Nebojša Šofranac

Podvig Atalante

Svjetlost fudbala

Italija je dočekala taj "ukleti" pehar čekan 25 godina, taj pehar koji je nekad bio simbol njihove nadmoći i svemoći, dominacije najjače lige na svijetu. Upravo od sezone 1988/89 kad ga je osvojio Napoli sa Maradonom u finalu protiv Štutgarta, sedam dana kasnije Milan je postao šampion Evrope i tu kreće decenija totalne vladavine Kalća, upravo do 1999.

Osvajali su sve, ali najbolje se to reflektovalo baš u tadašnjem Kupu UEFA, gdje je 1990 bilo čak finale Juve-Fiorentina, pa 1991. Inter-Roma, 1995. Juve-Parma i 1998. Inter-Lacio, sve sama italijanska finala, a osvojio je dominantno još Juve 1993. i upravo ta nestvarna Parma 1999. u Moskvi, čak je minut falio da i tada bude finale Emilija Romanje Parma-Bolonja!

Ko bi tada pomislio da će se čekati 25 godina, već iduće su opet bili top favoriti, ali sjećamo se dobro kako se jedne martovske noći 2000 sve počelo rušiti. Juve ispao u Vigu, Roma u Lidsu, Parma u Bremenu, pitali smo se gdje je greška, i dalje su bili veoma moćni. I onda tako godinu po godinu, prođe četvrt vijeka. Liga je naravno izgubila totalnu prevlast iz 90-ih, ali je i dalje bila jaka, Milan je osvojio Ligu Šampiona 2003. i 2007, a Inter 2010, samo je ovo takmičenje bilo začarano. Nije dugo bilo ni plasmana u finale, tek Inter 2020. i Roma 2023, ali oboje poraženi od novog kralja Sevilje. Da, jer u posljednjih 20 godina Španija je slavila ovaj pehar čak 12 puta, Sevilja sedam, Atletiko tri, Valensija i Viljareal po jednom! Ono sto je bilo ogledalo italijanske širine i moći postalo je sve to isto za Španiju.

I samo je jedan tim mogao to promijeniti. Pažnja, u odnosu na tu Parmu iz 1999. razlika je enormna, iako je po simpatijama koje osvajaju klubovi iz malih sredina puno sličnosti. Ali to je bila Parma na kraju decenije u kojoj je osvojila četiri evropska pehara i borila se stalno za skudeto, Parma sa asovima kao što su Kjeza, Krespo i Asprilja u napadu, velemajstor Veron, Dino Bađo, Bogosjan, Sensini, Benarivo, Vanoli, Bufon, Kanavaro i svi ostali, tim snova, osvojili su sedam dana ranije i kup Italije. Tri sezone ranije kupili su Stoičkova iz Barselone kad je bio Zlatna lopta, druga vremena. Ova Atalanta je remek djelo, jedna manufaktura, kreacija predsjednika Perkasija, bivšeg sportskog direktora Sartorija koji je nastavio sa čudima sada u Bolonji, i naravno čudotvorca profesora Gasperinija. Stvoriti toliko plus vrijednosti, dakle donijeti čistu zaradu klubu, a pritom ga uvesti četiri puta u Ligu Šampiona, u tri finala kupa Italije i osvojiti čak evropski trofej koji je Italija čekala 25 godina je naučna fantastika.

Kad je došao u ljeto 2016.godine on je odmah shvatio šta treba da radi. Vidio je da ima u prvoj ekipi jednog ekstra igrača Papua Gomeza koji je začudo igrao samo za Kataniju i Atalantu (a ne velike klubove), da ima jednu bazu igrača za tvrd fudbal, i da ima jednu od najboljih omladinskih baza u Italiji, momaka koji rastu u famoznom kampu Zingonija koji posjećuju odavno svi evropski skauti. I onda je rekao "pošto oduvijek volim da formiram i igrače i tim lansiracu njih, baza je nepresušna, puno veća od one u Đenovi". Jer ako je neko zaboravio Gasp je već radio slične stvari.

Prvo u Krotoneu, a onda u Đenovi sa kojom je 2008/09 plesao u Kalću, bili su hit i ušli u Ligu Evrope. Toliko asova je tada valorizovao, a Milito i Mota su otišli zajedno u Inter i bili simboli njihove najbolje sezone ikada. Od para dobijenih za njih uzeo je Palasija, Krespa, Jankovića, tamo je itekako bilo i para, Preciozi je trošio žestoko, puno više nego sada u Atalanti. Ali treba znati da je Milita tražio baš Gasperini i to posljednjeg dana prelaznog roka, inače bi ostao u Saragosi koja je ispala u drugu ligu, veliki klubovi su bili slijepi za njega. Sve dobro što je Gasp uradio sa Đenovom odvelo ga je u Inter ljeta 2011, Morati ga je izabrao nakon te godine lutanja sa Benitezom i Leonardom, da ih vrati na tron. Ali smijenio ga je nakon trećeg kola! Poraz u Super Kupu od Milana u Pekingu, dva poraza od Palerma i Novare u prva tri kola Kalća i zbogom. Kad neko nema ni mrvicu strpljenja.

Sve to ga je odvelo sporednim putem u Atalantu ljeta 2016, a umalo su ga i tamo smijenili nakon šest kola, jer je bio bez pobjede i golom Nestorovskog izgubio kući od rivala sa dna Udinezea! Srećom, porodica Perkasi ne radi tako, mada su tog dana i oni bili u iskušenju. Odmah počinje dizanje, sa tim što je imao završava tu prvu sezonu 2016/17 na sjajnom četvrtom mjestu sa rekordnih 72 boda! Samo su Juve, Roma i Napoli bili ispred njih, pravi podvig s tim rosterom, ali to je bila posljednja godina kad Italija nije imala četiri tima u Ligi Šampiona već 2+1. Ali vratio ih je baš u ovu Ligu Evrope nakon vječnosti, nakon ere Mondonika 1988-1990. I odmah u prvom meču septembra 2017, dobili su engleski Everton 3:0, a u Liverpulu su ga pokosili čak 1:5! I svi su počeli da shvataju koliko moderno evropski igra ova Atalanta, partija u Lionu je podsjetila hrabrošću na Milan iz 1987, čitav meč na polovini rivala. Naravno, već tog ljeta 2017. su počeli da im otimaju igrače, Milan je odmah uzeo mladog vezistu Kesija koji će pet godina kasnije postati ključan za Pjolijev skudeto, uzeo je i mladog desnog beka Kontija, ali Gasp je već imao na lageru spremnog Manćinija, a lijevo čak dvojicu Spinacolu i Danca Melea, dok je Kesija zamijenio Brajan Kristante, sve su vam to sada dobro poznata imena iz velikih klubova, tada anonimusi totalni.

I tako je krenuo da se okreće sistem. Stvaranje bezbroj talenata, neki iz sopstvenoh podmlatka, neki dovedeni sa strane skaut radom poput Kuluševskog, valorizacija, prodaja i paralelno atomski fudbal, to je san svih. Kad je doveo Pašalica krenula je i magija Iličica koji se bio ugasio u Firenci, onda počeo da rešeta Zapata, Gómez postao najbolji igrač lige. Ljeta 2018. su vodili 2:0 protiv Sarajeva i promašili 15 zicera, pa šokantno završilo 2:2. Pošli su na Koševo i pobijedili 0:8! Doveden je i brzanac Rigoni iz Zenita kao i Murijel, nestašni majstor, sa drugim timom su dali tri gola Romi na Olimpiku, pa pokosili Spaletijev Inter 4:1, kad su u prvom poluvremenu promašili čak devet zicera pred Handanovićem. Od oka je bilo jasno da se nešto dešava, da ta ekipa kad krene može da demolira bilo koga u Evropi. Rekao je to poslije i Gvardiola kad je remizirao sa Sitijem protiv njih, da je igrati sa Atalantom kao ići kod zubara.

Mogli bismo dugo o ovoj njihovoj evoluciji, u najkraćem nova dimenzija su ta tri uzastopna plasmana u Ligu Šampiona 2019, 2020 i 2021. I upravo su vrhunce dosegli u sezoni 2019/20 kad su stigli premoćno do četvrtfinala izbacivši 8:4 Valensiju u akademiji fudbala, a gazili kao traktor u Italiji, daleko najbolji fudbal, Milan su dobili 5:0, nakon kovid pauze u Torinu 2:2 protiv Juvea, tada im jasno nije dozvoljeno sa dva penala da odu pravo na skudeto, jasna poruka. Znate da ih je u avgustu dijelio minut da izbace PSŽ i uđu čak u finale Lige Šampiona, nebo je bila granica.

Ta ekipa je igrala strašno i naredne sezone, ali mnogima je smetala, poremetila  hijerarhiju u Italiji stalnim ulaskom u LŠ, imali su veoma loše suđenje. A bilo je jasno da imaju igru za skudeto i opet su ušli u nokaut fazu LŠ, igrali sa Realom. Tada je već poceo da se razilazi čuveni trio Gomez-Iličić-Zapata, ali već je plesao Murijel, pa novi bombarder Malinovski, pa fenomenalni vezni red De Ron-Frojler-Hatebur, sve ljudi od velikog povjerenja Gasperinija, pa lijevi bočni Gosens kojeg je napravio starterom Njemacke, pa defanzivci Demiral, Kjer, Đimšiti koji njemu konstruišu igru. Evo pogledajte jedan dio liste igrača koje je Gasp jeftino doveo ili izvukao iz klupske škole, a onda prodao višestruko: 

Alesandro Bastoni klupska škola, prodat za 31 milion

Matija Kaldara klupska skola, prodat za 15 miliona

Robin Gosens kupljen za milion, prodat za 27 miliona

Timoti Kastanj kupljen za 6,5 miliona, prodat za 20 miliona

Andrea Konti klupska škola, prodat za 24 miliona

Roberto Galjardini klupska škola, prodat za 20 miliona

Brajan Kristante kupljen za 9,5 miliona, prodat za 20 miliona

Dejan Kuluševski, klupska škola, prodat za 39 miliona

Frak Kesi klupska škola, prodat za 32 miliona

Đanluka Manćini kupljen za 800 hiljada, prodat za 26 miliona

Amad Dialo klupska škola, prodat za 21 milion

Kristijan Romero kupljen za 19 miliona, prodat za 52 miliona

Andrea Kolpani klupska škola, prodat za 9 miliona

Rasmus Hojlund kupljen za 20 miliona, prodat za 74 miliona.

A pogledajte sada koliko su koštali igrači koji su sinoć igrali finale u Dablinu:

Huan Muso kupljen za 20 miliona

Berat Đimšiti doveden besplatno

Isak Hien kupljen za osam miliona

Sead Kolašinac doveden besplatno

Đorš Skalvini klupska škola

Rafael Toloi kupljen za tri miliona

Davide Zapakosta kupljen za sedam miliona

Hans Hatebur kupljen za milion

Ederson kupljen za 22 miliona

Mario Pašalic kupljen za 13 miliona

Teun Kopmajners kupljen za 14 miliona, sad košta 70

Mateo Ruđeri klupska škola

Čarls De Ketelare pozajmljen za tri miliona

Ademola Lukman kupljen za devet miiona, sad košta 55

Đanluka Slamaka kupljen za 25 miliona

El Bilal Turè kupljen za 29 miliona

Hojlund je nevjerovatan primjer, igrao je samo jednu sezonu u Atalanti, ali ovdje i nema imena Gomeza, Iličića, Zapate, Malinovskog ili Murijela koji je i ove sezone davao golove petom i lomio mečeve, ali su ga u januaru prodali Orlandu, jer su znali da se oporavlja Bilal Ture. Sve se radi planski, ima tu još Spinacola, Kjer, Mele, Demiral, a sad će prodati Kopmejnersa za blizu 70 miliona, traže ga Liverpul, Čelsi, Juventus, a koliko je samo valorizovan Lukmen za kojeg se pričalo da ne zna dati gol, a on daje tri u evropskom finalu, koliko sad vrijedi Skamaka koji će biti vjerovatno prvi centarfor Italije na Euru, koliko vrijedi Ruđeri, kako su oživjeli Kolašinac i Zapakosta.

A kako je tek oživio De Ketelara, ove sezone 14 golova i 11 asistencija, a prošle u Milanu kao duh, nula golova i nula asistencija! Kaa alhemičar Gasp je radio psihološki sa igračima, nalazio svima idealne pozicije, dovodio ih na 150%. Pričalo se da igra u troje nazad konzervativno a on je to naučio od Holanđana. Sinoć se mislilo da će se povući protiv tima koji je oborio Ginisove rekorde i o kojem Evropa bruji godinu dana, a on ih je napao sa tri špica Skamaka-De Ketelar-Lukmen plus Kopmejners! Jer je ocijenio da jedino visokim presingom ima šansi da osvoji, ako pusti njih da igraju da je gotov. Ostao je šokiran i taj Ćavi Alonso koji je dao najveći kompliment nakon meca "učio sam od Gvardiole, Murinja, Anćelotija i Beníteza, ali sam propustio tebe".

Tek ćete vidjeti ovog Bilala Turea iduće sezone, to je najskuplji igrač u istoriji kluba, koštao 35 miliona, Mirančuk kaže da nije vidio u životu boljeg napadača. Ovaj mali grad sve ih je usvojio, De Ron je već počasni građanin Bergama. Grad u kojem su kamioni iznosili kovčege u doba korone noćas je slavio do svitanja, kako je život čudan. Ali Gasp ce možda otići. Sad kad ga ceka Liga Šampiona, kad je složio kockice i utabao stazu s novom generacijom, kad već ima novca da se digne na još veći nivo i kad je u tom gradu važan koliko sam Bog, on osjeća zov Napulja i obećanja za De Laurentisa da će napraviti strašan tim.

Sinoć je rekao "ja sam u teškoj dilemi, imam ženu i djecu, a zove me jedna prelijepa djevojka". Ta djevojka je Napoli i kad neko tako kaže na vrhuncu fešte vjerujte da je blizu da ode. Ali još nije konačno, nekad emocije prevagnu. Nije se Perkasi plašio odlaska Sartorija, nije se plašio ni Leverkuzena, jer Gasp ih je nokautirao već prije dvije godine u osmini finala, ali se plaši da izgubi njega, jer to može biti kraj bajke. I pokušaće svim silama da ga ubijedi.

Da bi se ovo desilo nakon 25 godina treba znati da je Atalanta čak četiri puta nadigrala novog šampiona Portugala Sporting i najveći trenerski talenat Rubena Amorima, prvo u grupi, pa u osmini, uz četiri stative pogođene u Lisabonu, pa je pošla na strašni Enfild i demolirala 0:3 jedan od najjačih timova svijeta Liverpul uz još puno šansi, pa je i Marselj stradao 3:0 u polufinalu i takođe 3:0 nepobjedivi Leverkuzen u finalu. Šta reći više, svaki klub na planeti bi želio da ovako posluje, da zarađuje, a još piše istoriju. Zamislite samo ovaj spisak gore, a s druge strane primjer Intera koji je bankrotirao 2021, devet mjeseci igrači nisu primali platu za šta se ide u četvrtu ligu po statutu lige, dug je bio 850 miliona, da bi preživjeli prodali su Lukakua i Hakimija za 180 miliona i zadužili se 300 miliona kod američkog fonda. A nakon tri godine nisu vratili ni euro, funkcionisali od para koje nisu njihove i sad pali u ruke tih kamataša. Funkcionisanje mimo svih zakona, najveći kontra primjer od ovog koji daje Atalanta. A to je stvaranje rezultate kreativnošću, na najčistiji mogući način.

Posljednje pitanje je šta će sada uraditi Atalanta u dva preostala meča. Igra od 25.februara neprekidno srijeda-nedjelja, a ima još dva, u nedjelju veče dočekuju Torino koji se bori žestoko za LK, a čak one tamo nedjelje 2.juna dočekuju Fiorentinu u meču, koji se nije mogao odigrati od 17.marta. Biće to možda kao mali evropski Super Kup, duel timova koji su osvojili Evropu, ako Fiorentina osvoji svoju magičnu noć iduće srijede protiv Olimpijakosa. Ali ovdje je bitno zbog nečeg drugog. Ako Atalanta završi peta Italija će imati čak rekordnih šest timova u novoj Ligi Šampiona, dakle ući će i Roma. Ali ako Atalanta bude treća ili četvrta onda ništa od toga, Roma će ići u LE. A Atalanta je sad već virtuelno treća ako dobije taj zaostali meč sa Fiorentinom.

Bolonja će na primjer nakon svoje fešte sjutra veče teško dobiti Đenovu u gostima, dakle jasno je, Atalanta treba da zakoči u ova dva meča za dobro italijanskog fudbala! Nakon što su nedavno demolirali Romu sa 25 šansi, vidjećemo da li će joj pomoći ili ići svojim putem, ali logično je da sad zakoče. Isto i Fiorentina ako osvoji LK ići će direktno u LE, a onda i deveti na tabeli ide u LK, a tu se u nedjelju bore Torino i Napoli. Totalni procvat Italije. Ali ostaće da se pamte ovih osam godina Gasperinija koji je u 67.godini napokon osvojio prvi trofej u životu i samo rekao "ja nisam nita bolji trener sad nego što sam bio jutros, vi to gledate samo kroz trofej,e a ne shvatate da iza stoji rad". I pamtiće se fudbalska bajka jednog malog grada koji je očarao Evropu.