Н. Шофранац

NOVA SUPER LŠ

Težak put ka El Doradu

U dvije večeri Liga Šampiona je prikazala svoje najbolje lice, mečeve fantastičnog tempa, preokrete, stalnu potržnju za golom što nikad ranije bilo toliko izraženo. Dovoljno je vidjeti termin od 18.45 gdje se obično rotiraju "tanji mečevi", prve večeri Berlin-Braga, a druge Atletiko-Fejenord i Antverpen-Šahtjor donosili su nevjerovatne obrte do 3:2, istinske fudbalske drame. A tek poslastice u prajm tajmu, kakav klasik je već meč Napoli-Real.

Jedno od objašnjenja je značaj svakog boda ove sezone za ulazak u novu hijerarhiju i novi format takmičenja od sljedeće. Mnoge to i dalje zbunjuje, mnogi i dalje ne znaju šta tačno trebaju da urade, reklo bi se i slušajući trenera Porta sinoć. Evo suštine.

Od iduće sezone LŠ će imati 36 timova umjesto 32, i svih 36 će biti smješteni na jednu zajedničku veliku tabelu, naravno ne igrajući svako sa svakim, već osam kola unutar te grupe. Prvobitno je planirano 10 kola po šahovskom švajcarskom sistemu, ali ipak će biti osam, i to će se završiti tek krajem januara, a onda odmah nastaviti nokaut fazom. I neće biti "švajcarac" u kojem se nakon završenog kola kompjuterski određuju parovi narednog, već će ipak sve biti određeno na velikom žrijebu krajem avgusta.

Naime, tih 36 klubova biće podijeljeno u četiri šešira po devet timova, u prvom će biti osvajač tekuće LŠ i još osam najboljih po rejtingu, i onda sve na taj način, u drugom sljedećih devet najboljih po rejtingu itd. Dakle, nema više principa da šampioni najbolje rangiranih zemalja i pobjednik LE budu u prvom šeširu, samo individualni renking. Onda je princip da svaki tim igra dva meča sa ekipama iz prvog, dva sa onim iz drugog, trećeg i četvrtog šesira, po jedan kući i na strani, i to je tih osam mečeva što imaš u grupi. Žrijeb ti odmah određuje osam utakmica, od ranog septembra do kraja januara, pa ko ti dođe. A onda, najboljih osam timova na toj velikoj tabeli idu direktno u osminu finala, dok oni plasirani između 9-24.mjesta igraju tzv plej of (ili šesnaestinu finala) da bi ušli u osminu.

I to na osnovu poretka, 9-24, 10-23, 11-22...16-17. Time će se dobiti najboljih 16 timova i tada će se održati jedini preostali žrijeb, na osnovu plasmana u grupi biće postavljeni kao nosioci na teniskom turniru i po tom principu bice žrijeban kostur sve do finala. Dakle, u teoriji svaki bod u grupi je bitan, a biti ukupno prvi trebalo bi da donese najbolji put do finala. To je sistem koji daje mnogima šansu, za 24.mjesto biće mnogi u igri do kraja, a timovi koji zavrsš od 25-36.mjesta tu završavaju sezonu u Evropi generalno.

A sada kako se stiže do grupe od 36 ekipa. Ta dodatna četiri mjesta dobijaju petoplasirane ekipa iz najjačih liga (ali pažnja, ne najjačih po petogodišnjem koeficijentu a to su čvrsto Engleska i Španija, već najjačih u tekućoj sezoni, a prethodne to su bile Engleska i Italija, što znači da je ove sezone krenuo format uskočili bi Liverpul i Atalanta kao peti u tim ligama!), potom trećeplasirani u onim ligama od petog mjesta po rangu (to je obično Francuska i ove sezone bi uskočio Marselj, ali i to se radi po tekućoj sezoni, a Holandija je trenutno prešla Francusku i mogao bi da upadne njihov trećeplasirani) i na kraju još jedan tim iz kvalifikacija i to sa "staze šampiona". Do sad je ulazilo šest timova iz kvalifikacija, i to četiri sa staze šampiona, a samo dva sa staze nešampiona što je pakleno teško (ove godine su tako ušli PSV i Braga), a sada će njih pet ući sa staze šampiona zemalja, a sa druge i dalje samo dva. I tako se dobija 36 timova.

Dakle, najjače lige imaće pet predstavnika, teoretski mogu čak sedam osvajanjem LŠ i LE, ali to je sve puno teže. I dalje će se izbjegavati susreti timova iz iste zemlje u grupi, ali ipak za zemlje koje imaju četiri ili više predstavnika može da bude jedan takav "derbi".

Evo što sve to znači na primjeru Crvene Zvezde. Osvojila je puno bodova za rejting prethodnih godina i da je sad krenuo ovaj format bila bi žrijebana u trećem šeširu, zajedno sa npr. Milanom i Atalantom, na 24.mjestu bila bi čvrsto u trećem. U prvom šeširu bili bi Siti, Bajern, Liverpul, Real, PSŽ, Mančester, Barsa, Inter i Sevilja, i Zvezda bi igrala sa dva od tih devet timova, s jednim kući i s jednim na strani, i tako sa svakim šeširom, osam kola. Ali naredne sezone Srbija neće imati direktno mjesto jer ga imaju samo top 10 lige. To ne mogu uhvatiti, štaviše sa 11.mjesta već su pali na 13., a i to se ljulja zbog mršavog učinka svih timova ove sezone još od avgusta, i bitka je da ostanu u top 15. Dakle, Srbija će imati dva tima u kvalifikacijama za premijernu Super LŠ, ali šampion će biti u mnogo boljem položaju jer će igrati samo plej of rundu (istina tešku), a vicešampion ići čak od drugog kola i morati da prođe tri prepreke, a već prva može biti Fenerbačce ili Slavija (uglavnom vicešampion tih zemalja poput Turske, Češke, Austrije, Ukrajine). Znači, nevjerovatno je bitno biti šampion ove sezone i primaći se na korak tom El Doradu kakav je nova LŠ, a Partizan trenutno senzacionalno bježi 4 boda. Osim toga, treba ostati u top 15 nakon ove sezone što je sada već upitno, da bi u onoj 2025/26 se zadržalo pet timova u kvalifikacijama za LŠ, a šampion u plej-of rundi, u suprotnom sve postaje pakao.

Zato je pobjeda sinoć protiv Jang Bojsa sama po sebiu donosila velike bodove za rejtnig, a automatski bi približila i evropsko proljeće i otvorila nove bodove za ovu priču, za renking zemlje i za sve bitniji indiviudalni renking. Sve što je urađeno muktorpno, i vrijedno od ljeta 2017. sad može brzo da se strmoglavi ako se ne promijeni brzo trend (ili trener), jer tim je pravljen za nešto puno više.

Takođe, jasno je da bi za Zvezdu bilo puno bolje da je ova nova Super LŠ krenula baš ove sezone, već pozicionirana u trećem šeširu iste ušla bi pionirski u novi projekat , u sve zatvoreniji sistem, nešto kao što je bila 1991/92, kad su počele grupe, ali tada je rat zaustavio sve, kad je bila na vrhuncu. Ovaj voz još uvijek može da se uhvati, plej of runda sa šamionom neke zemlje od 11. mjesta pa nadalje nije bauk, ali treba neke stvari ispraviti kratkoročno, odnosno odmah.