- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
U toku
14. 07. 2025.
07:48 >> 16:21
1
Skoro dva miliona ljudi spremno da krene ka Evropi: Nova migrantska kriza na pomolu
Građanski rat u Siriji 2015. godine, u zemlji sa populacijom od svega 22 miliona stanovnika, pokrenuo je najveću migrantsku krizu u Evropi od Drugog svjetskog rata. Više od šest miliona Sirijaca bilo je raseljeno unutar zemlje, dok je 5,6 miliona izbjeglo u susjedne države – stotine hiljada njih stiglo je do grčkih ostrva preko Turske.
Slike prepunih čamaca i iscrpljenih izbjeglica na Lezbosu, Kosu, Lerosu i drugim egejskim ostrvima ostale su urezane u kolektivno pamćenje Evrope.
Danas građanski rat u Sudanu, zemlji sa skoro 47 miliona stanovnika, prijeti da izazove još veću krizu. Više od 12 miliona ljudi je raseljeno – 7,73 miliona unutar granica, a 4,05 miliona u susjedne zemlje. Sudan bi mogao ponoviti šok iz 2015. godine, ali sada sa Kritom i južnom Grčkom u epicentru, jer migracione rute vode iz Libije, a ne sa istočnih granica.
Neizbježno poređenje
Kao što je Sirija tada bila okidač, Sudan to postaje danas, prijeteći Evropi novom, još snažnijom migrantskom krizom.
Humanitarna katastrofa u Sudanu
Dvije godine nakon izbijanja građanskog rata u aprilu 2023. godine, sukob između Sudanske vojske (SAF) i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) gurnuo je zemlju u jednu od najtežih kriza XXI vijeka.
Prema podacima UNHCR-a iz jula 2025. godine, 12,05 miliona ljudi je raseljeno – četvrtina ukupne populacije zemlje. Od toga, 7,73 miliona su interno raseljeni, dok je 4,05 miliona pobjeglo u zemlje poput Egipta, Čada i Južnog Sudana. IOM ovu krizu opisuje kao „najbrže rastuću krizu raseljavanja na svijetu“.
Uslovi u zemlji su katastrofalni. Između 70 i 80 odsto bolnica je van funkcije zbog bombardovanja, pljački i nedostatka resursa. Sistemi vodosnabdijevanja su kolapsirali, ostavljajući milione bez pristupa pitkoj vodi.
Epidemije kolere, malarije i zauški se šire, dok UN upozorava na glad u 17 regija, posebno u Sjevernom Darfuru i Senaru. Humanitarna pomoć je skoro potpuno obustavljena – finansijska podrška jedva dostiže 13% potrebnog iznosa, a distribucija hrane je ugrožena zbog nasilja i pljački. Glad se koristi kao oružje rata.
Putevi bijega: Od Sudana ka Evropi
Kriza je natjerala milione Sudanaca da napuste zemlju. Glavni pravci bijega koje bilježi IOM su:
- Čad: oko 1.190.500 (28%), većinom iz Darfura
- Južni Sudan: oko 1.190.500 (28%), često povratnici
- Egipat: više od 1.104.000 (26%), većinom iz Kartuma
- Libija: između 130.000 i 300.000, uz pomoć krijumčara iz Čada i Egipta
Mnogi raseljeni koriste Čad kao tranzitnu tačku ka Libiji, a Libija postaje ključna kapija ka Evropi. Zbog geografske blizine, Krit postaje glavna meta. Prema izvještaju DTM Sudan Mobility iz juna 2023, najveći broj izbjeglica dolazi iz Kartuma (20%), Južnog Darfura (21%) i Sjevernog Darfura (20%).
Libija – novo središte krijumčarenja
Zemlja u haosu, bez jedinstvene vlasti, Libija funkcioniše kao središte za krijumčarenje ljudi. Gradovi poput Sebhe, Kufre i Barake postali su čvorišta u kojima krijumčari i lokalne milicije eksploatišu izbjeglice.
Prema izvještaju IOM-a iz marta 2024, Sudanci čine 27% svih registrovanih migranata u Libiji. Obale Sirte i Zuare su glavne tačke polaska ka Evropi, najčešće prema Kritu. Na desetine ljudi se ukrcava u gumenim čamcima i starim brodovima, riskirajući život.
Mnoge krijumčarske mreže koriste i rute iz Čada preko Libije. Libija je zemlja podijeljena ne samo na istok i zapad, već i iscjepkana između plemenskih poglavara, oružanih grupa, naftnih kompanija i stranih plaćenika – dodatno komplikujući migracionu sliku.
Egipat – vrata Mediterana
U Egiptu se trenutno nalazi oko 1,5 miliona sudanskih izbjeglica, ali loši uslovi i nedostatak pravne sigurnosti tjeraju mnoge ka Libiji i dalje ka Evropi. Rute preko Marsa Matruha i El Saluma su sve češće korišćene, uz cijenu krijumčarenja između 1.000 i 2.500 dolara po osobi.
Egipat vrši pritisak na EU kako bi osigurao finansijsku pomoć za „zadržavanje“ migranata unutar svojih granica, prijeteći čak „otvaranjem granica prema Libiji“. U isto vrijeme odbija da prihvati povratak svojih državljana koji ilegalno ulaze u Grčku, pozivajući se na to da njihov broj nije ni blizu broju koji Egipat sam prihvata.
Slični zahtjevi i pritisci dolaze i iz Libije, gdje mnoge od istih krijumčarskih organizacija žele dio evropskih sredstava za „borbu protiv ilegalne migracije“.
Grčka pod pritiskom
Grčka, a naročito Krit, postaje epicentar nove migrantske krize. Prema podacima Ministarstva za migracije i azil, od početka 2025. godine više od 8.000 migranata stiglo je iz Libije na Krit, u poređenju sa 5.000 za cijelu 2023. godinu. Do kraja ljeta, broj se može popeti i do 12.000.
Zajednice poput Jerapetre, Hanije i južnog Peloponeza su pod ogromnim pritiskom, sa strahom da bi se mogla ponoviti situacija iz 2015.
Premijer Kirjakos Micotakis najavio je hitne mjere – uključujući hapšenje i zadržavanje svih koji ilegalno pređu granicu, te tromjesečnu obustavu razmatranja novih zahtjeva za azil.
Коментари1
Остави коментар