Н. Шофранац

NEDOSTIŽNO

Mesijevih osam potpisa za vječnost

"Messi is Infinity". Glavni moto magične kišne pariške večeri je jasan, 100 novinara iz 100 najjačih FIFA zemalja krunisali su najvećeg kralja ove igre i to veoma ubjedljivo. Mesi je bio neprikosnoven u sezoni 2022/23 zahvaljujući njegovom blistavom Mundijalu gdje je sa sedam golova i četiri asistencije ozračio put svoje Argentine do "La Tercere". Prvi put je osvojio zahvaljujući Argentini, a ne Barseloni.

Zato je i poklonio čitavom argentinskom narodu. Drugi je bio Haland, simbol triplete Sitija, treći Mbape (Mesijev saigrač u datoj sezoni i ogromni rival u epskom finalu SP), četvrti De Bruin, peti Rodri (tri igrača Sitija u top 5), šesti Vinisijus, sedmi Alvarez (krunisan i sa Argentinom i sa Sitijem), osmi Luka Modrić koji je slavio prije pet godina, sada 38-godišnjak (sa Hrvatskom treći na svijetu i drugi u Ligi Nacija, sa Realom treći u Evropi i klupski prvak svijeta, fantastično).

U principu nije bilo dileme, Mundijal je bio prevažan i premoćan, i Kanavaro je osvojio 2006. zahvaljujući njemu i pored izuzetne klase, trofeja i popularnosti Ronaldinja te godine, isto tako i Ronaldo 2002, iako je gledajući čitavu godinu trebao njegov saigrač Roberto Karlos. Istina, nakon Kanavara imali smo tri Mundijala gdje nije niko iz redova šampiona nagrađen (2010, 2014, 2018), ali jednostavno nije bilo toliko nadmoćnog pojedinca u redovima prvaka, uostalom 2014. Mesi je bio MVP Mundijala, a Kristijano Ronaldo dobio Zlatnu loptu iako je na SP bio samo prolaznik.

Puno veća drama bila je između Mesija i Van Dajka 2019.godine kad je došlo do obrta u zadnji čas, pa i između Mesija i Levandovskog 2021, ali treba znati da je Levandovski zakinut zapravo godinu ranije kad zbog kovida nagrada senzacionalno nije davana, a to je bila njegova zlatna godina. Da bi mu nešto nadoknadili izmišljena je nagrada Gerda Milera za najboljeg strijelca, sinoć je uzeo upravo Haland. Inače, Haland je za Siti imao 52 gola i devet asistencija na 53 meča i gledajući klupski fudbal bio neprikosnoven. Mesi je osim blistavih partija za Argentinu (osim SP osvojio i Finalisimu na Vembliju i nastavio šou u novim kvalifikacijama) za PSŽ dao 22 gola, uz velikih 20 asistencija, jedini imao skor 20+ u obje kategorije, osvojivši dva trofeja sa Parižanima.

Za njega vrijeme je stalo. Ovo je osma Zlatna lopta što je rekord koji možda nikad neće biti oboren. Prvu je osvojio nadmoćno 2009. u onoj najboljoj godini u istoriji Barselone, zaređao je 2010, 2011, 2012, ovu četvrtu je obilježio sa nevjerovatnih 90 golova u kalendarskoj godini. Potom osvaja 2015, 2019, 2021, 2023. Beskonačnost, 14 godina nakon prve. Bio je i pet puta drugi, još 2008, zatim 2013, 2014, 2016 i 2017, svaki put iza Ronalda, a bio je i treći još 2007.godine kad je osvojio Kaka, a drugi bio Ronaldo. Te godine ga je koštao poraz s Argentinom u finalu Kope od Brazila, bio bi makar drugi. Znači, 14 puta je bio na podijumu u posljednjih 17 godina, još jedna beskonačnost.

Koliko je to enormno pokazuje činjenica da je Maradona samo jednom (1986) dobio nagradu World Soccer koja je tada bila najmjerodavnija na svjetskom nivou, jer FIFA najboljeg bira tek od 1991. Mnogi bi pomislili da bi Maradona osvojio puno Zlatnih lopti, ali naprotiv, samo magične 1986, možda je zaslužio i 1987. kad je izabran Gulit. U nekim projekcijama pretpostavlja se da bi Pele osvojio šest ili sedam puta, i on bi bio najbliži Mesiju. Ali kao što znamo, nagrada obuhvata čitav svijet tek od 1995, prije toga bila je samo za Evropljane.

Ovim se po mnogima završava napokon era "Duopolija" Mesi-Ronaldo, koja je trajala čak 16 godina. I završava rezultatom 8:5 za Mesija, glatko i jasno. U toj eri samo su Modrić i Benzema uspjeli da slave, dok jednom nije dodijeljena. U nekim situacijama bilo je prigovora, Ćavi ili Snajder bili su snažni kandidati 2010, a misteriozno je kako je Riberi u zadnji šas sklonjen 2013.godine nakon prijetnje Ronalda Blateru da više nikad neđe dođi na te ceremonije. Apropo toga, Ronaldo sinoć potpuno odsutan, nije bio ni u top 30, niko ga nije ni pomenuo, kao da više ne pripada toj fudbalskoj goti. Po kriterijumu ukupne vrijednosti i karijere on bi mešu 30 morao biti uvijek dok igra, naravno sezona 2022/23 sa Portugalom, Manšesterom ali i Al Nasrom s kojim je izgubio sva tri trofeja bila je za zaborav. Ali već ova 2023/24 ide puno bolje, rešeta sa Taliskom i Maneom, osvojio je već jedan trofej, a u preporođenoj i silnoj selekciji Portugala opet je dobio centralnu ulogu i nastavio s rekordima (preko 200 mečeva, preko 125 golova).

Trku s Mesijem je izgubio, ali neke stvari bi mogle da se u 2024.godini iako za par mjeseci ulazi u 40-u. Mesi je i sam na neki našin okonšao ovu eru i proglasio svoje nasljednike. Rekao je da su Mbape i Haland prave zvijeri i da će sigurno osvojiti ubrzo ovu premiju. Treba dodati i Belingema koji je sinoć dobio nagradu za najboljeg mladog igrača, i time zaista dobijamo Next Generation. Mbape je taj koji je već sedam godina u vrhu, briljantan, mnogi su mu predvidjeli more Zlatnih lopti, ali upravo puni 25 godina a nije osvojio još ni jednu. Mesi je sa 25 imao već četiri. Nije to lako, ali ako nastavi ovako u dresu PSŽ-a i zablista na Euru biće veliki favorit za 2024.

Jer Haland na Euru neće očito ni zaigrati. Belingem hoće itekako, možda to bude velika trka za iduđu, a vjerovatno uskoro i saigrači u Madridu. Ali pažnja, neke generacije Duopoli je progutao, Nejmar nikad nije dočekao, a mogu da isplivaju i drugi asovi. Osim toga, i Mesi će u junu igrati na Kopa Amerika i Ronaldo na Euru, dok se lopta okreće nikad ne reci nikad. Ni Mundijal 2026 nije u svemiru.

Interesantno je još koliko je Mesi vezao svoju životnu priču za "Boginju", pehar koji je jurio čitav život, i sinoć je to podvukao, kao i njegova Antonela i njegova djeca. To je bio smisao svega, a klik je bio Kopa Amerika 2021, kad je razbijen tabu. Ali, zanimljivo da je i sinoć podsjetio da je on već odavno imao jedan pehar sa Argentinom, a to je olimpijsko zlato 2008. u Pekingu kad je briljirao baš sa Di Marijom, Agerom, Rikelmeom. Ta medalja je u karijeri svakog velikog sportiste neizostavna, a malo velikih fudbalera je ima. Pomenuo je to sinoć i Novak Đoković koji je bio gost iznenađenja jer se nalazi u Parizu na teniskom mastersu. Pričao je svojoj ljubavi prema fudbalu, o Zvezdi i Milanu kao timovima za koje navija, a onda rekao da je upravo Pariz njegov san, zbog Olimpijade koja dolazi, jedine slave koja mu nedostaje.

Na kraju, šta je Mesi donio fudbalu? Bio je dar sa neba, pojavio se u sred "industrijske ere", vremena fizikalija i umiranja mašte, kao najbolji dribler svih vremena, kao zrak sunca u oluji, kao maleni majstor otpisan zbog bolesti koji kao na video igrama prelazi šest igrača i trese mreže. Oličenje fudbalske supstance i magije punih 20 godina. Igrač za kojeg je Kapelo rekao da će biti najbolji svih vremena čim ga je prvi put vidio na Gamperu 2005 Barsa-Juve, za kojeg je Pele rekao da je jedini za kojim žali što nije igrao zajedno, za kojeg je Zidan rekao da ne treba pričati, samo gledati i uživati, a Toti da je sletio sa druge planete. Mesi nije samo najbolji igrač svih vremena. Mesi je sam fudbal.