Luka Vlaisavljević

Novo ime u Budućnosti i šta donosi "plavo-bijelima": Skajlar Mejs – inteligencija ispred fizike

Košarkaši Budućnost Volija ulaze u sezonu jači za potpis Skajlera Mejsa.

Riječ je o momku koji igra na poziciji kombo beka (visok 191 cm, raspon ruku 201), ima 27 godina i dolazi iz srca Luizijane - Baton Ruža.

Prošle sezone bio je jedno vrijeme dio ekipe Fenerbahčea, ali je sezonu završio kao košarkaš Ajova Vulvsa (razvnoji tim Minesote).

Na NBA draftu 2020. godine izabrala ga je Atlanta, a u najjačoj ligi svijeta nosio je dresove Portlanda i Los Anđeles Lejkersa.

Odigrao je ukupno 105 utakmica u NBA ligi, a najbolji utisak ostavio je u Trejl Blejzersima, gdje je na šest mečeva bilježio prosjek od 15,3 poena i 8,3 asistencije po meču.

ŠTA MEJS DONOSI U PODGORICU - PREDNOSTI I MANE

Tokom prve tri sezone na LSU univerzitetu, Mejs bio je uglavnom sporedni igrač u ekipi koju su predvodili Naz Rid i Tremont Voters, dvojica budućih NBA igrača. Ipak, kao senior, kada je dobio više lopte u rukama, došao je do izražaja — naročito u napadu, gdje je zahvaljujući svom košarkaškom IQ-u i osjećaju za ritam postao centralna figura tima.

Njegov napredak, kako individualni tako i timski, doveo ga je do prve petorke SEC konferencije i pažnje NBA skauta u jeku haotičnog draft procesa 2020. godine.

Statistički gledano, Mejs je svake godine napredovao. Od 8,3 poena po meču kao brucoš, došao je do 16,7 kao senior.

Šut mu je bio stabilan i odmjeren. Gotovo 43 odsto njegovih šuteva iz igre bilo je za tri poena, a pogađao ih je na posljednjoj godini koledža 39 odsto. Slobodna bacanja šutirao je na elitnih 84.5 kroz NCAA karijeru.

Iako nije primarni kreator, Mejs je razvio igru spot-up šutera i u toj ulozi djelovao vrlo pouzdano — 1.12 poena po posjedu u takvim situacijama.

Uvijek je djelovao smireno, bez forsiranja, sa prirodnim osjećajem za ritam i poziciju.

Bio je i defanzivni lider LSU-a - fizički snažan za svoju visinu (193 cm, 93 kg, raspon ruku 201 cm), često je pritiskao protivničke plejmejkere na cijelom terenu, koristio aktivne ruke, anticipirao dodavanja i znao kada da pomogne sa strane. Prosjek od 1,6 ukradenih lopti po meču ide u prilog tome.

Međutim, pitanje ostaje: kako nije završio ozbiljniji NBA ugovor.

Mejs je za beka šutera blago nizak, a za plejmejkera nema prirodnu viziju igre. Nije igrač koji lomi odbrane iz driblinga niti koji stvara višak. Kao ball-handler u pik-en-rolu bilježio je 0.99 poena po posjedu kada bi dodavao, dok je u izolacijama kao senior imao tek 0.82 poena po posjedu.

Njegov prvi korak je spor i mehanički, pa teško dolazi do obruča i završava u reketu sa slabom efikasnošću.

Kretanje bez lopte mu je još jedna oblast koja zahtijeva unapređenje. Nije prirodan u korišćenju blokova i nema izražen osjećaj za „cutove”.

Ako ostane statičan u napadu, protivnici ga lako mogu „sakriti“ i ograničiti njegovu upotrebu na rijetke pokušaje iz ugla.

U odbrani, iako zna da bude izuzetno angažovan, često mu je stav previsok, što ga čini ranjivim na brže protivnike. U branjenju pika teško se provlači ispod ili iznad blokova i često ostaje u zaostatku za igračem s loptom. Ponekad previše pomaže i ostavlja svog direktnog protivnika.

Na draft je izašao sa 23 godine, što za NBA standarde već predstavlja „starog“ ruki igrača. Nedostatak elitnog atletizma i prosječne fizičke predispozicije dodatno mu spuštaju plafon.

Neće nikoga oduševiti brzinom ni snagom - moraće da se osloni na pamet, razumijevanje igre i košarkašku disciplinu, a toga ima ne pretek.

Zbog stila igre i načina razmišljanja, Mejsa su poredili sa Lendrijem Šametom, ali sa jačom defanzivnom stranom.

Više djeluje kao „glue guy“ nego kao primarni kreator, ali za ekipu koja već ima definisano jezgro, njegovo prisustvo može biti korisno.

NESUĐENI DOKTOR

Njegova akademska posvećenost je takođe vrijedna pažnje — sa prosjekom 3.93 i diplomom iz kineziologije, proglašen je za akademskog All-Amerikana godine u NCAA muškoj košarci.

Imao je plan negdje i da se posveti medicini. U svakom slučaju, teško da možete osporiti ozbiljnost i radne navike ovog momka.

Mejs ne donosi neki spektakl košarkaški u Podgoricu, nije igrač koji ima oreol zvijezde, ali u pogonu Andreja Žakelja, trebao bi biti stabilan, inteligentan rotacioni igrač, koji bi po svojoj mirnoj naravi trebalo lako da "klikne" sa ostatkom tima.

Nikada do sada nije na terenu izigravao neko "ludilo", i nikada nije pokušavao da bude ono što nije.

Tragedija LSU dvojca: kako je smrt Vejda Simsa obilježila Skajlara Mejsa

Skajlar Mejs i Vejd Sims upoznali su se 2006. godine u Baton Ružu, kroz košarku.

Od tada su bili nerazdvojni — igrali su zajedno u AAU ligi i u školi University Lab, gdje su osvojili dvije titule državnog šampiona.

Mejs je kasnije prešao u Findlay Prep u Nevadi, ali se ubrzo vratio kući — odbio je druge ponude i odlučio da se pridruži Simsu na LSU-u.

Njihov odnos na terenu bio je gotovo telepatski: „Bili smo kao jin i jang“, rekao je Mejs.

"Uvijek su bili Vejd i Skajlar“, rekla je Simsova majka, Fej. „Nije se moglo vidjeti Skajlara bez Vejda, niti Vejda bez Skajlara. Uvijek sam osjećala da je Skajlar kao moje dijete – i još uvijek to osjećam“.

Uoči sezone 2018/19, dok je Mejs ostao u studentskom domu da uči, Sims je otišao na zabavu.

Te noći, 28. septembra 2018, upucan je dok je pokušavao da smiri sukob ispred kuće gdje je bila organizovana žurka. Preminuo je na licu mjesta. Imao je 20 godina.

Mejs je tu vijest primio u ranim jutarnjim satima — prvo su stizale poruke „Žao mi je“, a zatim i poziv s potvrdom.

Tri dana kasnije, na memorijalu pred dvoranom Pit Maravič, Mejs je održao snažan govor od 11 minuta pred više hiljada studenata povodom tragičnog događaja.

"To mi je bila najveća životna slabost – da govorim pred ljudima“, rekao je. "Ali o Vejdu je bilo lako pričati. Nađeš u sebi snagu za koju nisi znao da postoji“.