Nebojša Šofranac

Siner, Roglič i Karlsen

Tri kralja 8. septembra

Obično se ova sintagma koristi za 6. januar kada se u Bišogshofenu kruniše kralj četiri skakaonice, ali ovaj put tri kralja donio nam je jučerasnji dan, završetak posljednjeg gren slema u tenisu, posljednjeg gran tura u biciklizmu i svjetskog prvenstva u brzopoteznom šahu.

U tenisu je glavni dio sezone završen konsakracijom Janika Sinera. Tačnije čitava godina je revolucionarna, prekretnica jeste bila prošle godine kad je Alkaras u pet setova detronizovao Đokovica na najvažnijem turniru Vimbldonu, ali ipak u toj godini Đokovic je osvojio čak tri gren slema, dok ove godine nije nijedan, čak ni bilo koji ATP turnir, dok je Siner osvojio dva gren slema i ukupno šest titula za sada, a Alkaras takođe dva slema plus Indian Vels poznat kao "peti gren slem", tako da će se 2024-a pamtiti kao istorijski početak nove ere, isto kao što je 2003-a bila početak one prethodne, veličanstvene. Tada je to bio prelazak sa "Power Tennis" koji su proslavili Sampras i Agasi na "Robó Tennis" koji je proslavila velika trojka Federer-Nadal-Đokovic, koliko god su Sampras i Federer uvijek smatrani neoklasičnim sampionima koji bi igrali dobro čak i drvenim reketima. Tehnologija napreduje strahovito, još se traži definicija za ovu brzinu koju loptama daju Siner i Alkaras.

Sezona je istorijska ali opet i čudna. Siner je bio totalno dominantan igrač što obje tabele pokazuju, a opet je osvojio znatno manje nego što je mogao?! Krenuo je velikom dominacijom u Australiji, u polufinalu sa Đokovicem bio je druga dimenzija, onda osvojio Roterdam, pa i Majami, da bi tu počeli maleri. Tada nismo znali šta se desilo u Indian Velsu, ali on odjednom počinje da se žali na bol u kuku pa onda i na viruse. I dešava se da na prvom mastersu na šljaci u Monte Karlu igra toliko bolje od ostalih iako rovit, da je bilo potrebno pokrasti ga za čistu pobjedu protiv Cicipasa (dupla greška se vidjela iz aviona) i za novu titulu. Onda zbog bolova nije igrao ni Madrid, a ni Rim gdje bi bio veliki favorit, a u zadnji čas stiže na Rolan Garos.

Što se tada događalo između njega i ATP-a još nije tačno poznato ali to su bile kritične sedmice, ne ove sada kad je saznao svijet. Iako poluspreman u polufinalu Rolan Garosa je vodio 2:1 protiv Alkarasa i samo zbog grčeva izgubio, baš kao Karlos godinu ranije protiv Đokovica. Onda je osvojio Hale na travi, igrao vrlo jako i na Vimbldonu, sve dok ga nije zaustavio Medvedev sa 3:2 u četvrtfinalu, u meču gdje mu se vrtjelo u glavi i dva puta ga spasavao medicinski tajm aut. Mogao je puno više i na ova dva najjača slema koja je osvojio Alkaras, mada treba reći da je nivo Alkarasa protiv Medvedeva i Đokovica bio ekstremno visok, baš u dva posljednja meča. Potom, misteriozni kašalj i neodlazak na OI, u Italiji su uvjereni bar za to, sa slučajem i dalje u procesu nije htio da stavlja italijanski sport u tešku poziciju, da eventualno osvoji zlato pa da se odjednom priča o dopingu, Olimpijske Igre su nešto drugo, svetinja.

Nakon toga osvojio je Sinsinati iako je imao bolove, a dan nakon trijumfa ATP je objavio da je oslobođen optužbi za koje niko nije ni znao i stavio ga pod lupu cijele planete pred ovaj US Open. Način na koji ga je osvojio, sa samo dva izgubljena seta (Mek Donald i Medvedev), i jednom igrom u kojoj je uvijek nalazio solucije i bio beskrajno superioran u odnosu na rivale, može da zastraši sve u budućnosti, ovom Sineru je strašno teško naći slabe tačke, a psiha je neprobojna. Sinoć kod 5:3 za Frica u trećem setu stadion je gorio, ali Siner je i tada bio toliko iznad situacije. Da nije pokraden u Monte Karlu i očito zaustavljen od strane ATP-a nakon toga imao bi puno više titula, ali i ovako je prešao magičnih 11 hiljada bodova što je prije njega uspjelo samo šestorici asova u istoriji, i ima preko četiri hiljade bodova više od sada drugog Zvereva. Na bitnoj tabeli ATP Race gdje samo najboljih osam idu na finalni turnir u Torinu on ima 9000 bodova, daleko najviše, a na toj godišnjoj listi Đokovic je sada deveti, ispod crte, i moraće da juri De Minora i Rubljova u Šangaju i Parizu jer ako ne ode u Torino dočekaće Australian Open sa gotovo nemogućim žrijebom.

Tabela koja je ključna za odlazak na ATP finale u Torinu:

1.Janik Siner 9000

2.Alekander Zverev 6115

3.Karlos Alkaras 6010

4.Daniil Medvedev 4220

5.Tejlor Fric 3890

6. Kasper Rud 3785

7.Andrej Rubbljov 3480

8.Aleks De Minor3305

9.Novak Đoković 3260

10.Grigor Dimitrov 2835

11.Tomi Pol 2735

Ali da završimo o Sineru. Već je uradio deset stvari koje nisu nikad viđene od Italijana, već je sa 23 godine najbolji njihov igrač svih vremena, koji im je donio i Dejvis Kup nakon 47 godina spasivši tri vezane mec lopte Đokovica. Sa dva gren slema ima i dalje dva manje od Alkarasa koji je dvije godine mlađi, ali ako ovako nastavi može se i to brzo promijeniti, njihovo rivalstvo se još definiše i moglo bi se u vremenu skroz promijeniti kao između Federera i Hjuita (do 22.godine Federera bilo je 2:0 za Hjuita a potom 2:20!). Ono što treba da bude do kraja jasno to je slučaj klostebol. Siner je brzo izašao iz tog tunela nakon šoka u martu, brzo su našli objašnjenje i dokaze, sarađivali sve vrijeme sa organima ATP-a, na kraju je oslobođen.

Nije toliko u pitanju ni to da se fizioterapeut posjekao i da ga je neoprezno zarazio, to bi mogao da izmisli svako, ali činjenica je da je ta količina klostebola bila manja od milijarditog dijela grama i da je tri doktora ne znajući ni o kome se radi nisu mogla identifikovati, infinitizemalna. Nakon pet mjeseci analiza ITIA je izašla sa svojom presudom i za njih je čist. Rok koji imaju NADO (italijanska) i WADA (svjetska antidoping agencija) ističe baš danas u ponoć. Ako ne bude žalbe slučaj je završen i bilo bi glupo spekulisati više sa tim, ovdje u Njujorku je testiran 20 puta, ostali bi svi u sferi Kiriosa, a to svakako nije vrhunac. Ako WADA uloži žalbu (NADO neće sigurno) to bi bio presedan ali bi i značilo da postoje nedoumice i onda bi svi morali pomno ispratiti slučaj jer sa istinom nema igre. Računa se da su šanse za to manje od tog milijarditog dijela grama, jer bi bio klasičan autogol nakon što su bizarno oslobodili 23 plivača iz Kine sa velikom kulturom dopinga i svim dokazima protiv njih (nakon slučaja Sun Janga i još desetina prije). Ali sačekajmo ponoć, u Lozani je isto kad i kod nas, brzo će.

Primož Roglič je četvrti put kralj Vuelte, krunisan je u noćnom ambijentu trga Sibeles u Madridu i stigao je legendu Roberta Erasa na vrhu piramide ove trke. Eras je prvi put slavio 2000.godine tačno pred OI u Sidneju, izmakla mu je 2001 i 2002, ali je zato čudesno osvojio ispred Nožala 2003, a onda još 2005 i 2006. Roglič je zavladao novembra 2020. na onoj zakašnjeloj Vuelti zbog kovida i tada zaliječio teške rane sa Tur de Fransa koji mu je septembra te godine preoteo tada mladi zemljak Pogačar na nevjerovatan način. Od tada se zaljubio u Vueltu, osvojio je i 2021, 2022, a prošle godine je završio treći iza dva tada klupska druga Kusa i Vinjegora. Već ga je šokirao iznenadni dolazak Vinjegora na Vueltu nakon osvajanja drugog Tura zaredom i odluka Džambo Vizme da im da uslove 50:50, a onda je još uskočio vodonoša Sep Kus i diktatom tima morali su da ga puste da osvoji, najbizarnija Vuelta ikada.

Zato je Roglič i prešao u Boru ove sezone, stiglo je i sponzorstvo Red Bula, sad je to veliki projekat, iduće sezone priča se da će mu dovesti i olimpijskog šampiona u montan bajku Pidkoka, ali i izuzetnog Remka Evenpula koji je u Parizu osvojio oba zlata, a na Turu bio odličan treći, iza vanzemaljaca Pogačara i Vinjegora. 

Na ovoj Vuelti Rogliču se otvorilo sve, bez Pogačara, Vinjegora i Evenpula, sa Almeidom i Jejtsom koji su htjeli do pehara, a odmah potonuli, Landom koji je oscilirao kao i uvijek, Masom i Karapasom koji su bili dobri, ali ipak u planinama je jači od njih. Jedina opasnost bio je taj O'Konor koji je stekao u jednom bezazlenom bijegu čak sedam minuta prednosti i očajnicki ih branio. Ali Roglič je znao koliko brda ima Španija, polako je skidao, na Sijera Nevadi, na okrutnom Angliruu, na kišnoj i maglovitoj Lago de Kovadonga, da bi ga u petak napokon presvukao, a u subotu na završnom Pikon Blanko razbio. Juče je još povećao na hronometru i završio sa 2'36" ispred O'Konora i preko tri minuta ispred Španca Masa. Najprijatnija otkrića su mladi španski penjači Kastriljo i Soler koji su dobili velike planinske etape i o kojima će se tek čuti.

Roglič već ima 35 godina, ali stigao je Erasa sa četiri Vuelte, ima i jedan Điro, znači pet gran tur titula, dok Pogačar ima tri Tura i jedan Điro. Iduće godine realno je očekivati Rogliča na Điru, jer na Turu se vodi svemirski rat između Pogačara i Vinjegora koji su u punoj snazi, realno je da tamo Roglič ode samo da pomogne Evenpulu ako pređe u Red Bul Boru. Ali ovih devet gran tur titula koliko je osvojila Slovenija od 2020.godine je nešto zapanjujuće, ove godine su im pripale sve tri krune, to se desilo 2008.godine sa Španijom kad je Kontador uzeo Điro i Vueltu, a Sastre Tur de Frans, ali te godine je Španija osvojila inače sve što se moglo u sportu.

Onda je bio veliki uspon Britanije sa Viginsom i pogotovo Frumom, pa Kolumbije sa Kintanom i Bernalom koji je osvojio Tur 2019, ali onda je Slovenija pomračila sve. Roglič je bivši ski skakač kao što je i Siner skijaš, ali šta reći za Pogačara, osvojio je Điro i Tur kao Pantani 1998, i to sa ukupno čak 12 etapa dobijenih (?!!), pritom je osvojio i velike dnevne klasike, sad se sprema da osvoji i svjetsku titulu krajem ovog mjeseca, pravi monstrum.

Pri kraju SFRJ pamtimo Sandija Papeza i plejadu Slovenaca, bili su još amateri, daleko od pomisli i da učestvuju na Điru ili Turu. Ali i tamo 2006. i 2007.godine kad su kod nas na trci "Putevima Kralja Nikole" pobjeđivali Primož Rogina i društvo, i tada je to bilo kao da se iz Ljubljane ispali raketa u kosmos. A sada vladaju, jednostavno vladaju. Čudo poput onog što je Hrvatska napravila sa Kostelićima u skijanju, nešto toliko van rezona da je teško i pomisliti, a kamoli uraditi. Biciklizam je toliko skup i popularan sport na zapadu, najteži i najviteškiji što postoji, da je ovo upad u ekskluzivni univerzum, kod nas ne postoji ni minimum percepcije ovog čuda.

Magnus Karlsen je četvrti put šampion svijeta u "speed chess", ukupno sedamnaesta svjetska kruna za njega u šahu. U Parizu je završio novi dugačak put od godinu dana, savladao je u petak u polufinalu Amerikanca Nimana 17.5:12.5 iako je s njim nerado i igrao, a sinoć u velikom finalu demolirao velikog talenta Firudžu čak 23.5:7.5, za četiri sata igre dobio ga je čak 21 partiju, uz pet remija i samo pet izgubljenih. Prava nadmoć jer Firudža je jedan od rijetkih koji ga još inspirišu, da je on postao šampion svijeta najavljivao je da bi još branio svoju krunu u klasičnom šahu, ali kako je on potonuo tako se i Karlsen povukao pa sada tu krunu nosi Kinez Ding Liren, iako će mu je za dva mjeseca u Singapuru vjerovatno preoteti 18-godisnji Indijac Gukeš.

I to je velika nada, da će dolazak prvog tinejdžera ikad na tron koji je proljetos oduševio na turniru kandidata probuditi Karlsena da se uključi u naredni ciklus za prvaka svijeta i krunu koju je držao deset godina (2013-2023) jer po rejtingu on je i dalje ubjedljivo prvi na planeti. Način na koji je igrao toliki niz partija protiv Firudže sinoć je opijajući, ta brzina misli i raznovrasnost, a prošle godine bio je u stanju da osvoji krunu i u cugeru impresivnom serijom pobjeda nakon dvije besane noći, fenomen. U petak se sreo sa Nimanom, kontroverznim Amerikancem koji ga je tužio za klevetu i trazio odštetu od 100 miliona, igračem od kojeg je izgubio prije dvije godine i optužio ga da vara koristeći kompjuter, a onda ugasio onlajn partiju nakon već prvog poteza Nimana. Postignut je neki dogovor da mogu da se sastaju i evo desilo se, i to u momentu kad je Niman u formi, ali dobio ga je glatko. Istina svu prednost je napravio u formatu 5+1 od 90 minuta, dakle kad je bilo najviše vremena za razmišljanje, potom u brzim formatima samo odrzavao tih pet poena prednosti. Ali sa 34 godine ne prestaje da oduševljava i čekamo ga opet za klasičnu titulu.

A već od sjutra ga čekamo na velikoj Olimpijadi u Budimpešti da opet ide na zlato na prvoj tabli kad već Norveška nema kapacitet za medalju, čak 191 zemlja učestvuje u muškoj konkurenciji, biće to praznik šaha. Naša selekcija bolja nego ikad, po tablama igraće Petrov, Kadrić, Đukić i Drašković, imamo 35.mjesto po prosječnom rejtingu, ali trenutna forma je možda još bolja. Biće zanimljivo vidjeti toliko zemalja, ali možda najviše Indiju sa njenim vunderkids i USA sa Karuanom, Soom, Aronijanom, iako nema super asa Nakamure, dok Niman nije ni pozvan zbog mira u kući. Spektakularno otvaranje je sjutra u kompleksu Puškas Arene.