Nikola Nikolić

Navijačka kultura u Crnoj Gori ista kao i opšta - ima je u tragovima

Često se dešavaju navijački ispadi na crnogorskim stadionima i u dvoranama, a nerijetko svjedočimo i tučama najvatrenijih pristalica domaćih, ali i regionalnih klubova.

Na utakmici košarkaša Crne Gore i Njemačke nije bilo takvih scena, "Morača" je bila puna kao rijetko kada, navijanje je bilo sjajno, pritisak na prvake svijeta i sudije u granicama dozvoljenog, ali je na sve bačena sjenka u 2. poluvremenu.

Kada je Njemačka stekla 20 poena razlike tribine su počele polako da se prazne, da bi egzodus nastao na kraju 3. četvrtine, jer je na semaforu pisalo 51:76.

Najvatreniji navijači su uz zvižduke ispratili gledaoce koji su napustili "Moraču" i sačekali kraj utakmice da pozdrave igrače Boška Radovića, svjesni da su izgubili od boljih.

Ostali, koji su otišli ranije, pokazali su da ne poznaju ni sport ni navijačku kulturu. Vjerovatno su htjeli da izbjegnu gužvu, da ranije stignu kući, ali su time iskazali nepoštovanje momcima koji su dali maksimum protiv znatno boljeg rivala, pokazali su da ne poštuju ni prvaka svijeta.

Sve ovo, ipak, ne čudi. U zemlji u kojoj je kultura stanovništva na niskom nivou (samo se kad prošetate po gradu osvrnite koliko je smeća oko vas) ne može biti ni navijačke kulture.

Ovdje se samo priznaju pobjede i ništa drugo. O tome najbolje svjedoči situacija kroz koju prolaze rukometašice Budućnosti posljednjih godina, otkada nisu u evropskom vrhu. Njihove utakmice gleda po 200 ili 300 ljudi, uglavnom članovi familije i igračice mlađih kategorija kluba, jer rijetko koga mogu da dobiju.

Ne tako davno, "Morača" je bila premala da primi sve koji su htjeli da gledaju obračune sa Đerom, Larvikom, Olkimom..., ali tada se najtrofejniji crnogorski klub borio za titulu prvaka Evrope. Sada, kada bi neke mlađe igračice trebalo da stasaju i budu budućnost i kluba i crnogorske reprezentacije, mogu samo da slušaju priče starijih kako je nekada bilo...