Luka Vlaisavljević

CRNA GORA NA EUROBASKETU

Da nam proradi inat i da pokažemo Evropi da nam je mjesto među najboljima

Crna Gora je trebala nakon FIBA prozora kvalifikacija za Mundobasket, da raspusti ekipu, igrači da se vrate odmorima i polako pripremama u svojim klubovima, ali nakon odluke FIBA da produži sankcije reprezentaciji Rusije postalo je jasno da ćemo ipak ovog ljeta igrati na Eurobasketu.

Tako od 2011. godine, kada smo prvi put zaigrali na najvećoj košaraškoj smotri Starog kontinenta, pa do danas, preskočili smo samo Eurobasket 2015. godine.

Priča o kvalifikacijama, i kontroverznim FIBA prozorima pogađa reprezentacije sa značajno većim i dubljim igračkim kadrom, a ne zemlju sa nešto više od pola miliona stanovnika, ali, kada se sve kockice sklope umjeli smo da pokažemo zube i najvećim košarkaškim silama.

Najbolji primjer za to je prvi FIBA prozor u kojem smo prvo dočekali Francusku, pa išli na gostovanje Portugalu. Cjelokupna sportska javnost je već unaprijed upisala poraz protiv "Trikolora" i apostrofirala da je ključna pobjeda na Iberijskom poluostrvu.

I tako u "krnjem" sastavu, sa samo jednim centrom u rosteru (Zoran Nikolić) naši momci su u punoj Morači dočekali ekipu krcatu poletnim evropskim i NBA zvijezdama...i na kraju dobili.

Vjerovatno kada bi se dublje analizirala utakmica, način igre, zalaganje, došlo bi se do rješenja koje nema možda toliko veze sa sportskim, koliko sa karakternim, toliko prepoznatljivim na ovim prostorima - inatom. Onda kad je najteže, kada te svi otpišu da pokažeš često i više od onoga što su ti realne mogućnosti.

Kasnije je došla i ta najavljivana pobjeda protiv Portugala, poslije svih peripetija sa letovima do tamo (put je maltene trajao 24 časa).

Sa dvije pobjede došli su i novi snovi i nova nadanja javnosti, da bi mogli da ponovimo uspjeh iz 2019. godine i izvadio vizu za Japan, Indoneziju i Filipine (organizatori Mundobasketa).

Ponovo dupke puna "Morača" i prava rapsodija protiv jake ekipe Bosne i Hercegovine.

Posljednja stanica pred put za Eurobasket bila je Litvanija, s kojom smo igrali ravnopravno 20 minuta, prije nego što su ipak pokazali zbog čega se smatraju jednim od favorita za titulu (mada mogli bi da pričamo i o kriterijumu suđenja na ovom meču).

Upravo taj roster koji je izašao na parket Kaunasa na kraju će da predstavlja našu reprezentaciju i u Tbilisiju, gdje igramo u okviru grupe A.

Zoran Vučeljić, Aleksa Ilić, Vladimir Mihailović, Nikola Pavlićević, Dino Radončić, Marko Simonović, Nemanja Radović, Bojan Dubljević, Zoran Nikolić, Igor Drobnjak, Petar Popović i Kendrik Peri, predvođeni s klupe Boškom Radovićem.

Na prvi pogled fali Nikola Vučević, fale Nikola Ivanović i Marko Todorović, a dobro bi nam došao i Danilo Nikolić kao dodatna opcija na "stretch" četvorci. Veliki peh je i povreda Fedora Žugića, koji je trebao da predstavlja novi talas u našem nacionalnom timu.

Sigurno je najveća vrteška napravljena odsustvovanjem Ivanovića, pa je tako Radović umjesto Džona Radebaua, ipak na kraju izabrao Kendrika Perija, kako bi pokrio poziciju organizatora igre.

Dubljević za sva vremena

Kada se bude nekada u budućnosti raspravljalo ko je najbolji crnogorski sportista svih vremena, ime Bojana Dubljevića će morati da uđe u uži krug.

Gotovo cijelu deceniju je jedan od najdominantnijih košarkaša ACB lige, legenda Valensije, i neko ko kad god je slobodan se odazove pozivu reprezentacije.

Osim igračkih kvalteta, izgradio je godinama i liderski karakter i pokazao da je pravi kapiten reprezentacije.

Igrač koji može da bude poenterski najbolji, a može i da nema postignutog poena, a opet prisustvom da doprinese kao jedan od najboljih.

Bekovska linija koja može svakog da "ubaci u mašinu"

Kada se pogleda naša spoljna linija, jedna stvar je zajednička svim igačima, brzina i eksplozivnost.

Sa Perijem na pleju dobili smo igrača koji umije često da bude neuhvatljiv, koji se ne boji prodora, ali i šuta sa perimetra u ranoj fazi napada, ako "osjeti šut".

Vladimir Mihailović je neko od kojeg se najviše očekuje kada je u potanju produkcija poena, vjerovatno i "najoštrija sablja u paleti" našeg rostera.

Momak koji se vratio u Mornar, nakon uspješne evropske karijere, i u međuvremenu oborio rekord po broju postignutih poena u ABA ligi (46 protiv Mege), a onda preuzeo odgovornost i u reprezentaciji pa je tako blistao protiv Mađarske, Francuske, Bosne i Hercegovine. Vrsta beka koja nam je možda i najviše falila sve ovo vrijeme.

Petar Popović je već godinama igrač kojeg navijači Budućnosti najviše vole zbog svog zalaganja na terenu.

Od defanzivnog specijaliste do igrača koji je umio da ubaci 23 poena Virtusu u sred Bolonje. Ključan igrač za tranziciju našeg tima.

Drobnjak je prije dvije godine vodio SC Derbi ka tituli u ABA 2 ligi, i nakon što je "Studente" promovisao u elitni rang regionalne košarke, uslijedio je povratak u Budućnost.

Možda je povreda malo udaljila popularnog "Džigija" od većih minuta, ali pamti se kako je promijenio tempo utakmice sa Virtusom u Podgorici kada je u trećoj četvrtini sa Popovićem "zaključao" spoljnu liniju ekipe Serđa Skariola.

I na kraju iskusni Nikola Pavlićević, koji je imao sasvim pristojni Eurobasket 2017. godine.

Plej koji umije da bude pravi organizator igre, koji može dobro da vrti "p'n'r" igru (vidjeli smo to tokom sezone sa Kamenjašem u SC Derby-u), ali i da "upali šut" kad treba.

Borbena krila i reket

Dino Radončić je imao problema u prvom prozoru za zdravljem, pa je izostao iz duela sa Francuskom i Portugalom. Naš košarkaš je ipak uspio da se oporavi na vrijeme i da se stavi na raspolaganju selektoru i ekipi.

Protiv Bosne se možda osjetila blaga nesigurnost u napadu (nije uzeo neke izgledne šuteve), ali zato je odbranu perfektno odradio. Odličan na "switch-u", gdje je svakog igrača kojeg bi preuzeo dobro ispratio.

Nemanja Radović je protiv Francuske izrastao u nacionalnog heroja. Nije samo taj pobjednički "floater" doprinio da ponese titulu najboljeg igrača utakmice, nego i način na koji je odigrao.

U nedostatku igrača u rosteru igrao je od krila do centra sa maksimalnim zalaganjem na terenu. Protiv Bosne je pokazao još jednom da ima i odličan tajming za blokadu. Nije slučajno skoro deset zadnjih godina u ACB ligi gdje je kapiten Mursije.

Aleksa Ilić - borac, povratnik. Neko ko je u ranoj fazi imao problema sa povredama, a kojeg je krasio atleticizam.

Da li su povrede doprinijele da publika ostane uskraćena za atraktivna zakucavanja? Pitajte Muamadua Žaitea i Luisa Laberija koje je "stavio na poster" prilikom zakucavanja.

Marko Simonović je tu da se postara da i Crna Gora može da se pohvali NBA igračem u svom rosteru. Mladi Kolašinac je u drugom prozoru protiv BiH pokazao koliko je jedna sezona rada i treninga u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu doprinijela njegovom daljem napretku.

Sa njim i Dubljevićem na parketu možemo i da "širimo" napad zbog dobrog šuta sa distance, ali i da odigramo dobro u reketu.

Zoran Nikolić je protiv Fracnuske i Portugala bio jedina opcija na centru, gdje je baš kao i u minuloj sezoni u Budućnosti, kada je Vili Rid završio sezonu dao sve od sebe da nadomjesti izostanak.

Fizikalije Nikšićanina su uvijek bile neupitne, samo mu treba malo samopouzdanja.

Zoran Vučeljić najmlađi član našeg tima, dečko koji ima dobru radnu etiku i koji je već ranije sa mladom reprezentacijom osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu koje je odigrano u Podgorici.

Rastao sa reprezentacijom

Boško Radović kao selekor s početka nije baš bio dočekan sa velikim entuzijazmom. Nakon što je naš nacionalni tim imao renomirana imena na klupi od Duška Vujoševića do Zvezdana Mitrovića, Radović nije imao CV koji je mogao to da isprati.

Međutim naš selektor je slobodno rečeno "rastao" sa svakom utakmicom. Iako je skalp Francuske, možda najveći u njegovoj karijeri, disertacija stručnjaka se ogledala u sjajnom vođenju meča protiv Bosne i Hercegovine.

Radović je pravovremeno vršio izmjene, na visoku i tešku postavku "zmajeva" odgovorio je "small ball-om", i brzom košarkom, dobre odbrambene rotacije i preuzimanja i na kraju smo ponijeli plijen sa + 20 razlike.

Očekivanja

Kada smo išli na Eurobasket 2013. godine u regionu, ali i Evropi se moglo čuti da imamo materijala za zlatnu medalju, da smo "favoriti iz sijenke" i očekivanja i apetiti navijača i javnosti su bile na tom talasu.

Danas, kada smo ušli na pozivnicu, u međuvremenu pobijedili neke velesile, igrali dobru košarku, valjalo bi ipak entuzijazam držati obuzdanim, pa polako utakmicu po utakmicu. Imamo sve predispozicije da pokažemo i onaj inat protiv Francuza, i rapsodiju protiv BiH, i da se žargonski rečeno "pobijemo sa svima", da pokažemo Evropi da nam je mjesto među najboljima.