S.V.

"Athletic": "Hladni rat" koji je doveo do otkaza i Melounu i Butu

Kalvin But je završio s Majklom Melounom. Bilo je to u ponedjeljak popodne u Denveru, i generalni menadžer Nagetsa je dostigao tačku pucanja sa dugogodišnjim trenerom franšize, čiji je tim bio u nizu od četiri poraza. Svlačionica je bila u haosu, a izvori iz tima i lige navode da su najvažniji igrači franšize, uključujući trostrukog MVP-ja lige Nikolu Jokića, postali frustrirani i iscrpljeni zbog Melounove vatrene naravi.

Zategnut odnos između Buta i Melouna, koji su uglavnom bili u sukobu tokom prethodnih pet godina zajedničkog rada, dodatno je pogoršavao situaciju za sve ispod njih. Jokićeva briljantnost je bila ugušena ovim dinamikama predugo, s nekim od njegovih najblistavijih partija koje su dolazile baš u ovom nedavnom periodu muke, u kojem je tim izgubio 13 od 23 utakmice.

Zato je But, prema izvorima iz lige i kluba, rekao bliskim ljudima da je došlo vrijeme da Meloun ode. Nije to bio prvi put da But osjeća tako; izvori iz tima kažu da je razmatrao otkaz Melounu još uoči šampionskog pohoda 2023. godine.

I pored tenzija koje su ove sezone bile veće nego ikad, ovakav stav je bio izuzetan. Nagetsi su bili dvije godine udaljeni od svoje prve titule, i još dvije godine su ostale do kraja Melounovog ugovora, koji je, prema izvorima iz lige, vrijedio preko 10 miliona dolara godišnje.

Ipak, But, bivši NBA igrač od 48 godina koji je skoro osigurao produženje sopstvenog ugovora nekoliko mjeseci ranije, zaključio je da je promjena trenera najlogičnije rješenje. Ali, postojao je ozbiljan problem s njegovim planom: But, u posljednjoj godini svog ugovora i svjestan da mu je budućnost u Denveru pod znakom pitanja bez produženja, više nije imao ovlašćenja da napravi tako veliku odluku. Morao je da sačeka i vidi šta će donijeti plej-of – ili je tako mislio.

U trenutku dok je But razmišljao o svom disfunkcionalnom problemu, predsjednik tima Džoš Krenke - sin vlasnika Stana Krenkea - u tajnosti je završavao porodičnu odluku koja se kuvala godinama. Poslije svih pokušaja da se popravi odnos između Buta i Melounaa, uključujući i sastanke sa Džožom Krenkeom početkom sezone i naredbu da "to mora da funkcioniše", on je u utorak iznenada presjekao.

Krenkeovi su otpustili obojicu. I na kraju, kako bi zaštitili dragocjeni vrhunac karijere 30-godišnjeg Jokića, što je bio ključni faktor odluke, u ovom "hladnom ratu“ Nagetsa - kako su ga opisali izvori iz tima - nije bilo pobjednika.

"Stvari van terena bile su još gore od onih na terenu“, rekao je jedan izvor iz Nagetsa. "Svi su osjećali težinu toga.“

Odluka da se istovremeno otpuste i generalni menadžer i trener rijetka je u NBA ligi. Ali upravo je tajming učinio cijelu stvar još šokantnijom - desilo se to svega tri utakmice prije kraja regularne sezone.

Razlog za ovakav potez bio je dvostruk: na ovaj način su željeli da eliminišu veliki dio negativne energije s kojom su se klupski zvaničnici borili tokom cijele sezone - emocionalni rolerkoster koji je, prema svemu sudeći, posebno pogađao Jokića više nego ikad ranije. Osim toga, ovakvim pristupom pružena je prilika dugogodišnjem pomoćnom treneru Dejvidu Adelmanu da pokaže šta zna i da se dokaže kao mogući Melounov nasljednik, već uoči predstojećeg ljeta.

Kao i svi Melounovi pomoćnici, Adelman, koji je u Denveru od 2017. godine i koji bi mogao biti kandidat i za druge trenerske pozicije ovog ljeta, nalazi se u posljednjoj godini ugovora. Prema izvorima iz lige, Portland vjerovatno će pokazati interesovanje za Adelmana ako odluče da se rastanu sa Šonsijem Bilapsom. Adelmanov otac, Rik, vodio je Portland tokom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, u periodu kada su igrali dva finala NBA lige.

Izvori iz kluba navode da Dejvid Adelman, čije smireno i staloženo ponašanje potpuno odudara od Melounove temperamentne prirode, ima ogromnu podršku najvažnijih igrača u timu. A ako su Nagetsi željeli da vide što više mogu od Adelmana prije nego što odluče u kom pravcu će ići sa trenerskom pozicijom – sada je bilo pravo vrijeme za to.

Prema izvorima iz lige, Kronkeovi su bili inspirisani i nedavnom odlukom Memfisa da otpuste trenera Tejlora Dženkinsa. Dijelili su uvjerenje u logiku tog poteza – ideju da resetovanje sa manje problematičnim liderima neposredno pred plej-of može pokrenuti nešto posebno u narednim nedjeljama ili čak mjesecima.

Što se tiče uprave, Džoš Kronke je od utorka jasno poručio da će započeti potraga za novim generalnim menadžerom. Izvori iz lige očekuju da će se razmatrati mogućnost ponovnog angažovanja Tima Konelija, bivšeg generalnog menadžera Nagetsa koji je draftovao Jokića, a čiji je odlazak u Minnesotu u maju 2022. doveo do Butovog unaprjeđenja.

Iako Koneli ima klauzulu u ugovoru koja mu omogućava da ovog ljeta izađe iz istog, opšte je mišljenje da će vlasnici Timbervulvs, Aleks Rodriges i Mark Lor, učiniti sve što je potrebno da ga zadrže. Izvori iz lige takođe navode da će se i Konelijev zamjenik u Minesoti, generalni menadžer Mat Lojd, uzeti u razmatranje za posao u Denveru.

Da su But i Meloun uspjeli da nađu način da funkcionišu zajedno, ništa od ovoga ne bi bilo potrebno. Umjesto toga, Kronkeovi su se odlučili za unaprijed planirani "detoks“ pristup – i tako je raskol koji je unio toliko haosa u organizaciju konačno ostao iza njih.

Kada je Tim Koneli angažovao Majkla Melona u junu 2015. - šest mjeseci nakon što je iznenađujuće dobio otkaz u Sacramentu - zaposlenima u Nagetsima nije trebalo dugo da uoče koliko se njih dvojica dobro slažu. Melounova intenzivnost je legendarna u NBA krugovima, što može da inspiriše ili demotiviše tim, zavisno od dana. Ali Koneli, koji je došao iz uprave Nju Orleansa kako bi zamijenio Masaija Udžirija na čelu Denverove uprave dvije godine ranije, imao je smiren i inkluzivan stil koji je savršeno balansirao Melounovu energiju. Prema riječima izvora iz kluba, njihova saradnja i međusobno povjerenje bili su ključni razlog što je sve tako dobro funkcionisalo.

Ipak, kada je Koneli otišao u Minesotu, a Buth - nakon tri godine u upravi - postao prirodni nasljednik, sve se promijenilo. But je imao snažne stavove o tome kako da ovaj konstantno dobar tim postane zaista vrhunski, i više se oslanjao na sopstveni instinkt nego na Melouna, kao što je to radio njegov prethodnik. Meloun, koji je imao jasnu viziju tima, odjednom je imao manju ulogu u odlučivanju o igračima nego ranije. Na njegovu veliku žalost, proces donošenja odluka postao je nesumnjivo drugačiji.

Ti komplikovani odnosi su se mogli držati pod kontrolom prethodnih godina, naročito tokom šampionskog pohoda 2023. godine, kada su dvije najbolje Butove odluke - trejd koji je doveo Kentavijusa Koldvel-Poupa iz Vašingotna u julu 2022. i draftovanje beka Kristija Brauna iste te godine - igrale ključnu ulogu u osvajanju prve titule franšize.

Butova filozofija građenja tima tokom vremena se značajno razlikovala od Konelija. Koneli je gradio tim oko Jokića i Džamala Mareja sa igračima koji su imali košarkaški IQ i tehniku, uz povremene defanzivne specijalce - i to se pokazalo uspješnim. Denverov plasman u finale Zapada 2020. godine bio je rezultat kombinacije vještine i čvrstine.

Nasuprot tome, But je tražio visinu i atletizam oko svoja dva glavna igrača. Želio je da ostavi svoj lični pečat na ekipi, što je dovelo do toga da Kolvel-Poup, Brus Braun i Džef Grin postanu važni igrači u šampionskoj sezoni 2023. On je zatim pokušao da spoji dvije vremenske linije - da maksimizira šampionski prozor oko Jokića, ali i da razvija mlade talente.

I tu je odnos između Buta i Melouna počeo ozbiljno da puca. But je želio da Malone daje više minuta mladim igračima koje je on birao, vjerujući da su Džalen Piket i Pejton Votson spremni za rotaciju. Tražio je od Melouna da proširi rotaciju, naročito u sezoni 2024, kada su branili titulu. Ali Meloun je trener koji se drži igrača kojima vjeruje - posebno kada je pobjeda u pitanju - što nije ništa neuobičajeno za trenerski mentalitet.

Ironija šampionske 2023. godine leži u tome što su But i Malone tada jedno drugom pružili najbolje od svojih svjetova. But je doveo Brauna i Grina, koji su zajedno sa Braunom donijeli kvalitetnu dubinu. Meloun je prepoznao da ima iskusne igrače kojima može da vjeruje i prilagodio je rotaciju. Te sezone, njihova saradnja je bila na vrhuncu - i upravo zahvaljujući tome, Nagetsi su osvojili titulu.

Na neki način, obojica su jedno drugo krivili za ispadanje u drugoj rundi plej-ofa 2024. godine, kada je Denver fizički pao u drugom poluvremenu sedme utakmice protiv Minnesote. But je smatrao da je Meloun trebao koristiti više igrača tokom regularne sezone, što bi dovelo do svježije ekipe. Meloun je, s druge strane, smatrao da mu But nije obezbijedio dovoljno jak tim za najteže izazove.

Nije pomoglo ni to što neki od poteza Kalvina Buta, od titule naovamo, nisu dali rezultate. Možda je najveća greška bila davanje četvorogodišnjeg ugovora Zekeu Ndžadžiju, koji trenutno nije ni u rotaciji Denvera. But je prošlog ljeta potpisao Darija Šarića, ali je on brzo ispao iz Melounovih planova nakon što je sezonu počeo kao Jokićev glavni rezerva. Čak i pored Butovihh uspjeha, ti potezi dodatno su pogoršali ionako zategnut odnos između trenera i generalnog menadžera.

Najveća kontroverza vjerovatno je bila — Rasel Vestbruk. S jedne strane, Vestruk je veći dio sezone bio koristan i unosio energiju u ekipu kojoj je to trebalo. But je preuzeo rizik kada ga je doveo kao slobodnog agenta prošlog ljeta. Upravni odbor se prethodno konsultovao s Jokićem i dobio njegov blagoslov za potez.

Ali iskustvo s Vestbrukom u posljednje vrijeme postalo je nestabilno, jer mu je forma opala. Kontrast se dodatno istakao kada je Džalen Piket pokazao da može pogađati i smirivati igru, što je u potpunoj suprotnosti s Vestbrukovim stilom.

U pobjedi Denvera nad Sakramentom 124:116 u srijedu veče, Adelman je izostavio Vestbruka iz završnice i odlučio da utakmicu završi s Piketom na terenu. Vestrbruk ima opciju igrača da se vrati naredne sezone za 3,4 miliona dolara, ali izvori iz lige kažu da je njegova budućnost u klubu neizvjesna.

Kada je sezona počela krajem oktobra, činilo se da će But i Meloun, uprkos razlikama, nastaviti da rade zajedno još godinama. But je, prema izvorima iz lige, tada imao opširne razgovore s porodicom Kronke o produženju ugovora i vjerovao je da je pitanje trenutka kada će se dogovor finalizovati.

Nagetsi su poznati po tome što svojim funkcionerima u upravi plaćaju manje od tržišne vrijednosti, a But je, osnažen titulom, smatrao da zaslužuje više. Tražio je povećanje koje bi i dalje bilo manje od Melounove plate. Ali onda su krenuli problemi na terenu.

Već na otvaranju sezone, Denver je pretrpio ubjedljiv poraz kod kuće od Oklahome, koji su kasnije postali vodeći tim Zapada. Poslije utakmice, Jokić je na konferenciji za medije rekao nešto što je mnoge iznenadilo:

"Mi nismo tim koji dobro šutira.“

Šest nedjelja kasnije, kada je Denver imao skor 11-10 i unutrašnje sumnje u pravac tima su rasle, očekivano produženje Butovo ugovora više nije bilo u opticaju. Prema izvorima iz lige, Kronkeovi su povukli ponudu. Od tada, dok se bližio februarski rok za trejdove, Butova sloboda da pravi poteze bila je sve manja, a neizvjesnost sve veća.

Bilo je očigledno da Denverov roster više nije isti kao u sezoni 2023, pa ni 2024. Kolvel-Poup je mnogo nedostajao — najbolji spoljni defanzivac i sjajna peta opcija u napadu. Ekipi je često nedostajala čvrsta odbrana.

Tokom sezone bilo je dosta upozoravajućih znakova da nešto ozbiljno ne funkcioniše. Dva poraza od tima u rekonstrukciji — Vašingotna. Poraz od Nju Orleansa. I brojne utakmice, bez obzira na rezultat, poslije kojih je Meloun na konferencijama zvučao kao da moli svoj tim da se uozbilji.

Atmosfera u timu nije bila dobra, što su Nagetsi otvoreno priznali kad su se obratili medijima povodom otkaza. Stvari se mijenjaju na terenu, ali svlačionica nije bila čvrsta. Zato je bilo jasno da promjene moraju da se dese.

Što se Melounove podrške u svlačionici tiče, izvori iz tima i lige kažu da je sredinom marta sve počelo da se urušava. Poraz kod kuće od Vašingtona bio je dno — Vizardsi su bez problema dolazili do poena, slavili 126:123, a Jokić je nakon meča bio vidno bijesan. Odbrana, koja je prošle sezone bila osma u ligi, a prethodnih šest godina uvijek među 16 najboljih, tada je pala na 22. mjesto (trenutno je 21.).

Tada su, prema izvorima iz lige, i drugi timovi počeli da dobijaju signale da je Jokiću ponestajalo strpljenja zbog stanja u timu.

Još gore je postalo šest dana kasnije, kada su izgubili 128:109 u Portlandu. Nakon utakmice, Meloun je održao pres konferenciju u kojoj ništa nije zadržao za sebe:

"Moj posao je da budem iskren, ponekad brutalno iskren,“ rekao je Meloun. 2Večeras je poruka bila brutalna. A momci koji su puni s... neće to čuti. Reći će, "Trener pretjeruje.’

"Neće se vratiti da gledaju svoje minute, jer niko ne gleda svoje minute. Niko ne gleda snimak. Zato ćemo im mi pokazati. Rekao sam, ‘Ako se neko ne slaže sa mnom, neka kaže.’ Niko nije rekao ni riječ.“

U međuvremenu, Melounovo insistiranje da i dalje podržava Vestbruka, uprkos frustracijama koje je unosio i na terenu i van njega, dovelo je do gubitka autoriteta kod ključnih igrača. Bilo je jedno kad je bio blaži prema Jokiću i Mareju, ali takav tretman prema Vestbruku, uprkos njegovoj karijeri, nije sjajno prihvaćen.

Tenzije su kulminirale nakon Vestbrukovog kolapsa protiv Minesote 1. aprila, kada su njegove greške u završnici koštale Denver pobjede i upropastile Jokićevih 60 poena u tripl-dablu. U porazu od Indiane, greška u komunikaciji između Jokića i Vesbruka dovela je do izgubljene lopte, a Meloun je tada branio Vestbruka na način koji su neki doživjeli kao kritiku mladih igrača.

Nakon poraza od Golden Sejta 4. aprila — osmog u posljednjih 12 mečeva — Jokićevo nezadovoljstvo bilo je jasno svima, uhvaćeno i kamerom početkom četvrte četvrtine.

U srijedu veče, Dejvid Adelman je prvi put izašao pred medije kao privremeni trener Denvera. Bio je ozbiljan, ali spreman. Bio je u istom gradu u kojem je njegov otac, Rik Adelman, postao legenda trenerskim uspjesima s Kingsima prije dvadeset godina. Kada su otac i sin pričali telefonom tog popodneva, poruka je bila jasna — prihvati trenutak.

"Najvažnije je da ostanemo ujedinjeni,“ rekao je Dejvid Adelman.

"Ovo jeste bio šok, ali moramo da se nosimo s tim. Svi mi sada imamo nove uloge, ali ne smijemo zaboraviti da smo i dalje u igri. Još uvijek imamo šansu da uradimo nešto posebno.“

To je bila poruka Nagetsa svojim igračima tokom utorka i srijede — sezona nije gotova. Šansa za nešto veliko još postoji, posebno jer se, prema izvorima iz tima, Džamal Marej najvjerovatnije vraća u petak protiv Memfisa nakon šest utakmica pauze zbog povrede zadnje lože.

Iako je 28-godišnji Marej slabije počeo sezonu nakon što je prošlog ljeta potpisao četvorogodišnji ugovor vrijedan 208 miliona dolara, vratio se u formu sredinom decembra i bilježi rekordnih 21,6 poena po meču (uz 6 asistencija i 3,8 skokova). Bez obzira na oscilacije, Denver (48-32) se u četvrtak ujutru nalazio na četvrtom mjestu Zapada, što donosi prednost domaćeg terena u prvoj rundi plej-ofa.

Ali sada je sve na igračima. Trener je dobio otkaz. Generalni menadžer je dobio otkaz. Na njima je da iz ovog izvuču maksimum.

"U mojoj zemlji, kad neko dobije otkaz, vjerovatno si ti sljedeći,“ rekao je Jokić, misleći na igrače.

"Mislim da se definitivno nešto promijenilo.“

Kako je Jokić otkrio poslije pobjede nad Kingsima, znao je za odluku o Butu i Melounu prije nego što je objavljena.

"Neću reći šta mi je Džoš rekao,“ kazao je Jokić.

"Ali... znao sam malo prije svih. Rekao mi je, ‘Donijeli smo odluku.’ Nije bila diskusija. To je bila njihova odluka. I objasnio mi je zašto. Ja sam slušao i prihvatio.“

Protiv Kingsa, Denver je djelovao pažljivije, povezanije i sa više energije nego ranije. Rotacije su bile slične Melounovim, ali je Adelman unio nekoliko sitnih promjena — više odmora za Jokića na početku druge četvrtine, manja potrošnja dok je bio na terenu. Kad je Vestbruk imao mini-izlive frustracije, Adelman ga je brzo zamijenio Piketom.

Igrači sada znaju da su pod lupom. Oni su sljedeći na redu.

Poslije utakmice, svlačionica je bila tiha. Džoš Kronke i ostali iz vrha kluba su se zadržavali okolo. Adelman je dobijao sporadične čestitke na prvoj pobjedi u novoj ulozi. Ali osjetio se i olakšanje — prva utakmica bez Melouna je prošla.

Pozitivna energija, koja je toliko nedostajala tokom sezone, vratila se.

"Govorim ovom timu već osam godina, tako da nisam osjetio neku veliku razliku,“ rekao je Adelman.

"Njima je moj glas poznat, posebno Nikoli, Džamalu i Majklu Porteru Džunioru. Za mene su bile drugačije odgovornosti i dužnosti tokom meča.

Ali iza zatvorenih vrata? Nije se ništa promijenilo. Osim stresa zbog svega što se dešavalo, ne mislim da su me čuli drugačije nego ranije. Zato je sve djelovalo prirodno… i poprilično udobno.“