- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
08. 05. 2025. 10:38 >> 11:19
Da li probiotici zaista doprinose zdravlju kože
Bakterije i gljivice koje žive na koži igraju iznenađujuće važnu ulogu u očuvanju zdravlja. Da li je moguće pospešiti njihov razvoj?

Ako zagrebete površinu kože, otkrićete živu zajednicu bakterija koje tamo obitavaju.
To je zapravo dobra stvar, jer sve više istraživanja pokazuju da prisustvo „pravih” vrsta mikroba može da pomogne koži da duže ostane mlada, elastična i glatka.
Samim prisustvom „dobre bakterije” nas štite od infekcija izazvanih patogenima, štetnim mikroorganizmima.
One pomažu i u zarastanju rana, a mogu čak da ublaže i neke štetne uticaje UV zračenja.
Zato je još važnije da se brinemo o mikrobiomu kože.
Šta treba da radimo?
Jedna od metoda koja je poslednjih godina sve popularnija jeste mazanje probiotika na kožu, što u praksi znači nanošenje živih mikroorganizama neposredno na površinu kože da bi se poboljšalo njeno zdravlje.
- Neobičan način na koji vaša koža oblikuje vaše zdravlje
- Novo otkriće bi moglo da doprinese usporavanju starenja kože
- Vitiligo: Promene na koži koje vode od stida do prihvatanja
Još 1912. godine, naučnici su utrljavali bakterije na lica ljudi pokušavajući da poboljšaju stanja kao što su akne i seboreja, čest oblik dermatitisa koji izaziva crvenilo, svrab i pojavu belih ili žutih ljuspica.
Danas postoji na desetine kompanija za negu kože koje prodaju preparate koje nazivaju probiotskim ' od seruma do sredstava za čišćenje i hidrataciju kože.
Svaki od ovih preparata obećava da stvara „ravnotežu” u osetljivom mikrobiomu kože i da će se ona „obnoviti” i „osvežiti”.
Međutim, iako se na etiketama mnogih preparata za negu kože tvrdi da su probiotski, vrlo mali broj, a pitanje da li ijedan, zapravo sadrži žive bakterije.
Pored toga, pošto se probiotski tretmani svrstavaju u kategoriju kozmetike, a ne lekova, proizvođači nisu u obavezi da objavljuju rezultate ispitivanja koja su na njihovim proizvodima sprovedena, zbog čega je teško znati koliko su delotvorni.
„Pravila za preparate za negu kože se mnogo razlikuju od onih koja važe za lekove, tako da tvrdnje mogu da se iznose bez sprovođenja izuzetno strogih ispitivanja koja su obavezna za farmaceutske proizvode”, kaže dermatolog Ričard Galo sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Kalifornije u San Dijegu, u Sjedinjenim Državama (SAD).
Većina proizvoda za negu kože koji se reklamiraju kao „probiotski” zapravo sadrži prebiotike, hranljive materije koje obezbeđuju odgovarajuće okruženje za rast dobrih bakterija na koži, ili postbiotike, proteine i druga jedinjenja koja su nusproizvod fermentacije korisnih probiotskih bakterija.
„Sve češće viđamo pristupe koji pokušavaju da utiču na mikrobiom kože”, kaže Bernhard Pecold, suosnivač i glavni naučni direktor kompanije S-Biomedic koja pokušava da leči stanja kože obnavljanjem mikrobioma takozvanom „transplantacijom” bakterija.
Pecold objašnjava da je glavni razlog ovakvog pristupa taj što je izuzetno teško očuvati žive bakterije tokom procesa proizvodnje, skladištenja i distribucije.
A čak i kada dospeju na kožu, nema garancije da će se „primiti”, jer moraju da se izbore sa milionima drugih mikroba koji tamo već žive.

Pristup očuvanju zdravog mikrobioma kože zasniva se na teoriji da bakterije i gljivice koje žive na spoljašnjoj površini tela pomažu da se zaštitimo od onih koje bi mogle da nam naškode.
Ipak, nauka još nije u potpunosti razjasnila na koji način određene „loše” bakterije doprinose razvoju kožnih bolesti.
Ono što znamo jeste da svi ljudi koji pate od ekcema, rozacee, akni ili psorijaze imaju drugačije vrste ili količine određenih bakterija na koži u poređenju sa zdravim ljudima.
„Ono što trenutno imamo je veliki broj naučnih radova koji pokazuju da gotovo svaka kožna bolest koju možemo da zamislimo ima neku vezu sa promenama u mikrobiomu kože”, kaže Pecold.
„Ali ovo zapažanje samo pokazuje povezanost, ali ne znači da promena u mikrobiomu izaziva tu bolest.
„Moguće je i da sama bolest menja uslove na koži i da se zbog toga menja i populacija bakterija”.
Da bi se dokazalo da određeni soj bakterija uzrokuje neku bolest, potrebno je ili da se zdravoj osobi izazove ta bolest nanošenjem „loših” bakterija na kožu, ili da se bolest izleči nanošenjem „dobrih” bakterija.
Prva mogućnost bi naravno postavila ozbiljna etička pitanja, ali nekoliko istraživača pokušava da istraži drugu opciju.
Međutim, ograničen broj kliničkih ispitivanja koja su do sada objavljena pokazuju obećavajuće rezultate.
Većina njih bavi se upotrebom živih bakterija za lečenje ekcema, poznatog i kao atopijski dermatitis.
Ova istraživanja se oslanjaju na otkriće da kožu ljudi koji pate od ekcema uglavnom naseljava Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok), bakterija koja često ima patogena svojstva.
„Jedan od najvećih problema kod bolesti poput ekcema je što određene patogene bakterije, kao što je Staphylococcus aureus, naseljavaju površinu kože i izazivaju osip, bolesti i infekcije”, kaže Galo, čiji tim već godinama istražuje načine na koje bi mikrobiom kože mogao da se iskoristi za suzbijanje štetnih bakterija kod pacijenata koji pate od ekcema.
„Tražeći bakterije koje mogu da proizvode nešto što eliminiše one štetne, dobili smo vrste bakterija koje obično žive na zdravoj koži”.

Galo i njegov tim usredsređeni su na Staphylococcus hominis, bakteriju koja je prirodno prisutna na koži i koju ima oko 21 odsto zdravih ljudi, ali samo jedan odsto onih koji pate od atopijskog dermatitisa.
„Naša koža pruža komenzalnim (korisnim) bakterijama poput Staphylococcus hominis bezbedno mesto za život, pa su neke od njih razvile način da štite svoju sredinu od štetnih bakterija koje pokušavaju da napadnu”, objašnjava Galo.
Bakterija Staphylococcus hominis proizvodi antimikrobne (odbrambene) peptide, male delove proteina koji direktno ubijaju Staphylococcus aureus.
Takođe proizvodi hemijske supstance koje onemogućavaju bakterijama da međusobno komuniciraju.
Neke bakterije, kao što je Staphylococcus aureus, međusobno „komuniciraju” kada njihova populacija dostigne određenu gustinu.
Ovaj mehanizam poznat je kao quorum sensing (način komunikacije između bakterija iste ili različite vrste posredstvom signalnih molekula) i pokreće lučenje toksina koji mogu da izazovu upale kože.
Onemogućavanjem te komunikacije može da se spreči oslobađanje toksina.
Galoov tim je 2021. godine sproveo randomizovano kontrolisano ispitivanje prve faze, tokom kojeg je 54 odraslih koji pate od atopijskog dermatitis nedelju dana nanosilo kremu koja je sadržala žive bakterije Staphylococcus hominis.
Rezultati su pokazali da je tretman ovom bakterijom značajno smanjio prisustvo Staphylococcus aureus na koži, a kod podgrupe pacijenata smanjeni su crvenilo i svrab koji prate atopijski dermatitis, u poređenju sa kontrolnom grupom koja je koristila placebo kremu.
Ova otkrića ukazuju da poseban sastav bakterija može da doprinese zdravijem mikrobiomu kože.
Međutim, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdila efikasnost ovog tretmana da bi mogao da se koristi kao standardna terapija.
Tim sada regrutuje dobrovoljce za randomizovano ispitivanje druge faze koje će trajati 14 nedelja i treba da proceni dugoročnu delotvornost terapije.
I drugi istraživači su imali uspeha u tretiranju ekcema probioticima.
U kliničkom ispitivanju 2003. godine, 11 pacijenata koji su imali atopijski dermatitis je dve nedelje nanosilo kremu koja je sadržala bakteriju Streptococcus thermophilus.
Rezultati su pokazali da je krema podstakla proizvodnju keramida u koži, lipidnih molekuka koji pomažu u hidrataciji i očuvanju zdrave kožne barijere.
U novijem istraživanju iz 2018. godine, 10 odraslih i petoro dece koji su patili od atopijskog dermatitisa dobili su takozvanu „transplantaciju mikrobiote”, što znači da su žive bakterije Roseomonas mucosa, prikupljene sa kože zdravih dobrovoljaca, nanošene na kožu pacijenata dva puta nedeljno.
Posle 16 nedelja, simptomi su se poboljšali za više od 50 odsto.
- 'Mojoj deci sam napravila ožiljke kremom za izbeljivanje kože'
- Sve što treba da znate o kremama za sunčanje
- Zašto je korisno umereno sunčanje
Iako nema mnogo kliničkih ispitivanja koja se bave drugim stanjima kože, i ona takođe pokazuju obećavajuće rezultate.
Na primer, akne su povezane sa razvojem populacije bakterije Cutibacterium acnes (ranije poznata kao Propionibacterium acnes).
Zbog toga neki istraživači tragaju za bakterijama koje proizvode antimikrobne peptide sposobne da spreče da se ova bakterija nastani ili da je eliminišu.
U jednom kliničkom ispitivanju, pacijenti koji su imali težal oblik akni su koristili losion koji je sadržao bakteriju Enterococcus faecalis.
Losion je značajno smanjio broj gnojnica u poređenju sa placebo tretmanom.
Pecold i njegova kompanija S-Biomedic objavili su 2019. godine rezultate kliničkog ispitivanja u kojem su pacijentima sa aknama davali kremu koja je imala specifične sojeve bakterije Cutibacterium acnes.
Krema je ublažila stanje akni.
Galo takođe istražuje da li određeni soj bakterije Staphylococcus capitis može da bude delotvoran tretman za akne.
Studije na životinjama pokazale su obećavajuće rezultate.
„Osnovni mehanizam delovanja je vrlo jednostavan - sprečavanje rasta bakterije Cutibacterium acnes slično kao što to čine oralni ili antibiotici koji se nanose na kožu za lečenje akni”, objašnjava Galo.
Za razliku od antibiotika koji se nanose na kožu, ovaj tretman je usmeren samo na bakteriju Cutibacterium acnes, tako da ne utiče na ostatak mikrobioma kože, kaže on.
Galoov tim je čak pronašao poseban soj bakterije Staphylococcus epidermidis koji proizvodi molekule za koje se veruje da mogu da spreče rak kože koji uzrokuje sunčevo zračenje.
„Ta bakterija proizvodi mali molekul koji sprečava sintezu DNK u transformisanim ili mutiranim ćelijama kože”, kaže Galo.
„Otkrili smo da, kada su ove bakterije prisutne na koži miševa izloženih UV zračenju, oni razviju znatno manje tumora kože u poređenju sa miševima koji imaju isti soj bakterija, ali bez gena odgovornih za proizvodnju tog antimetabolita”.
Naravno, potrebno je još mnogo testiranja i kliničkih ispitivanja ovog tretmana pre nego što se utvrdi da li isto deluje i kod ljudi.

Iako se većina studija bavi lečenjem specifičnih bolesti pomoću probiotika, postoji i nekoliko istraživanja koja su ispitivala da li prebiotici ili postbiotici mogu da poboljšaju zdravlje kože.
Na primer, neki istraživači ispituju da li inulin, biljno vlakno koje se često nalazi u kozmetičkim i proizvodima za ličnu negu, može da deluje kao prebiotik kada se uzima oralno ili nanosi neposredno na kožu.
Preliminarni rezultati pokazuju da inulin može da učini kožu glađom i elastičnijom, stvarajući povoljnije okruženje za razvoj korisnih bakterija.
Druge studije su pokazale da primena sfingomijelinske fosfodiestaraze, enzima koji proizvode bakterije poput Staphylococcus thermophilus koje su uobičajene u fermentisanim mlečnim proizvodima i jogurtu, može da podstakne proizvodnju keramida koji su ključni za zdravlje kože.
Međutim, da bi se potvrdila delotvornost ovih krema, neophodna su velika, randomizovana, dvostruko slepa klinička ispitivanja, koja su zlatni standard u medicinskim istraživanjima.
Na primer, nedavni pregled sprovedenih studija analizirao je sve dostupne podatke iz kliničkih ispitivanja sprovedenih do danas i zaključio da, iako „oralni i probiotici koji se nanose na kožu deluju efikasno u lečenju određenih upalnih kožnih bolesti i pokazuju obećavajuće dejstvo za zarastanje rana i prevenciju raka kože, potrebna su dodatna istraživanja da bi se ovi rezultati potvrdili”.
Galo je saglasan da je potrebno još rada, ali je optimističan u pogledu budućnosti ove oblasti.
„Krećemo se u pravom smeru”, kaže on.
„Kao naučna zajednica smo shvatili da moramo da razumemo tačno šta probiotici rade, i mnogo napora se ulaže u ispitivanje toga, kao i u stvaranje mikroorganizama koji će nam koristiti.
„Zbog toga sam veoma optimističan u pogledu primene probiotika za nekoliko godina”.
Ipak, za ljude koji nemaju kožno oboljenje, ali žele da ima koža bude glađa, da spreče bore ili poboljšaju hidrataciju, trenutno nema dovoljno dokaza za delotvornost probiotika u kremama koje mogu da se kupe u prodavnicama.
„Mislim da za mnoge probiotike koji su trenutno dostupni na tržištu nema dovoljno snažnih dokaza, tako da ih ne bih nužno preporučio”, kaže Galo.
„Možete da ih probate, ali možda to nije najbolji način da potrošite novac”.
Iako se mikrobiom kože menja kako starite i kako se izlažete različitim spoljnim uticajima, postoji nekoliko stvari koje možete da uradite da poboljšate prirodni mikrobiom kože.
„To je dvosmerna ulica, jer ono što već radimo, kao što je hidratacija kože ili zaštita od UV zračenja, zapravo stvara okruženje koje je pogodnije za život tih korisnih mikroorganizama”, objašnjava Galo.
„Dakle, uobičajena nega kože, pravilna hidratacija i čišćenje - sve to doprinosi zdravlju kože”.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk