Nebojša Šofranac

NAKON 3500 KILOMETARA PAKLA

Vinjegor u suzama

Emotivni trenuci na kraju iscrpljujuće alpske etape juče, Jonas Vinjegor je odbranio drugo mjesto od Remka Evenpula, ali vidio još jednom kako nezadrživi Pogačar odlazi u beskonačnost prema Izoli 2000.

Imao je drugi plan i sve do juče vjerovao da može da ga sruši, ali je već na Boneu javio svojim direktorima ekipe da nema noge za to i da pokušaju da dobiju etapu sa Keldermanom i Jorgensonom, koji je i bio blizu. A u cilju plač, emotivno pražnjenje koje nije viđeno prethodne dvije godine kad je vladao u žutoj majici.

Mnogi nisu kapirali da li je to tuga što se rastaje sa svojim Turom koji se vraća Pogačaru ili ponos zbog drugog mjesta i velikih stvari nakon teškog loma 4.aprila u Baskiji. Dugo ga je tješila njegova žena Trine Hansen, a potom i Jorgenson. Vinjegor je i na ovom Turu pokazao koliko je jak, ali dva mjeseca je bio potpuno nepokretan i nije mogao da se spremi, da napuni noge tim kilometrima uspona koji su nepohodni za Tur, zaustavio se baš u aprilu kad je bio u velikoj formi. Ali i Pogačar je bio toliko moćan ove godine, nije to bio onaj kojeg je Vinjegor tukao u planinama prethodne dvije godine, tako da ostaje rebus što bi se desilo sa najboljim Vinjegorom ove sezone i šta će se desiti iduće, koliko će njih dvojica još pomjeriti granice.

Sigurno da će on doći puno puno spremniji da juri svoj treći Tur, a Pogačar sad juri samo rekorde. Vinjegor je inače upoznao Trine prije pet godina kad je bio još anoniman i nesiguran u svoje kvalitete, ona je 10 godina starija od njega, postala mu je i menadžer, a on najbolji biciklista svijeta, mada i dalje skroman i tih.

Njena ideja prošlog ljeta kad je bio sjajan i na Vuelti bila je da programiraju napad na sva tri gran tura Điro-Tur-Vuelta za istoriju ovog sporta, a onda se desila nesreća u Baskiji kad je slomio kosti i probušio pluca. I opet je stigao sa idejom da pobijedi, gen šampiona..