Nebojša Šofranac

Noć za pamćenje

Šou velikana u Rimu

Poput slogana i refrena Mundijala 1990. "Notti Magiche" rimski Olimpiko je sinoć doživio jednu takvu atletsku noć. Apsolutni spektakl i emocije na svjetskom nivou, na šampionatima Evrope bi mogla da se poredi samo sa čuvenim posljednjim danom u Splitu 1990. kada su publiku do transa doveli Topić, Pajkić i neuništivi Antibo, ali vjerovatno prevazilazi i nju.

Toliko mega zvijezda, ali sve se vrtjelo oko domaćeg idola Tamberija, olimpijskog, svjetskog i evropskog šampiona u skoku u vis. Na ovom tako plodnom šampionatu za Italiju gdje ruše sve rekorde čekao se on, kapiten i šoumen, čovjek koji je predvodio zlatnu žetvu u Tokiju (pet zlata), a prošlog ljeta se kupao u fontani za 3000 stipl u Budimpešti kad je pobijedio velikog Barsima.

Sinoc je došao da ga bodri i predsjednik države Matarela u društvu Malagoa i Petrucija, dvojice gurua italijanskog sporta. I Tamberi je opet napravio šou. Rizikovao je da ispadne već na 2.29, preskočio je iz trećeg pokušaja i to za dlaku, mogao je da ostane bez ičega, ostao da plače na strunjači. A onda trans, iz prve 2.31 za zlato, iz prve 2.34 i čak iz prve 2.37 što je najbolji rezultat sezone u svijetu!

Imao je šou pražnjenja patike, bacio u trans cijeli Olimpiko i drevnog komentatora Braganju koji je vikao "odlazim odavde, ko je ovaj monstrum?!", a onda pošao gore u ložu kod Matarele da proslave zlato. Upravo će Tamberi uz mačevalku Arianu Erigo nositi zastavu Italije na otvaranju na Seni 26.jula, on je sada najveći simbol italijanskog sporta uz Janika Sinera. Rekao je da nakon ovakve euforije i medalja kao kapiten nije mogao da donese obično zlato, morao je i nešto više. Njegova forma nije bitna, kad dođe veliko takmicenje on eksplodira, ići ce na odbranu zlata u Parizu.

Italija je sinoć proslavila i novo zlato sve bolje Nadje Batokleti koja je nakon 5000 slavila i na dugih 10 000 metara u vremenu 30:51, daleko je to od čudovisnih Etiopljanki i Kenijki koje su se spustile čak ispod 29 minuta, ali u Evropi je zaista najbolja.

Stiglo je za Italiju i srebro Sibilija na 400 prepone, napreduje nestvarnim koracima, 47.50 je sjajni novi rekord Italije, eksplozija poput zlatnog Simonelija na 110 prepone, dok su Džejkobs, Fabri, hodačica Palmizano i drugi slavili očekivano prethodnih dana. Ali ova atletska eksplozija Italije je nadrealna, toliko tamnoputih takmičara, neki naturalizovani sa magične Kube, a mnogi izdanci nove građanske Italije 21.vijeka i ogroman rudarski rad koji stoji iza svega. Na ekranu RAI-a stoji slika Ajfelovog tornja i broje se dani do Pariza koji je svima u mislima.

Sinoć još toliko spektakla. U trci gdje je Sibilio osvojio srebro zlato je pripalo naravno olimpijskom šampionu Karstenu Vorholmu, norveški supermen je krenuo u svom stilu, kao da sjutra ne postoji, na kraju slavio sa 46.98, od svjetskog zlata 2017 izgubio je samo jednu veliku trku, i to finale SP u Judžinu 2022, od strašnog Brazilca Dos Santosa, ali tada nije bio spreman. Međutim, nedavno je od Dos Santosa poražen na mitingu u svom Oslu, zato je sinoć htio da pošalje poruku i njemu i Rai Bendžaminu, kakav će to okršaj biti u Parizu, titanski, možda će zadrhtati i njegov nadljudski rekord 45.94 iz Tokija.

Sinoć je bilo i finale 400 prepone zene, šetnja za veliku Holanđanku Femke Bol, slavila je sa 52.49 što je novi rekord šampionata, eksplozivnost sa tom visinom nikad nije viđena i korak gazele, svijet čeka da vidi njen duel sa fenomenalnom svjetskom rekorderkom Sidni Mek Laflin (čak 50.68).

Sidni u međuvremenu pobjeđuje u Americi na 200 i 400 ravno (sjajnih 48.75), to su njeni budući projekti, ali za Pariz se najavila samo za svojih 400 prepone i obračun sa Bol. Tamo će se sresti i u štafeti 4 puta 400, i Bol je budući biser za 400 ravno, bijeli odgovor za nestvarnu Sidni, dva fenomena.

A novi vrhunci sinoć su dotaknuti u muškom troskoku. Italija se uzdala u naturalizovanog Kubanca Kristijana Diaza koji je prije nekoliko dana skočio 17.75, ali Španci su imali svog Kubanca Džordana Diaza koji je prevazišao sebe i odmah poveo. Ali onda je olimpijski šampion Portugalac Pedro Pikardo sa strašnih 18.04 zaveo red. Međutim, Džordan Díaz je još dva puta prevazišao sebe obarajući španski rekord, sve do nevjerovatnih 18.18! To je treci rezultat svih vremena, nakon famoznog rekorda Džonatana Edvardsa iz 1995 (18.29) i vrlo blizu Kristijana Tejlora (18.21)!

Španija je u transu zbog ove nove zvijezde, već ga zovu "Air Jordan" po magu košarke. Rođen je u Havani na Kubi, rizikovao je prelaskom pod špansku zastavu, tri godine je morao da pauzira sve do prije mjesec dana, a sada donosi Španiji zlato baš kao takođe naturalizovana Kubanka Ana Peleteiro prije par dana. Oni zajedno i treniraju, a trener im je slavni Iván Pedroso, kubanska legenda, jedan od najboljih skakača u dalj svih vremena. Díaz je sinoć na rukama Pedrosa nosio špansku zastavu oko Olimpika, stadion koji je već poludio zbog Tamberija nosio je i njega.

Bilo je tu i finale na 200 metara žene, kao i noć ranije na 200 muskarci gdje je slavio Mumentaler zlato je opet otišlo u Švajcarsku, pobijedila je Mujinga Kambundži sa 22.49, samo stotinku ispred Britanke Neite. A u bacanju koplja veliko srebro za najveću nadu Srbije Adrianu Vilagos, uspjela se izdići sa 64.42 i zgrabila čvrsto srebro, samo 20 centimetara iza zlatne Austrijanke Viktorije Hadson. Mlada Vilagos kao i Angelina Topić i na Olimpijadi će moći mnogo, jer ovo su po tradiciji evropske discipline.

Ostalo je da se priča i o desetobojcima i njihovim ekstremnim naporima, o našem bosonogom Pešiću, ali Tamberi i Diaz su prednjačili u jednoj noći koja će se teško ikad ponoviti. Večeras će EP biti završeno, a slijedi nova serija finala i emocija. Biće tu najveći atletičar današnjice Šveđanin Duplantis u skoku motkom i opet će juriti rekord 6.25 ako ne bude kiše, biće i muško koplje, biće i 800 metara žene sa strašnom Britankom Hodžkinson i paklenom konkurencijom, zatim 10 000 muškarci što je šlag za rimske tifoze, Italija tu pamti EP u Štutgartu 1986 i tripletu Mej-Kova-Antibo, a večeras će njihov Jeman Kripa braniti zlato iz Minhena 2022. i probati da spoji sa zlatom koje je već osvojio u polumaratonu. I na kraju tu je superstar Jakob Ingebritsen na 1500, nakon zlata na 5000, nema njegove beštije Džosa Kera koji ga je tukao u Budimpešti i nedavno u Judžinu da ga nervira, ali tu je drugi Britanac Gurli, sjajni zemljak Nordas, Italijan Riva, da ga poguraju.

Još jedna velika noć, dostojna kraja ovakvog prvenstva koje namjerno završava u zoru fudbalskog Eura.