Rada Brajović

DREVNA VJEŠTINA

Mačevanje u Podgorici: Željni borbe, povreda se ne plaše

Već tri godine u podgoričkom Sportskom centru "Morača" čuje se zvuk mačevanja. Obučeni u bijelo, sa zaštitnom maskom na glavi i mačem u rukama, dvadesetak mladih usavršava svoje vještine. Kome bolje ide, piskom "odlučuje" elektronski aparat, pa mjesta za sumnju u rezultat nema. Iako sve vrijeme "radi" ruka, trener mačevanja Dejan Đurašković za Portal RTCG ističe da se uspjeh mjeri radom nogu, odnosno kretanjem.

U okviru sekcije Kendo kluba Budućnost, u februaru 2020. je u Podgorici održan prvi trening mačevanja, jednog od najstarijih olimpijskih sportova. U februaru 2023, na zidu Mačevalačkog kluba Budućnost je niz medalja. Najuspješniji je Filip Đurašković, sa dva odličja u pionirskoj i jednim u kadetskoj kategoriji.

Licencirani trener ovog sporta, Dejan Đurašković, ocjenjuje da je rad sa podgoričkom ekipom mačevalaca prilično uspješan. Održana su dva nacionalna prvenstva - u decembru 2021. i 2022. godine, a takmičari su se pokazali i na međunarodnim takmičenjima.

Video: Ozren Zogović/Portal RTCG

Đurašković za Portal RTCG kaže da interesovanje za mačevanje najviše pokazuju mlađi, ali da vježba i nekoliko veterana.

"Na treninzima su najbrojniji mladi, uzrasta od deset do 15 godina. Donja granica za sport je osam godina, mada na međunarodnom nivou rade i sa mlađima, pa nije rijetko primiti nekog i sa sedam godina", priča trener, koji je preko 20 godina u japanskom mačevanju - kendu, posljednjih devet u evropskom.

Borba jeste najzanimljivija, ali prethodno je potrebno odraditi razgibavanje, vježbe kretanja i nogu... Potom se takmičari priključe na aparate za obilježavanje pogotka i radi se u parovima.

"Početnicima klub obezbjeđuje mačeve, nakon određenog vremena očekuje se da postepeno kompletiraju opremu. Tri mjeseca je potrebno da takmičar izraste, da bi imao minimum znanja za borbu, a rezultati stižu nakon godina treninga", kaže Đurašković za Portal Javnog servisa.

Pored podgoričke, vještinama mačevanja uči i tivatsku ekipu, tri puta sedmično, po sat-sat i po.

"Zabavno im je, naročito se raduju kada rade borbe, malo je dosadnije kad se izučavaju tehnike i stavovi. Vježbe nogu znaju biti naporne, angard pozicija zahtjevna...", ističe trener.

Iako bi se reklo da je mačevanje stvar mača i ruke, Đurašković naglašava da se rezultati postižu tako što se "mačuje" nogama.

"Kretanje je vrlo bitno i to je suština, mora se dobro izučiti. Bez dobrog kretanja, teško da se može postići dobar rezultat. Sport je koncipiran tako da elektronika pokazuje ko pogodio, promašio, ko je bio brži, nema mogućnosti da vas sudija ošteti, jasna je vještina i sport, ljudi u tome uživaju", dodaje on.

Mladi mačevaoci kažu da se ne plaše povreda. Trener pojašnjava da oprema u potpunosti štiti takmičare, tako da povrede samim mačem ne postoje.

"Ukoliko se i dese, riječ je o standardnim sportskim povredama, eventualnim istegnućima, povredama ligamenata..."

Interesovanje za mačevanje postoji i u Baru, Bijelom Polju, Nikšiću, Cetinju... Đurašković se nada da će do sredine ove godine biti osnovano pet klubova, što je uslov za pokretanje mačevalačkog saveza, koji bi omogućio crnogorskim takmičarima učešće na zvaničnim evropskim i svjetskim takmičenjima, ali i eventualnu pomoć od međunarodnih federacija za razvoj sporta.

"U 'Morači' dijelimo salu, nemamo prave uslove. Idealno bi bilo trenirati u sali sa elektronskim pistama, kablovima i ostalim mašinama. Mi posjedujemo bežične, pokretne elektronske aparte i koristimo ih u zajedničkoj sali sa ostalim sportistima", priča sagovornik Portala.

Osim regionalnih takmičenja, na kojima su redovni, mačevaoce očekuje Kup Crne Gore na proljeće i šampionat krajem godine.

Đurašković zaključuje da imaju velike planove, volju i kapacitet, te da je Crna Gora pogodno tle za borilačke vještine.