Danilo Petrović

OD SPECIJALNOG IZVJEŠTAČA RTCG

Crna Gora među gigantima, Francuska perfektna do krova svijeta

Po završetku 26. Svjetskog prvnestva za rukometašice crnogorska reprezentacija ponovo proživljava lijepe trenutke. Nakon Mundijala u Španiji, u kojoj je tim Bojane Popović bio tek 22. uslijedila je evropska bronza, kao kruna jedne generacije predvođene Jovankom Radičević, koja je odlaskom u reprezentativnu penziju ostavila veliku prazninu za popuniti mlađim djevojkama.

Čini se da su one na dobrom putu da se makar približe visokom standardu koji su postavile njihove prethodnice, a potvrda za takav utisak je Šampionat planete u Skandinaviji.

Sedmo mjesto, treći je najbolji rezultat Crne Gore na Svjetskim prvenstvima, selekcije koja je u grupi u Helsingborgu pobijedila u sva tri meča (Kamerun 25:11, Paragvaj 41:26 i Mađarsku 24:18), trasirala put ka Herning preko Geteborga, iz kog je među osam najbiljih na planeti lansirala Mađarska, pobjedom nad Hrvatskom 23:22 u potrazi za olimpijskim kvalifikacijama.

Nakon poraza od Švedske u meču za prvo mjesto glavne faze u Skandinavijum areni, 32:25, umor, kratka rotacija, pritisak sa tribina ali i domaćinsko suđenje i alžirski arbitri spriječili su senzaciju u četvrtfinalu, u kom je Crna Gora bila apsolutno ravnopravan rival moćnoj Danskoj, ispsotaviće se osvajaču svjetske bronze. Tu utakmicu je na Javnom servisu pratilo 135 hiljada gledalaca, rekordnih, kada je riječ o prenosu meča neke crnogorske selekcije.

Razočaranje nakon prvog meča u Boksenu (26:24) ostavilo je traga, pa je stigao i poraz od Holandije u razigravanju (28:25), međutim i reakcija u jutarnjem meču za sedmo mjesto sa Češkom (28:24), što je donijelo olimpijski kvalifikacioni turnir sa Njemačkom, Slovenijom i Paragvajem.

Možda važnije od toga je što je obnovljen kult reprezentacije koja ima budućnost.

Ponovo je odbrana bila na visokom nivou, predvođena Tatjanom Brnović i Andrijanom Popović. U finišu turnira stigao je značajan doprinos sa desne strane od Nine Bulatović, mlade Anastasije Marsenić, desnog beka Tanje Ivanović. Matea Pletikosić najbolja asistenktinja turnira sa 49 dodvanja za gol, 5.5 po meču, uz ne preveliku minutažu, koju je iznijela Itana Grbić, predvodnica većine napada. Dijana Mugoša sedemi strijelac trunira, sa 43 gola, Marta Batinović, čija teška povreda je jedina negativna stvar u svemu, imala je najbolji prosjek odbrana po meču (10), jedina dvocfirena sa makar četiri nastupa, uz 51% odbrana. Pamtiće se prvo poluvrijeme protiv Kameruna i učinak 11/13, treći najbolji u istoriji Mundijala.

U Herningu, još jednom smo gledali atomski rukomet u završnici. Francuska je pokazala koliko je moćna i natjerala Norvešku, koja nikada ne odustaje, da udari u zid.

Oba puta su Krumbholcove djevojke pobijedile najbolji napad takmičenja (302 gola), u finalu ga sa 31:28 spriječile da prvi put u istoriji spoji po dvije svjetske i evropske krune, a Francuskoj donijele treću titule prvaka planete, kao savršenu uvertiru za Olimpijske igre.

Danska je ostala na bronzi - čeka nešto više 26 godina, Švedska i dalje bez svjetske medalje, nakon poraza u meču za treće mjesto 28:27. Adžićeva Slovenija sanja istoriju i Olimpijske igre, Hrvatska razočarana otišla kući nakon kraha protiv Mađarske, Srbija 21. na svijetu.

I skandinavsko prvenstvo obilježilo je nestajanje igračica, pa se već prije našeg premijernog meča u Helsingobrg areni šuškalo o odbjeglim Kamerunkama, kojih i nije bilo u protokolu za naš duel, što je potvrđeno kasnije u glavnoj fazi u Geteborgu.

Za dvije godine novi skup najboljih na svijetu, u Holandiji i Njemačkoj, gdje će crnogorske rukometašice pokušati da ponovo „uhvate san“, kako glasi slogan 27. Mundijala.