Tufik Softić

Bošković zapošljavao "fantom" vojnike

Bivši ministar odbrane i bivši poslanik DPS Predrag Bošković neposredno prije parlamentarnih izbora 2020. godine, kao koordinator za Andrijevicu i Berane, “zaposlio” je u nepostojećoj kasarni u Andrijevici značajan broj vojnika.

Advokat Boškovića, Mihailo Volkov, kazao je da se njegov branjenik tereti da je kao koordinator DPS-a za izbore u Andrijevici i Beranama 2020. godine komunicirao sa uhapšenim biznismenom Aleksandrom Mijajlovićem o tome kako će se na izborima izjasniti zaposleni u građevinskim firmama Bemaksu i Geneksu. Sudija za istragu Višeg suda pustio je juče Boškovića da se brani sa slobode, nakon što je uhapšen u ponedjeljak. 

Posao u Vojsci Crne Gore, obično je bila prva ponuda u razgovorima koje je svojevremeno imao sa građanima, odnosno glasačima.

Osim što je potrošeno mnogo državnog novca za zemljište za koje se ispostavilo da ni po čemu ne odgovara tim namjenama, obećanje o kasarni u Andrijevici ostalo je do danas samo mrtvo slovo na papiru.

Ne samo da kasarna za “elitnu jedinicu od 150 vojnika” nikada nije izgrađena, već se nedavno ispostavilo da i nova trasa druge dionice autputa do Andrijevice, kao i njegov dalji nastavak prema Beranama, prolazi preko parcele koju je država prije političkih promjena kupila sa ciljem da se na njoj podigne vojni kompleks.

Početkom ove godine lokalno rukovodstvo opštine sastalo se sa sa aktuelnim ministrom odbrane Draganom Krapovićem, ali preciznog odgovora nije bilo ni nakon tog sastanka.

U saopštenju koje je to ministarstvo nakon toga izdalo navodi se jedino da su vođeni razgovori, bez preciznijih detalja.

“Tema razgovora bila je saradnja Opštine sa Ministarstvom odbrane i Vojskom Crne Gore, gradnja nove kasarne u Andrijevici, kao i mogućnosti angažovanja Inženjerijske čete. Inicijativa o gradnji kasarne VCG postoji od 2019. godine, kada su Opština i Ministarstvo odbrane podijelili svoje obaveze po tom pitanju. Više katastarskih parcela na području Opštine Andrijevica u međuvremenu je, nakon eksproprijacije, prešlo u državno vlasništvo, a Ministarstvo odbrane je obezbijedilo arhitektonsko-urbanističko rješenje za kasarnu”, pisalo je u tom saopštenju.

Priča o izgradnji kasarne u Andrijevici počela je 2018. godine kada je Vrhovni savjet odbrane Crne Gore donio takvu odluku.

Tada je rečeno da se radi o projektu vrijednom 17 miliona eura i će se u ovoj kasarni stacionirati elitna pješadijska jedinica čije formiranje mora da zadovolji propisane NATO standarde.

Takođe, tada je saopšteno da se ova jedinica mora formirati do 2020. godine, a za tadašnjem ministra Boškovića to je u obećanjima bila prioritetna investicija na sjeveru Crne Gore.

Ministarstvo odbrane je tada kupilo 45.000 metara kvadratnih zemljišta u Andrijevici za potrebe gradnje kasarne i to na lokaciji koja se prostire pored rijeke Kraljštice i magistalnog puta Berane - Andrijevica.

Nije bez značaja podsjetiti da je u vrijeme bivše Jugoslavije i potom zajedničke države Srbije i Crne Gore, Andrijevica bila značajno vojno sjedište. Tu je bila jedna velika kasarna, a zatim još nekoliko manjih kasarni i karaula u graničnom pojasu prema Albaniji.

Za tim vremenima danas u Andrijevici svi žale, jer je vojska održavala infrastrukturu, ali isto tako i zapošljavala značajan broj lokalnog stanovništva. Sve te kasarne, osim one u Jošanici koja je međunarodnim sredstvima pretvorena u hostel i takozvani

“Avanturistički centar Mojan, danas su u fazi poptune zapuštenosti i propadanja. Zato priča o ponovnom otvaranju kasarne u ovoj varošici nije bila bez odjeka i reakcija. Od onih koji su kritikovali, do drugih, koji su se radovali, očekujući da će dvjesta vojnika maloj varošici vratiti život i koliko toliko zaustaviti zabrinjavajuće migracije.

Iz partija koje su poslije promjena od 2020. godine na vlasti i u ovom gradu navode da hitno treba ispitati kako su radili „fantom“ vojnici, odnosno kako je prethodna vlast uoči avgustovskih izbora izbora davala rješenja svojim pristalicama za rad u kasarni od koje nema ništa.

U Andrijevici se pričalo i kako su, naime, pojedina lica uoči izbora dobila rješenja za rad u ovom objektu. Procurila je informacija da su neka lica dobijala određene nadoknade za poslove koje ne obavljaju, odnosno za rad u zgradi i na poligonima kojih nema.

“Sve ovo bi nadležne državne institucije morale da ispitaju i provjere. Moralo bi se ispitati kako i pod kojim uslovima je kupljeno zemljište i ko je odlučio da se to zemljište kupi, a da se onda procjenom dođe do zaključka da ta lokacija apsolutno iz bezbjednosnih razloga ne odovara za te namjene”, kažu u Andrijevici.

Prva ministarka odbrane nakon političkih promjena Olivera Injac prilikom posjete Andrijevici kazala je, naime, da “lokacija određena za izgradnju kasarne u Andrijevici nije pogodna za te namjene”.

Četrdeset pet hiljada kvadratnih metara zemljišta za potrebe gradnje kasarne, pored rijeke Kraljštice i samog magistalnog puta Berane – Andrijevica, zarasta u korov i podsjeća na to da bi neko morao da snosi odgovornost zbog bačenog novca. I zapošljavanja “fantom” vojnika.