L.V.

Perunović: Sport sam sadrži i med i žuč

Jedan od najboljih crnogorskih boksera svih vremena, bivši prvak Evrope, najbolji sportista SFR Jugoslavije i Crne Gore, Miodrag Perunović, nakon svog književnog prvijenca Štit i mač, izdao je i drugu knjigu – Med i žuč. Tim povodom bio je gost Jutarnjeg programa Televizije Crne Gore.

O samom naslovu svoje druge knjige Perunović kaže da je inspiraciju pronašao u Njegošu.

"Pokušavam uvijek u svom pisanju da dam naslov u kojem se krije suština čitave priče, i preko naslova pokušavam da pošaljem poruku o čemu sam pisao. Med i žuč se odnosi na onu Njegoševu, jer sport, boks prije svega, je najbolja slika samog života. U jednoj intenzivnijoj formi se manifestuje sve što se dešava u sportu. U sportu ima mnogo toga lijepog, slatkog, ali ima i onu gorku koja se u žuči sadrži."

Perunović je ispričao i anegdotu u vezi sa nazivom svoje prve knjige:

"Štit i mač je okrenut borbi, bokserskom nadmetanju, to je jedna priča koja nosi taj naziv, priča kad sam osvojio interkontinentalnu titulu u Minhenu, boksovao sa povrijeđenom desnom rukom, pa sam prije meča razmišljao kako ću da izađem na meč, pa sam pomislio – neka lijeva bude mač, desna će biti štit."

Druga knjiga bavi se Svjetskim prvenstvom u Beogradu, gdje je Perunović stigao do finala, ali je tamo nepravednom odlukom sudija poražen.

"Med i žuč je vezano za priču o finalu Svjetskog prvenstva u Beogradu. Takmičenje na kojem sam ja osjetio najviše zadovoljstva, ponosa, u tim borbama. Četiri borbe me je smatrala svojim ljubimcem, i sve je bilo divno i krasno do finala kada sam poražen nepravilnom odlukom sudija. I to je bila čaša žuči. Sport sam sadrži i med i žuč."

Jedna od borbi koja je odjeknula bila je i ona sa Pedrom Gamarom, bokserom iz Venecuele, jednim od najboljih amaterskih nokautera tog vremena.

"To je bilo godinu dana kasnije sa Savčenkom, toliko je to bilo nevjerovatno. To je bila najveća senzacija na Svjetskom prvenstvu. Nokauter, koji je na Olimpijadi u Montrealu pobjeđivao sve nokautom. I došao sa tim autoritetom. A ja sam bio klinac, početnik. Mislio sam da sam najveći baksuz što sam izvukao njega na žrijebu, a na kraju je sve ispalo dobro, jer sam dobio velikog Gamaru. Kasnije je došla borba sa Račkovom u finalu."

Perunović je dodao da je njegova druga knjiga zapravo zbirka kratkih priča.

"Ljudima će biti interesantno, jer se radi o kratkim pričama, nezavisnim jedna od druge. Odakle god da otvorite knjigu možete da je čitate. To nisu samo priče, nego i analize bokserskih sadržaja. Pokušavam da objasnim kako takmičari treba da se nose, kako treba da prebrode, a onda jedan dobar dio knjige se odnosi na to što opisujem ljude, protivnike, naše odnose. Ljudima je interesantno, ne mogu da shvate da se dva boksera zagrle, poljube i čestitaju jedan drugome. Ja sam sa svojim najvećim protivnicima u bivšoj Jugoslaviji bio veoma dobar prijatelj."

Posebno je bila interesantna borba sa Danilom Jovanovićem, koja se danas smatra za jedan od najboljih mečeva ikada u SFR Jugoslaviji.

"Nije lijepo da ja to govorim, ali sada imam tu distancu da mogu da kažem da mislim da je to najbolji meč. Ko je god gledao, preporučujem ljudima da pogledaju borbu".

 Naš proslavljeni bokser smatra da je zlatno doba jugoslovenskog boksa bilo od početka sedamdesetih do sredine osamdesetih godina, i da je boks u tom periodu, uz fudbal i košarku, bio najpopularniji sport.

Knjiga obuhvata i detalje poput skidanja kilograma i koliko to zna biti teško.

"Skidanje kilaže, to je malo duža priča, to je teško. Kako se čovjek kroz to izgrađuje kao karakter, ako uspije to da uradi, onda samim tim ojača svoj karakter, i u ringu mu je lakše", kazao je Perunović.