- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
28. 07. 2025. 07:16 >> 08:27
'Nevidljivi invaliditet': Šta je endometrioza i kako se leči na Balkanu
Hronično dobroćudno oboljenje javlja se kod žena u reproduktivnom dobu. Svaka deseta žena ima endometriozu, podaci su stručnjaka.

Riječanku Ivanu Prešenjak godinama su bolela leđa, a lekari su joj govorili da je zbog ravnih tabana.
Zbog neurednih menstrualnih ciklusa od 17. godine je pila hormone.
Redovno je odlazila kod ginekologa i svaki pregled je bio uredan.
Međutim, kada se udala i prestala hormonalnu terapiju, bolovi u kičmi postali su nepodnošljivi.
Posle nebrojeno pregleda različitih lekara ustanovljeno je da ima endometriozu, usled koje se u ženskim reproduktivnim organima razvijaju tkiva ili ciste - šupljinice ispunjene tečnošću ili čvrstom materijom, slične sluzokoži materice.
Umesto da posle ciklusa puknu, one se zadržavaju van materice i uglavnom izazivaju krvarenje i seksualni odnosi mogu da budu vrlo bolni.
Ovi simptomi se kod Ivane ni u jednom trenutku nisu ispoljavali.
„Od 'nije ti ništa' došlo smo do toga da mi se u sekundi rušio svet.
„Bila sam zdrava žena, a onda postala invalid", govori ova 37-godišnjakinja iz Rijeke, hrvatskog primorskog grada, za BBC na srpskom.
Ovo hronično dobroćudno, ali neizlečivo oboljenje, koje u proseku ima svaka deseta žena, zovu i 'čokoladnim cistama' na jajnicima, ali je mnogo više od samih cisti, objašnjava Sara Pempefort, ginekološkinja.
„Lezije (promene) mogu da budu na površini stomaka, dok duboki čvorovi (ciste) mogu da zahvate i creva, mokraćnu bešiku, mišić ili ligamente materice, dijafragmu i vaginu", kaže doktorka koja godinama leči žene sa endometriozom u Austriji za BBC na srpskom.
- Osam razloga zbog kojih može da izostane menstruacija, osim trudnoće
- Pet stvari koje treba da zna svaka žena
- Zašto više od 90 odsto žena u Srbiji ne ide preventivno kod ginekologa
Godine lutanja
Istu dijagnozu dobila je i Jovana Janjić iz Beograda, ali tek posle godina i godina lutanja po ordinacijama.
„Od prve menstruacije imam stravične bolove i dalje je tako.
„Potpuno si bespomoćan", opisuje 39-godišnja Jovana stanje sa kojim godinama živi za BBC na srpskom.
Uočene su joj ciste, ali joj je rečeno da su vodene, koje samostalno pucaju tokom ciklusa, i da ne brine.
Tešili su je da su bolovi tokom menstrualnog ciklusa prirodna stvar, a moguće je da se javljaju jer ima i policistične jajnike (kada se luči više muških nego ženskih hormona, posledično stvarajući ciste).
Prva dva dana ciklusa uglavnom je bila u krevetu i često je povraćala.
Prilikom svakog razgovora za posao morala je da naglasi zdravstvene probleme.
Srećom, kaže, svi poslodavci su imali razumevanja.
Kada se 2016. godine onesvestila i završila u bolnici, saopštili su joj da zapravo ima čokoladne ciste.
Prvi put saznaje da su posledica endometrioze, oboljenje o kojem je malo znala.
Simptomi mogu da se jave sa prvom menstruacijom, a da bolest još nije zahvatila reproduktivne organe poput jajnika, materice i vagine, kaže ginekološkinja Pempefort.
Kada i zbog čega se endometrioza javlja i dalje se istražuje, dodaje.
„Dosadašnje studije ukazuju da su te ciste jedan od sastojaka krvi, odnosno da je stara krv.
„Može da bude stvar genetike, ali ima i elemenata autoimunih bolesti, s tim što još nije tako klasifikovana", dodaje.

Jovana Janjić je prihvatila medicinsko objašnjenje i pratila instrukcije lekara.
Te 2016. je dugo ležala u bolnici i doktori su odlučili da je operišu laparoskopski (kroz male rezove na stomaku lekari uvode instrumente i kameru, kako bi bolje videli unutrašnje organe na ekranu), strahujući da ne dođe do trovanja krvi.
Posledica takvog zahvata je prevremena menoupaza - procesa starenja, kroz koji prolazi svaka žena, a kada nestaje menstruacija - i može da usledi hormonska terapija.
„Nisam sigurna da bih sada pristala na tu vrstu operacije, kao ni da se u Srbiji za lečenje endometrioze primenjuju najnoviji tretmani koji se uveliko koriste u Evropi", kaže ova 39-godišnjakinja.
„Jako je važno da imate stručnjaka koji će vas voditi kroz čitav proces", dodaje.
Iako endometrične ciste mogu da se uklone samo hirurški, ne znači da pacijentkinje treba odmah da se operišu, ukazuje ginekološkinja Pempefort.
„Analizira se stadijum bolesti, godište žene, da li i kada planira da ima decu.
„Na osnovu toga se procenuje da li je zahvat potreban, a ukoliko jeste u kom trenutku i da li je prethodno potrebno prepisati hormonsku terapiju kako bi se zaustavio rast čvorova (cisti)", objašnjava.
Pogledajte šta je menopauza, promena kroz koju prolazi svaka žena
'Srušio mi se svet'
Dok je tragala za dijagnozom, Ivana Prešenjak je verovala njenoj ginekološkinji, koja je bila među cenjenijim u gradu.
Svaki pregled je bio uredan.
Materica joj je malo bila skupljena, ali ju je doktorka uveravala da će se proširiti kada zatrudni.
Pošto bolovi u leđima nisu popuštali otvorila je bolovanje i danima je bila u krevetu.
Ginekološki nalazi su bili u redu, pa su je poslali kod ortopeda da uradi magnet kičme.
Snimak je bio dobar.
Nova adresa bila je neurohirurgija, sumnjali su na upalu zglobova, ali su i ti nalazi bili uredni.
„Ni u jednom trenutku nisam posumnjala na endometriozu, jer su nju pratila obilna krvarenja i bolni odnosi, što kod mene nije bio slučaj", kaže ona.
Neurohirurg je šalje kod drugog ginekologa i tada saznaje da ima cistu veličine pet centimetara između rektuma i vagine i da hitno mora na operaciju.
„'Vezaće ti se creva, dobićeš stomu (mali otvor na stomaku kroz koji se izbacuje izmet)', bile su njegove reči i ja sam počela da plačem na stolu", priseća se.
Tumor markeri su bili povišeni, magnet karlice je pokazivao da otkazuje levi bubreg.

U narednih nekoliko meseci, Ivana, tada 34-godišnjakinja, imala je nekoliko operacija.
Posle prvog zahvata razvila se fistula (kanal između dva organa ili tkiva koji inače nisu povezan) i brzo su je poslali na digestivnu hirurgiju - ugradili su joj ileostomu, mali otvor na stomaku kroz koji se izbacuje izmet.
Narednih šest meseci ju je nosila.
„Bila sam srećna, a lekari zadovoljni", priseća se.
Posle jednog u nizu zahvata, bolovi su se vratili dva dana pošto je izašla iz bolnice - sluz je krenula kroz vaginu.
Opet je bila na operacionom stolu - morali su da joj uklone deo oštećenog creva.
Novi, sedmočasovni zahvat je uspeo i posle tri meseca su joj uklonili ileostomu.
„Međutim stolica ponovo kreće niz noge - u danu sam imala po 45 - rušila sam se.
„Mislila sam da će skinuti stomu i to mi je davalo snage da sve preguram", priseća se.
Završila je ponovo na hitnoj.
Ustanovili su da je došlo do fekalne inkontinencije - nemogućnost da se kontroliše pražnjene creva - i da je sve što joj se dešavalo posledica endometrioze.
Čekala ju je nova operacija.
„Bilo mi je svega dosta, ali sam pristala, pročitavši u nalazu da mi je uklonjeno devet od 12 centimetara poslednjeg dela debelog creva koji je pre anusa.
„Postavili su mi neurosimulator (uređaj koji stimuliše nerve) što je slično pejsmejekeru samo što se ugrađuje u donjem delu tela", dodaje.
Pogledajte pet stvari koje treba znate o raku grlića materice
'Nastupa agonija'
Poslednjih 15 godina endometriozu je lakše dijagnostikovati, jer je razvijen poseban ultrazvuk koji se razlikuje od rutinskog ginekološkog i kojim mogu jasno da se uoče te promene, ukazuje Sara Pempefort.
„Lečenje endometrioze zahteva pristup stručnjaka sa višegodišnjim iskustvom, ne samo u dijagnostici, već lečenju, ali i u rutinskim operacijama.
„Za sada samo hormonska terapija može da spreči dalji razvoj endometrioze, mada se mnoge žene plaše nje, s tim što se ona određuje na osnovu godina, stadijuma, i hormonskog statusa", objašnjava Pempefort.
Iako je bila donekle pod kontrolom, pre dve godine endometrioza se vratila u život Jovane Janjić „na najsuroviji način".
„Noćima sam se budila u bolovima, koji nisu bili povezani sa ciklusom. Nisam znala da li me boli kičma, donji stomak.
„Javlja se određena vrsta depresije - nastupa agonija", priča ona.
Čeka je kolonoskopija (ispitivanje debelog creva aparatom koji se provlači kroz usta) - dve endometrične ciste su uočene na debelom crevu.
„Niko ti ne govori da ona može da se javi gde god. Isključivo se vezuje za ginekologiju, a šta se dešava kada izađe iz tog domena, ko nas onda leči.
„Nepravdeno je zapostavljena bolest, a trebalo bi da se tretira kao sistemsko oboljenje, jer jeste, i ne napada samo jedan deo tela", smatra Janjić.
U međuvremenu upoznala druge žene - 'endosestre' što joj je bio, kako kaže, najveći antidepresiv.
Sestra, partner i najbliži prijatelji su joj bili najveća podrška, a nedavno je otvoreno pričala sa majkom.
„Trudila sam se da krijem da je ne bih dodatno brinula.
„Učim da živim sa ovim oboljenjem, svesnija sam sebe, sopstvenog tela i poštujem svoju bol", kaže Jovana.
- Šest prirodnih načina da se izborite sa perimenopauzom
- Sedam mitova o menopauzi
- Menopauza i seks: Kako ublažiti simptome kao što je suvoća vagine
'Invaliditet koji se ne shvata ozbiljno'
Ivana Prešenjak je u međuvremenu dobila otkaz - posle 15 godina rada.
Uspela je da dobije invalidsku penziju zbog delimičnog gubitka radne sposobnosti.
Međutim, čeka je suđenje, jer joj osporavaju da više nema telesno oštećenje zbog ugrađenog aparata.
Suprug je sve vreme uz nju.
„Mi smo tada u braku bili tek godinu dana, a ja se budim takva.
„Predložila sam mu da se razvedemo, jer šta ću mu takva, ali nije želeo da ode", priča Riječanka, osmehujući se.
Decu ne mogu da imaju iako su joj jajnici i materica zdravi, ali bi morala da se oslobodi aparata koji joj već dve i po godine pomaže da funkcioniše iole normalno.
Donelo bi to nove probleme.
Endometrioza može da utiče na plodnost, ali nije nužno da do toga dođe, jer sve zavisi da li je na vremena uočena, u kom je stadijumu, koje organe je zahvatila, na koji način se leči, objašnjava ginekološkinja Pempefort.
„Kada me ljudi vide, uglavnom ne mogu ni da pretpostave sa čim se borim, jer je ovo nevidljiv invaliditet.
„Ali ništa ne dobijam ako plačem i kukam. Nastavljam da tražim razlog da idem dalje", kaže Ivana.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk