Tufik Softić

Ko je bio logistika "Integralu“ u Crnoj Gori?

Kompanija "Integral inženjering“ iz BiH, koja je tek prije izvjesnog vremena skinuta sa crne liste Sjedinjenih Američkih Država, početkom dvijehiljaditih godina neprikosnoveno je preko ćerke firme vladala građevinskim radovima u Crnoj Gori, a do danas je ostalo nepoznato ko joj je u to vrijeme pravio logistiku u našoj državi.

 "Integral inženjering“ osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu, ubrajao se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su bili pod kontrolom Milorada Dodika i da su sa njim povezane.

"Integral inženjering“ je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi.

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore "Integral“ je istisnuo mnoge druge kompanije.

Ova kompanija je, između ostalog, 2008. godine bila podizvođač na projektu prvog dijela zaobilaznice oko Rožaja, zajedno sa tek osnovanim "Bemaksom“, a u to vrijeme počela je sa izgradnjom zaobilaznice i u Beranama.

Korporacija "Integral inženjering“ iz rodnog grada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Laktaša u blizini Banjaluke, a u Berane je stigla 2007. godine.

"Integral“ je tada od sarajevskog preduća GP "Put“ kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP „Put“ Sarajevo je, naime, bio vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Kupovina je za "Integral“ bila pun pogodak, jer je asfalt bio vrlo tražena roba na sjeveru, a dnevni kapacitet ove baze oko stotinu tona. Bez značaja nije da su nešto ranije ugašene asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze sa forsiranjem „Integrala“ i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su vrlo blisko poslovale sa tadašnjim vlastima.

Gašenjem asfaltnih baza na sjeveru, najbliža i jedina u Crnoj Gori u tom trenutku ostala je ona u Podgorici, pa se asfalt za potrebe sjevera države nerijetko uvozio iz Srbije, odnosno Užica, Prijepolja i Novog Pazara. Upravo zbog toga je otvaranje asfaltne baze u Beranama za čitav sjever bilo veoma značajno.

U otvaranju asfaltne baze beranska tadašnja lokalna uprava odigrala je značajnu ulogu time što je umirila mještane Donje Ržanice koji su protestvoali zbog otvaranja baze u njihovom selu.

Znao je Integral to da cijeni. Gradio je takozvanu zabolaznicu pored Lima, davao asfalt Opštini Berane i izvodio radove sa odloženim rokom plaćanja. U zaletu su asfaltirane gradske ulice, lokalni i nekategorisani putevi, pa čak prilazi kućama. Samo što je sve išlo preko lokalnog budžeta.

Rijetki su upozoravali da takve investicione ambicije nemaju realno pokriće u opštinskoj kasi.

U te poslove je bio uključen i veliki broj kooperanata, odnosno podizvođača koji su izvlačili debelu korist. „Integral“ je u čitavom regionu u stopu pratio i bio prisutan u svim predizbornim kampanjama nekoliko godina.

Sve je bilo kao u priči o složnoj braći, do trenutka dok nije stiglo na red svođenje računa. „Integral inženjering“ Opštini Berane fakturisao je početkom 2010. godine oko milion i po eura. Kako do novca nije došao regularnim putem, uslijedila je tužba koju je firma iz Laktaša bez problema dobila.

Lagano i skoro neprimjetno potiskivanje „Integrala“ u Crnoj Gori počelo je nekao uporedo sa „zaletom“ koji je polako uzimao „Bemaks, i „Integral“ je potpuno medijski nezapaženo skliznuo u stečaj iz kojeg se nije izvukao.

Iako je u Bosni i Hercegovini, uz „Euroasfalt“, to i dalje jedna od najjačih građevinskih firmi, koja dobija poslove u regionu, u Crnoj Gori je potpuno zaboravljen i više se ne pojavljuje na tenderima.

U Beranama je takozvana zaobilaznica, u koji su usuti milioni eura, ostala da podsjeća na ovu firmu i vrijeme kada je neprikosnoveno vladala na građevinskom tržištu u našoj državi. Ko joj je to tada omogućavao, nije poznato.