Luka Vlaisavljević

Dugoročna nesigurnost NBA tržišta i Džoš Gidi kao izuzetak

Slobodno tržište u NBA ligi, nekada spektakularni prostor za velike transfere i višegodišnje ugovore, danas je u znatnom padu.

I dok se polemiše da li je „smrt free agencyja“ stvarna ili tek trenutna pauza, jedna činjenica se ne može osporiti - klubovi više ne žele da se dugoročno obavezuju. Novi trend nalaže fleksibilnost, prilagodljivost i kratkoročne aranžmane, zbog čega je četvorogodišnji ugovor postao rijetkost. A upravo tu se pojavljuje Džoš Gidi kao anomalija.

Australijski plejmejker i nekadašnji šesti pik drafta, koji je tokom protekle sezone prešao iz Oklahome u Čikago, trenutno je jedan od rijetkih ograničeno slobodnih agenata koji još čeka novi ugovor. Međutim, u anketi koju je sprovedena među 16 članova NBA uprava (nijedan iz Čikaga), Gidi je izazvao najviše povjerenja kada je riječ o dužini i visini potencijalnog ugovora.

Čak 14 od 16 učesnika ankete procijenilo je da je Gidiju primjereno godišnje platiti između 20 i 25 miliona dolara. Prosječna vrijednost njegovog ugovora, prema njihovim prijedlozima, iznosi 22,3 miliona godišnje. Najniža ponuda bila je četiri godine za 50 miliona, dok je najniža godišnja cifra iznosila 12,5 miliona dolara, manje od midlevel exceptiona (dozvoljeni ugovor srednje veličine), od strane jednog direktora koji nije cijenio njegov stil igre. Ipak, ključna stvar nije visina novca, već trajanje.

Sedam učesnika ankete predložilo je četvorogodišnje ugovore, od čega su četiri iznosila tačno 100 miliona dolara. Još trojica su išla korak dalje i ponudila petogodišnje ugovore, u rasponu od 112,5 do 125 miliona dolara. Dakle, deset od 16 ispitanih bilo je spremno da Gidiju pruži dugoročnu sigurnost – što je u današnjem tržištu izuzetak. Naime, od 78 igrača koji su ovog ljeta potpisali novi ugovor, samo četvorica su dobila najmanje četiri garantovane sezone.

Gidijev slučaj nije jednostavan. Nakon transfera Zaka Levina u Sakramento, Gidi je dobio veću ulogu u napadu Čikaga. Od trejd roka, šutirao je trojke sa 45,7% preciznosti, uz veći broj pokušaja, dok mu je prosjek slobodnih bacanja porastao na 5,8 po meču (sa 2,2 prije toga). Brojke koje ukazuju na njegovu prilagodljivost i potencijal kao glavnog kreatora igre.

Ipak, Gidi ostaje bez ugovora, i to ne zbog sumnje u njegov kvalitet, već zbog specifičnosti ograničene slobodne agencije. Klubovi ne žele da ulažu trud i resurse u igrača kojeg Čikago može da zadrži izjednačavanjem bilo koje ponude. Čak i uprkos interesovanju, takav status obeshrabruje potencijalne partnere.

U anketi su se pojavili i trogodišnji predlozi: jedan sa timskom opcijom (koji bi ostavio fleksibilnost Bulsima), dok je pet učesnika ponudilo garantovane trogodišnje ugovore u vrijednosti između 54 i 75 miliona dolara.

Međutim, Gidi ima čime da pregovara. Ne samo svojim učinkom, već i presedanom koji je sam Čikago postavio. Prošlog ljeta su Patriku Vilijamsu, nekadašnjem četvrtom pik drafta, dali pet godina i 90 miliona, uz igračku opciju - iako je prikazao znatno manje od Gidija. U istom tom ljetu, Džejlen Sags, izabran odmah ispred Gidija, produžio je sa Orlandom na pet godina za 150,5 miliona dolara.

Čikago je prošle sezone odbijao ponude za Aleksa Karusa koje su uključivale pikove, da bi ga na kraju poslao u Oklahomu - bez ikakve draft kompenzacije – upravo za Gidija. Od tada, Bulsi su došli do samo jednog pika prve runde, kojim su izabrali Nou Esenža kao 12. izbor ovog ljeta.

Prema anketi, najčešće predlagana prosječna godišnja plata za Gidija bila je 25 miliona dolara - cifra koju Čikago trenutno može da pokrije, jer je skoro 40 miliona ispod granice poreza na luksuz. Ima prostora, pitanje je da li će ga ostaviti za Gidija.

U vremenu kada većina timova bježi od dugoročnih obaveza, upravo Gidi može postati rijedak slučaj, igrač koji ne samo da vrijedi, već i zaslužuje da klub uloži u njega na duže staze.