L.V.

Šengunova rapsodija – Turska u polufinalu Eurobasketa nakon 24 godine

Hido Turkoglu je 2001. godine predvodio Tursku do finala Eurobasketa. Dvadeset i četiri godine kasnije, sjedio je tik uz parket i prvi skočio da čestita sunarodnicima. Njegova generacija je ostavila trag, a ova nova, predvođena Alperenom Šengunom, upravo je ispisala istoriju – Turska je ponovo u polufinalu.

Trijumf 91:77 protiv Poljske nije samo još jedna pobjeda. Bio je to sedmi uzastopni trijumf na ovom turniru, čime je izjednačen rekord iz 1957. godine. Sam plasman među četiri najbolje ekipe Starog kontinenta drugi je u istoriji reprezentacije i pokazuje da Atamanova ekipa ozbiljno raste iz meča u meč.

Poljska je pokušala da uvede nervozu, otvorila meč čvrsto i uspjela da zaustavi Šenguna na nuli u prvih deset minuta. Ali onda je došla ta prva lopta kroz obruč. Prvo zakucavanje i prelom.

Publika se zapalila, a Poljaci su izgubili ritam. Od tog trenutka Turska je do poluvremena odigrala seriju 22:10 i sa skromne prednosti prešla na ubjedljivih +14 (46:32).

Pokušavali su Ponitka i društvo da održe priključak, ušli su i u minus osam tri minuta prije kraja, ali dalje nije išlo. Poljaci su se borili, navijači ih gurali do posljednje sekunde, ali razlika u kvalitetu bila je očigledna.

Šengun je ušao u istoriju turnira. Tripl-dabl sa 19 poena, 12 skokova i 10 asistencija, uz tri ukradene lopte, učvrstio ga je na listi rijetkih koji su to uspjeli na Eurobasketu od 1995. godine kada su počeli da se bilježe skokovi i asistencije. Tu su prije njega Toni Kukoč, Andrei Mandače, Mateuš Ponitka i Luka Dončić. Sada i on, dvadesettrogodišnji centar sa brojem 23 na leđima. Još impresivnije – ovo mu je već sedmi meč na turniru sa 15+ poena, 5+ skokova i 5+ asistencija. NBA All-Star etiketa ovdje je samo potvrđena.

Plan Poljaka bio je jasan – usporiti Atamanove momke i zatvoriti protok poena. Ipak, primiti 46 u prvom poluvremenu znači samo jedno: protiv Turske ste već zakasnili. Statistika dodatno otkriva zašto – u ovom vijeku imaju savršenih 12-0 kada ubace 45 ili više poena u prvom dijelu igre.

Nije, ipak, prošlo sve bez brige. Čedi Osman je povrijedio stopalo u sudaru sa Ponitkom dok je pokušavao da blokira pod obručem. Napustio je teren sredinom treće četvrtine.

Za Poljsku – ponos, ali i žal. Drugo uzastopno četvrtfinale je uspjeh, ali nedostajalo je da ponove magiju iz 2022. i ulazak u borbu za medalju. Ponitka je završio sa 19 poena, 6 asistencija i 5 skokova, ali to nije bilo dovoljno protiv raspoloženog protivnika.

Turska sada čeka pobjednika duela između Grčke i Litvanije. A s obzirom na formu, samopouzdanje i Šengunovu dominaciju, jasno je da će i protiv Helena ili Litvanaca vjerovati da mogu korak dalje – u još jedno finale, baš kao prije 24 godine.