Luka Vlaisavljević

OLIMPIJSKI DNEVNIK

Sva raznolikost Igara, od tenisa, preko vaterpola do ženskog ragbija

Ne baš lijep dan za crnogorski sport na Olimpijskim igrama u Parizu, ako izaberete taj ugao čistog rezultata.

Nego, krenimo redom.

Ekipa RTCG-a je krenula put Avenije Edvarda Beneta, skoro tri sata prije početka meča naše Danke Kovinić.

Ponovo je najbrži put zahtijevao promjene tri prevozna sredstva, autobus, voz, metro, ali već smo polako i uhodani u kombinatorici linija, presjedanja i pronalaska najbržeg prevoza u datom trenutku.

Približavanje ulici gdje se odigrava drugi kalendarski grend slem pokazuje nevjerovatnu euforiju domaćina, ali i stranih gostiju kada je tenis u pitanju.

Kako se približava metro stanica tako je broj putnika samo rastao, a onda na izlasku gužva i ogroman broj teniskih fanova koji su krenuli ka Rolan Garosu.

Iako je od metroa do ulaska na teniski kompleks ulica bila zakrčena usljed velike gužve, pripadnici medija su imali neku vrstu "brze linije", pa ipak nije puno trebalo da dođemo do destinacije.

Imali smo vremena da provirimo na jedan manji teren, da pogledamo tablu sa rasporedom, a onda i da se uputimo ka "Lenglenu".

Drugi po veličini teren ništa ne zaostaje za "Šartrijerom", velelepno izdanje sa velikom brojem sjedišta i sjajnim timom oficijelnih spikera.

Jedina stvar koja bi mogla da se zamjeri su cijene, pa su tako tri čaše koka kole 0,33 i jedan manji sendvič koštali cijelih 38 eura.

Imali smo priliku da budemo prvi medij koji je ušao na stadion, pa smo samim tim izabrali i najbolju centralnu poziciju.

I prije osvrta na Dankin meč mala konstatacija - tenis uživo i tenis na televiziji su dva različita sporta.

Što se samog meča tiče Danka je poražena od Marije Sakari ubjedvljivih 6:0, 6:1. Može tako da se prenese. Danka je poražena nakon 10 mjeseci pauze i teške povrede od osme igračice, a sedme nositeljke olimpijskog turnira ako hoćemo da budemo baš precizni.

Ima nečeg nevjerovatnog u praćenju tenisa uživo, da kada sa tribina "Suzan Lenglen" krene sporadično a onda i horski "Danka, Danka", pa kada svaki dobar potez bude ispraćen aplauzom, pa i sama naša teniserka koja gestikulacijom odogovori na takvu podršku publike.

Naša najbolja teniserka svih vremena, računajući i mušku i žensku konkurenciju, kazala je da se "Izvinjava svima, i da se nada da će stići vaterpoliste da podrži", i ta iskrenost, ali i povezanost naših sportista mora da vas realno takne.

Jer ta povezanost, taj osjećaj da smo gledali našu djevojku kako je izašla protiv i jače i bolje plasirane igračice, poslije takve povrede i opet dala sve od sebe... potreban nam je da se kolektivno podsjetimo šta znači sam duh olimpizma.

Nakon tenisa, cijela ekipa medijska iz Crne Gore hvata dva šatla kako bi došla do "Akvatik centra", jedne od rijetkih građevina koje su specijalno pravljene za ove igre, tik preko puta stadiona "Francuska" u Sen Deniju.

Prilazak "Akvatiku" pratila je kilometarska kolona navijača u plavim dresovima i zastavama Francuske koji su došli da isprate žensku ragbi 7 reprezentaciju koja je igrala prvo protiv Brazila, a onda protiv Kine.

"Akvatik centar" je moderna dvorana koja ima dva bazena, jedan manji rezervisan za skokove u vodu, i veći za vaterpolo.

Stigli smo na vrijeme da vidimo dvije četvtine duela meča iz grupe naše reprezentaicje u kojem je Italija rutinski slavila protiv SAD, dok su obie ekipe imale odličnu podršku u punom Centru.

O našoj utakmici sa Hrvatskom ponovo možemo da pričamo iz dva ugla.

Subjektivan osjećaj je bio da nismo imali jedan defanzivni posjed a da nismo imali igrača manje u bazenu, sa druge strane preko puta nas je ekipa koja je svjetski šampion i evropski viceprvak.

Imali smo na minut do kraja šut za zaostatak od samo jednog gola, nismo dali, kasnije smo primili gol. Ima li segemenata koji škripe, koje bi trebalo popraviti - svakako da ima, ali ima li i prostora za pohvalu.

Na kraju krajeva, kako nam je sam selektor Hrvata Ivica Tucak rekao: "Crna Gora nije ekipa koju možeš da dobiješ 10 razlike".

U "Akvatiku", pristalica Hrvatske navijača je bilo više, ali bio je taj momenat kada je bila savršena sinergija naših malobrojnih i razbacanih navijača i vaterpolista kada bi nadjačali sve pjesmom "Ti si naša prva ljubav".

Nakon vaterpola, radoznalost je pobijedila i uputili smo se put stadiona "Francuska" da bacimo pogled na ženski ragbi.

Kolona ljudi koja je napuštala stadion jasno je dala do nanja da je Francuska završila za danas nastup, ali smo ipak odlučili da vidimo samo malo kako to izgleda, a i samu unutrašnjost najvećeg francuskog stadiona.

Nije moglo bez peripetija organizatora koji nam je provjerio znanje alfabeta šetajući nas od sektora do sektora.

Na kraju smo došli do određenog sektora, gdje je na kontroli radio čovjek iz Leskovca, bivši ripadnik Legije stranaca kojeg je interesovalo odakle smo i šta pratimo sve od sportova.

Ulazak na "Sen Deni" i odlazak na tribinu bio je dovoljan da uhvatimo malo od duela Novog Zelanda i Kanade. Vidjeli smo nekoliko poena za obije reprezentaicje, uz simbolično našu zastavu koja se nalazila tik iznad mjesta na kojem smo se nalazili.

Krenuli smo nazad ka "Akvatiku", ispratii meč Grčke i Rumunije iz naše grupe, što je bio i povod da popričamo sa centrom Konstatinosom Kakarisom i trenerom Todorisom Vlahosom.

Radni dan nakon toga bio je gotov.

Iako je sve još na početku, obim koji predstavljaju Igre, mogućnosti, raznovrsnost sportova, ali i neminovnog preklapanja samo je potvrda koliko su same Igre mundijalisitički poduhvat.

A za sve kojima imaju taj jedan ugao gledanja na naše momke i djevojke u Parizu, podjsetnik da mi nemamo druge sportiste, i da je svaki napor, svaki izlazak već sam po sebi uspjeh kada se pogleda cjelokupna slika našeg sporta, ali i društva. Do nekih srećnijih vremena kada se u sport bude ulagalo kao što se najavljuje, kada će kritike moći da dobiju na težini.

Ovako nam ostaje da im ne ukraćujemo barem tu podršku koja često umije da bude baš taj "X faktor".