Небојша Шофранац

ELIUD KIPČOGE

Najveći maratonac svih vremena

Za razliku od mnogih disciplina gdje postoji posljednjih godina neobjašnjiva žurba da se dekretom proglasi najbolji svih vremena dok nadmetanje još traje (Federer i Hamilton najnevjerovatniji primjeri), u najdrevnijoj sportskoj disciplini imamo zaista GOAT.

Eliud Kipčoge je juče ponovo trijumfovao na kultnom maratonu u Berlinu i stavio posljednji kamen. To je njegov peti trijumf na najboljem maratonu 21.vijeka koji je potpuno zasijenio Njujork, ali i London, Boston i Čikago, svojim svjetskim rekordima i koncentracijom asova.

Ovom petom pobjedom Kipčoge je ostavio za sobom i velikog Gebresijelasija na 4, a to je ostvario na pragu svog 39.rođendana što je fascinantno. Vrijeme 2:02:38 pokazuje koliko još može da pruži, da je neuništiv. Održavajući kilažu od 52 kg u ovim godinama, trenirajući i dalje zastrašujućih 9 sati dnevno, najavljuje da bi za deset mjeseci u Parizu mogao do trećeg uzastopnog olimpijskog zlata u Maratonu, što nije uspio ni magični Abebe Bikila. Bilo bi to punih 20 godina nakon njegove prve olimpijske medalje u Atini, a čak 21 godinu nakon svjetske titule baš u Parizu, kao zatvaranje kruga.

Kipčoge je tipična kenijska priča iz prošlog vijeka, rođen u Nandi plemenu, siromaštvo, trčanje svakog dana nekoliko kilometara do škole i nazad. Gledao je u 90-im svoje zemljake kako stiču svjetsku slavu, pleme Kip Tanui, Celimo, Ondijeki, Ngugi, Karijuki, Kirui, Limo, Komen, Kipketer, bilo ih je nevjerovatno mnogo. Ali njegova sreća bila je što je 2001.godine upoznao Patrika Šanga, velikog asa na 3000 stipl u periodu 1988-1996 koji je već bio trener. Danas slavni trener, a tada početnik prepoznao je novog bisera i forsirao ga na poljskim trkama. Tokom 2002 se već nametnuo kao najbolji junior, a u Lozani proljeća 2003 postao prvak svijeta. A onda ta eksplozija na SP u Parizu 2003. Imao je samo 18 godina a osvojio zlato u maksimalnoj konkurenciji na 5000 metara. Bila je to čudesna trka posljednjeg dana SP, kada je spriječio legendu El Geruza da spoji zlata na 1500 i 5000 metara, i takođe novog velikana Bekelea da spoji zlata na 10 i 5 km, nakon što je na početku SP smijenio na tronu svog mentora Gebresijelasija na 10 000.

Rakrsce generacija i vijekova, trka koja je trebala otkriti da li je veći El Geruz ili Bekele, kome će uspjeti magični spoj, ali obojicu je šokirao ovaj 18-godisnjak za kojeg je malo ko znao. Nakon toga je dobijao velike pare da na mitinzima napada rekord na 5000, u Rimu 2004 je bio ozbiljan pokušaj, a onda na OI u Atini osvaja bronzu, ovaj put iza El Geruza kojem uspjeva zlatni spoj i srebrnog Bekelea koji je bio tako blizu. I nakon toga Kipčoge postaje jedan od najboljih, ali nikad više najbolji na 5000. Bio je četvrti na SP 2005 kad je slavio preporođeni Bendžamin Limo, jedan od njegovih ídola iz mladosti, iako se El Geruz već povukao. Počelo se pričati da će doživjeti sudbinu Komena koji je kao mlad u periodu 1996-98 obarao rekorde i dostigao slavu, a onda brzo nestao.

Kipčoge nije nestao, bio je srebrni na SP 2007 u Osaki pa opet srebrni na OI u Pekingu, Kenenisa Bekele je jednostavno bio kralj tih distanci, nedodirljiv. Na SP 2009 u Berlinu koje se pamti po još važećim rekordima Bolta na 100 i 200, Kipčoge je bio tek sedmi na 5000 u jednoj epskoj trci gdje su zajedno bili on, Bekele, Lagat, Mo Farah i još nekoliko vanvremenskih šampiona. I tada je imao samo 24 godine ali već se pričalo da je na zalasku. Rezultati su mu padali i u dvorani i na mitinzima, a na SP 2011 je tek 11-i. Bilo je sve jasnije da ne drži moderni tempo na 5000 niti ima brzinu za finiš. Ta paradoksalna pobjeda sa 18 godina baš u finišu nad legendama El Geruzom i Bekeleom zapravo je izigrala njegovu karijeru. Nije ovo bila njegova distanca a nije ni 10 km, već ona najduža, maraton.

I hrabro presjeca, nakon debakla u Daegu 2011 odustaje od Olimpijade u Londonu iako je bila pred vratima i prelazi na 42 km! Kakva je to bila prekretnica, iako mu ni Sang nije vjerovao. Nekoliko mjeseci drugačijih treninga i metoda, i već 2013 je bio moćan. U Hamburgu prvi, a onda stiže na slavni Berlinski maraton septembra 2013, tamo gdje su njegov zemljak Pol Tergat i potom veliki Gebresijelasi više puta pomjerali svjetski rekord od 2003 pa nadalje. I u svom prvom učešću u Berlinu bio je sjajan drugi, i to iza Vilsona Kipsanga koji je postavio novi svjetski rekord 2:03:23! Kipčoge je trčao strašnih 2:04:05, tada treće vrijeme svih vremena. Tog dana se logično slavio Kipsang, ali ova trka će postati poznata kao jedini poraz Kipčogea u čak 7 godina, sve do oktobra 2020! Nakon toga osvojio je maraton u Čikagu 2014, a 2015 i London i Berlin, tada započevši dominaciju na ova dva kultna maratona. U Riju je već olimpijski šampion 2016, po ogromnoj kiši i totalno dominantno, a 2017 i 2018 opet osvaja i London i Berlin, pomjera više puta svjetski rekord sve do strašnih 2:01:39!

Onda se nadvija opasnost zvana Bekele. Legendarni šampion sa dugih pruga takođe je prešao na maratón i osvaja Berlín 2019 u odsustvu Kipčogea u vremenu 2:01:41, samo dvije sekunde od svjetskog rekorda! Ogroman izazov, bilo je jasno da on to ima. Kipčoge nije bio tu jer je imao druge planove te jeseni . U oktobru u Beču trci čuveni projekat Ineos 1:59, ono što nije uspio na stazi u Monci, da postane prvi čovjek na planeti koji je istrčao maraton ispod 2 sata. Sa 12 vrhunskih "zečeva" koji su se smijenjivali ulazeći i izlazeći sa staze, sa svijetlima koja su pokazivala potreban tempo i u specijalnim patikama Kipčoge je uspio i to sa luftom, 1:59:40! To nije priznato kao novi svjetski rekord jer krši neka pravila IAAF-a, ali on je imao prijem kod nekoliko kraljeva u više država, pamtiće se da je to uradio čovjek od krvi i mesa. London odmah sprema trku vijeka, za april 2020 zakazan je duel oči u oči Kipčoge-Bekele, tačno 17 godina nakon njihovog sudara u Parizu i sa najvećim nagradama u istoriji. Kako se čekao taj 26.april, kao meč Ali-Frejzer, njih dvojica čitavu zimu na paklenim pripremama, Bekele je imao trening gdje u istom danu dva puta trci dionice od 17 km, pa onda 1500, pa brže dionice od 800 metara, sve u visokim planinama. Kipčoge je zatvorio svoje treninge čak i za suprugu koja ga stalno prati, a kamoli za javnost.

Ali onda se u martu rasplamsala pandemija i London je odložen kao i sve ostalo te 2020.godine. Nakon nekoliko mjeseci je ipak zakazan za oktobar 2020, ali kao elitna trka asova a ne masovna sa 50 hiljada ljudi, i po strogim kovid pravilima. Ali opet su najavljeni i Kipčoge i Bekele, opet duel vijeka, uz najboljeg dugoprugaša te decenije Moa Faraha u ulozi pejs mejkera, kao i njegovog trening partnera Dzejlena Rapa koji je te godine rapidno napredovao u maratonu pod palicom legende Alberta Salazara, prvog šampiona svijeta u maratonu 1983. Dakle, Kipčoge-Bekele, ali i još nekoliko zvijezda, dok se svijet polako budio, mada i dalje u strahu od virusa.A onda, samo dva dana pred veliki obračun Bekele se povlači zbog povrede koljena i duel se nikad neće desiti u tom ruhu.

Povlači se i Rap iz misterioznih razloga, kažu da se zarazio i pobjegao. Farah ostaje pejs mejker, Kipčoge nastupa, ali pada u krizu i završava tek u osmi u trci koju osvaja senzacionalno Suitata. Poslije je rekao da je posljednjih 15 km trčao sa začepljenim uhom, u magnovenju. To je bio prvi njegov poraz nakon punih 7 godina, a trebala je biti trka vijeka i novi rekord. Ipak, na OI u Tokiju avgusta 2021 glatko osvaja novo zlato poput Bikile 1964, baš u istom gradu, a onda u Berlinu prošle godine slavi četvrti put, uz novi fantastični svjetski rekord 2:01:09!

Popravak od pola minuta bio je najveći još od 1967.godine i to što je napravio sa skoro 38 godina zacementiralo ga je vječno. Čak je izgledalo da će se primaći barijeri od 2 sata i po zvaničnim pravilima. Ove godine bio je šesti na svom prvom Bostonskom maratonu, ali tada se znalo da je u sklopu priprema za novi Berlin. I onda juče po rekordni peti put osvaja ovaj najjači maraton, što je njegova čak 14.pobjeda na 16 gren slem maratona koliko je istrčao. Sa gotovo 39 godina i dalje je nesavladiv, vidjeli smo uganđane koji su dominirali na SP u Budimpešti nedavno, ali za Pariz to je još nedovoljno protiv Kipčogea.

Osvojiti treće olimpijsko zlato u 40.godini posljednji je izazov za najvećeg svih vremena i juče je pokazao svijetu da je to jasan cilj, 2:02 ne može niko na svijetu trenutno sem on. Ako su ga još 2010. otpisali i slali u penziju zapravo su mu pomogli da donese najbolju odluku i započne jednu novu slavnu priču koja još traje. A da je još od 2003. bio u maratonu kakve bi tek zvijezde dotakao. Spremimo se za Last Dance, granice drevne discipline još će pomjeriti. A nakon toga se može vratiti u Eldoret gdje mu živi porodica, jer viđa ih samo na velikim trkama, on trenira u planinama 30 kilometara odatle, živi spartanski i tokom godine ih uopšte ne viđa.