Nebojša Šofranac

Okončana godina snova

Fudbal je Španija

Un año memorable. Kraj jedne nezaboravne godine. Španija je pobjedom 3:2 nad Švajcarskom na Tenerifama završila svoju najuspješniju godinu u istoriji uz ovacije navijača sa Kanarskih Ostrva koji su i sinoć vidjeli pravi spektakl sa toliko debitanata. Sinoć će mnogi reći da je nastupila eksperimentalna selekcija, ali igra je bila opet fantastična, svaka akcija za gol, šanse, ideje, kombinacije.

Nakon dominacije na teškom terenu u Kopenhagenu De la Fuente je bio opet prinuđen da mijenja. Nevjerovatno koliko su malera imali sa povredama, ali toliko su moćni da se to ne vidi. Izgubili su na puno mjeseci lidere poput Rodrija, Karvahala i Le Normana zbog teških povreda, sada su i bez najveće zvijezde Jamala koji je lakše povrijeđen, protiv Srbije kad su slavili 3:0 (a mogli puno više) bili su bez sedam startera sa Eura, u Kopenhagenu bez osam, a onda su se u tom meču u petak povrijedili i Baena iz Viljareala, njegov saigrač Ajoze Perez koji je u životnoj formi, dok je Ojarzabal skupio kartone, tako da su ostali bez čitavog napadačkog trija iz tog meča i pritom je sjajni Olmo bio rovit, a povrijedio se i odlični Zubimendi koji je sa starim drugom Merinom činio tandem srednjaka.

Ali De la Fuente se nije žalio, sinoć je vratio u startnu postavu junake Eura Pedrija, Nika Vilijamsa i kapitena Moratu, i uz njih stavio još jednog bisera Viljareala Jeremija Pina, na sredini vratio Fabijana Ruiza i uz njega stavio debitanta Kasada iz bejbi Barselone, takođe 17-godišnjeg Kubarsija kao štopera uz Vivijana, a majstora Grimalda kao lijevog beka. Dakle, tim koji je puno bliži onom sa Eura nego u prethodnim mečevima, a opet sa novim debitantima.

I bili su tu momci rođeni na ovom ostrvu da još zagriju navijače (Pedri i Jeremi Pino), kod prvog gola Pedri je promašio penal, ali nakon šuta Nika Vilijamsa upravo Pino je zatresao mrežu. Kakvi su bili felšovi Grimalda, driblinzi Vilijamsa, pasovi Pedrija, otvaranja i šanse Morate. A onda kad je Švajcarska dva puta izjednačila pojavila su se sa klupe i dva Brajana da riješe sve, Brajan Hil iz Đirone (nekad velika nada Sevilje i Totenhema) i Brajan Saragosa koji je sad u Osasuni, pa Španci kažu "La noche de los Bryan". I oni su odmah bili sjajni, ali igrao je i mladi robusni Samu Omorodion koji rešeta strahovito u Portu i uskoro će itekako naslijediti Moratu, kao i još jedan Barsin biser Fermin Lopez i čak Pablo Barios iz Atletika prvi put.

Ko god igra odmah pleše, kao da je sve savršeno, talenta i klase napretek, baza proširena unedogled. Pino je bio toliko dobar da će sada Jamal imati sjajnu zamjenu, biće teško Kasada staviti na klupu jer igra kao sat.

I tako se završila godina snova, plasmanom u četvrtfinale Lige Nacija gdje takođe brane titulu, u petak će saznati rivala za dvomeč u martu, biće u prvom šesiru zajedno sa velesilama Francuskom, Njemačkom i Portugalom, a mogu izvući iz drugog šešira Italiju, Hrvatsku ili Holandiju (samo ne Dansku), tako da će svakako biti derbi, ali ko može da ih zaustavi, u junu je fajnal for, vrlo moguće kod njih. A na žrijebu za SP 13.decembra Španija će upravo sa ovim selekcijama biti u prvom šeširu i gotovo izvjesno u maloj grupi od četiri ekipe. Toliko su pobjeda ostvarili da će i na novoj FIFA listi praktično uhvatiti šampiona svijeta Argentinu i Francusku (bili su treći na posljednjoj), jasno je da će uskoro biti svjetski broj 1 i da idu ka Mundijalu kao prvi favoriti.

Ova kalendarska 2024. je počela tim porazom od Kolumbije koja je bila tri godine nesavladiva (0:1 u Londonu), ali tada je De la Fuente čuvao gala jedanaestoricu za spektakl sa Brazilom na Bernabeu, to je završilo 3:3, ali Jamal i mladići su žestoko nadigrali Vinisijusa, Rodriga i drugove. Od tada su odigrali još 15 mečeva i dobili čak 14 uz jedini remi u Beogradu sa Srbijom! Ukupno 14 pobjeda je za urlike, više su imali samo u zlatnim godinama 2008. i 2009. i to 15, a upravo su dali takvu sliku moći kao tada sa Aragonjesom.

Dali su 41 gol, više samo 2008. (49) i 2012. (47). Pritom, lansirali 12 debitanata kao da su neka ekipa u stvaranju, a ne velika šampionska. Ovakav buket igrača kao sada imali su i tada, Aragonjes je stvorio zlatni rudnik sa sredinom Sena-Ćavi-Injesta-David Silva i tandemom Tores-Vilja u špicu, ali već tada Fabregas je bio neko ko sa klupe riješava mečeve, a Del Boske je osim njega odmah lansirao umjesto Sene ne jednog ve dva super srednjaka Ćavija Alonsa i Buskeca, proširio napad sa Pedrom, Ljorenteom, Negredom, Navasom i Kazorlom umjesto Guice. I oborili su sve rekorde. Djeluje da će i sada biti zlatni ciklus.

Bilans je dakle jasan, golom Ojarzabala u Berlinu osvojili su rekordni četvrti Euro i pravi su kraljevi kontinenta, došli u vrh svjetske liste i ušli u četvrtfinale Lige Nacija. Osim evropske titule drže i tu krunu LN, osvojili su i olimpijsko zlato pobjedom 5:3 u sred Pariza protiv Francuske, a takođe su čak 12.put šampioni Evrope U19 pobijedivši u finalu opet i opet Francusku. Njihovi klubovi i reprezentacija dobili su čak 25 finala zaredom od 2001! Posljednji poraz u finalu Valensija protiv Bajerna LŠ 2001. Nevjerovatno. Iz ovog sistema talenti samo niču i od malih nogu "igraju se lopte". Fudbal je Španija.

I ne samo fudbal nego čitav svjetski sport. Večeras od 17 sati biće opet zajedno u Malagi fudbalski reprezentativci i novi svjetski šampion moto sporta Horhe Martin da bodre legendu Nadala na njegovom oproštaju, tada počinje četvrtfinale Dejvis kupa Španija-Holandija, on i Alkaras žele da donesu Španiji i sedmi put ovaj pehar iako je Italija favorit, bice to emotivni dani.