Bili su potrebni veliki znoj, snaga i odricanje. Izgrađeno je ukupno deset nivoa širokih stepenika, koji mogu primiti više od četiri stotine gledalaca.

Prostor je uokviren velikim bijelim zidom gdje se mogu prikazivati i filmovi. Slobodan sam reći da je samo Kanli kula ljepša i atraktivnija od ove ljetnje scene kod nas.

Prošle godine, kako ste rekli učestvovalo je više od trideset pjesnika iz dvanaest zemalja, sa zaštitnim licem i glasom posebne gošće, poznate glumačke i muzičke dive Ivane Žigon koja je koncertom otvorila manifestaciju. Dodijeljena je sada već prestižna književna nagrada "Vitez slova slovenskog" i njen laureat bio je pjesnik Budumir Dubak. Nagrada osim gravirane plakete ima i značajan novčani dio.

N: Istakli ste da bez podrške IRF-a , IPARD projekat ne biste mogli realizovati. Koliko je to bilo zahtjevno i šta biste preporučili novim aplikantima i korisnicima IPARD-a?

Ćorić: Sasvim slučajno, odnosno kosmičkom podrškom, saznao sam za raspisani poziv još 2021.godine. Uz mnogo troškova i iscrpljujuće papirologije ali velikom savjetodavnom podrškom zaposlene mlade ekipe Direktorata za plaćanja, sektora u Ministarstvu poljoprivrede uspio sam "proći" veoma zahtjevnu procedure i konačno dvije godine potom potpisati ugovor o subvenciji sa njima. Preostao je gotovo nemoguć poduhvat - obezbijediti gotovo dvije stotine hiljada eura za izgradnju kompleksa i prateće infrastrukture, kao i opremanje vikendica.

Na savjet prijatelja konkurisao sam i dobio podršku IRF-a. Na moje iskreno zadovoljstvo u ovoj instituciji su prepoznali ozbiljnost ali i značaj projekta, na čemu sam im iskreno zahvalan. Naravno, značaj za jedno ozbiljno domaćinstvo ali i za sveukupni turistički razvoj jednog, nekada veoma brojnog i živog sela sada u odumiranju. Kažu teritorijalno najvećeg u Crnoj Gori, Prošćenja.

Jedina mana ako mogu tako reći je iscrpljujuća i zahtjevna papirologija - projektna dokumentacija kao da gradite na Svetom Stefanu, a ne u planini. Potom hipoteke, garancije, ugovori, carinske deklaracije… ali na kraju iskazujem iskreno zadovoljstvo saradnjom i razumijevanjem menadžmenta i zaposlenih u ovoj državnoj kreditnoj instituciji IRF-u ili sada već novije, Razvojnoj banci.

Sve se moralo izgraditi svojim sredstvima, pa tek potom podnijeti zahtjev za subvenciju Direktoratu. Odbijeno mi je ponešto ali ne toliko da bi zagorčalo utisak graditelja da je stavljeno šljeme i ključ u ruke predat dolazećim gostima. Uspio sam cjelogodišnjim angažovanjem, besanim noćima, sa dobrim ljudima i izvođačem bjelopoljskom "Intesom" i drugim angažovanim radnicima i majstorima zaokružiti jednu priču koja sada konačno doživljava valorizaciju.

Savjet koji bih dao državi je da pojednostavi potrebnu dokumentaciju. Ovaj projekat razvoja turističkih kapaciteta seoskih domaćinstava je jedini koji može zadržati pa čak i vratiti ljude i porodice na selo. Ovdje prodajete jaja, sir, meso, voće po ugostiteljskim cijenama, a sami proizvodite. Pa vidite da li se isplati imati svoju farmicu koka nosilja, koje jaganjce, plantažu maline, jabuke, šljive, zasad jagoda, svoj plastenik...

N: Kazali ste u razgovoru da je Pjesnikova dolina, asocijacija na Jasnu Poljanu. Da li to znači da bi se trebala dogoditi "tolstojevska" priča na sjeveru Crne Gore?

Ćorić: Imam još uvijek svoj zanos i svoje snove. Da nijesam bio pasionirani čitalac nikada ne bih mogao postati ozbiljan pisac. Taj hard disk je punjen od prvog osnovne do danas. Po meni čovjek koji pročita minimum stotinu knjiga, odnosno romana ali onih antologijske težine, ima status intelektualca. Džaba strukovna zvanja, ako vi nijeste makar stotinu puta se poistovijetili sa Martinom Idnom, Žanom Valžanom, Edmondom Dantesom, Sidartom...

Život tumačili iz uglova heroja, mučenika, zarobljenika, empate… I potom to sklapali kroz lično iskustvo ljubavi, druženja, avantura, izdaja, prevara i povratka suštini odnosno povratka sebi.
Ako imate želju obesmisliti ne samo svoj već i život bližnjih idite u političare, trgujte za svoje interese, gutajte i sipajte uvrede, nadgornjavajte se sve zbog želje za moći koju nijeste mogli ostvariti na drugi način, individualno. Ako vam je želja besmrtnost, povucite se na selo, uzgajajte biljke sadite i radite na imanju i sebi. Samo tako će iznići jedna ili stotinu ruža i iz zemlje i iz vaše duše.

Toliko sam zahvalan svemu što me strijeljalo jer me je to očeličilo, oplemenilo i učvrstilo u uvjerenju da svo dobro i svo zlo je u čovjeku, a ti sam ćeš odabrati čemu i kome pripadaš. Lako je kada ne nosiš ljubomoru i zavist odabrati pravi put. Bog je bio milostiv i vratio me selu, đedovini ali i sebi. Da, vjerujem da će moj projektat Pjesnikove doline udahnuti novi život izreošenojj zajednici i naravno pružiti i meni dovoljno prostora i samoće za vrijednu i nadam se veliku književnu priču…

Hvala svima koji su razumjeli i podržali rast Pjesnikove doline.