Luka Vlaisavljević

Kol Palmer - Čelsijeva "desetka“ koja miriše na prošlost, ali vodi u budućnost

Kada je Kol Palmer, bez mnogo pompe, stigao na Stamford Bridž pred kraj ljetnjeg prelaznog roka 2023. godine, djelovalo je da Čelsi samo popunjava roster još jednim talentom iz sistema Mančester sitija.

 Ipak, manje od godinu dana kasnije, Palmer ne samo da je postao centralna figura ovog novog Čelsija, već i ime oko kojeg se gradi identitet kluba u eri BlueCo projekta. Kruna te transformacije došla je na MetLajf stadionu u Nju Džersiju, gdje je Čelsi razbio Pari Sen Žermen sa 3:0 i postao svjetski klupski šampion.

Meč je mogao da bude finale Usmana Dembelea, igrača koji se već smatra vodećim kandidatom za Zlatnu loptu. FIFA ga je, zajedno s Palmerom, stavila u središte promocije turnira, koristeći vizuelne reference na slavnu njujoršku scenu „Ručak na vrhu nebodera“.

Najk je otišao i korak dalje, zalijepivši Palmerovo lice širom Tajms skvera uz slogan: „zastrašujuće dobar“. U međuvremenu, potpuno hladnokrvan, Palmer se vozio skuterom kroz centar grada u dukserici.

Hajp je bio ogroman, ali Palmer je isporučio — i više od toga. Kao što je to radio i tokom cijele sezone u dresu Čelsija. Dembele je nestao u finalu. Palmer je preuzeo scenu.

Upravo je on postigao dva gola i asistirao Žoau Pedru za treći, sve u prvih 43 minuta finala. Bio je taktički faktor koji ni Luis Enrike nije mogao da neutrališe. Čelsi je imao samo 34% posjeda lopte, ali njihova agresija, energija i promjene u strukturi igre učinile su da to izgleda kao potpuna dominacija.

Enco Mareska je objasnio: „Oni su imali trojicu vezista — dvojica su pokrivali Risa (Džejmsa) i Moja (Kaiseda), dok je Vitinja čuvao Enca (Fernandeza). Vidjeli smo priliku da otvorimo prostor za Kola i Mala (Gusta). To je bio plan.“ Dodao je i: „Trudimo se da igračima damo pozicije sa kojih mogu dati sve od sebe. Ovo je bila pobjeda cijelog tima.“

U vremenu u kojem je uloga igrača sve više definisana i ukalupljena, Palmer se izdvaja kao ofanzivni vezista iz neke druge epohe. Nema eksplozivne fizičke osobine, ponekad djeluje usporeno zbog svog stasa, ali njegov osjećaj za prostor, ulazak iz drugog plana i prijetnja u tranziciji čine ga noćnom morom za svaku odbranu. Nuno Mendeš je izgledao izgubljeno svaki put kad bi mu Palmer prišao, a po mnogima je s pravom jedan od najboljih ako ne i najbolji lijevi bek na svijetu trenutnu.

Iako je prije finala postigao samo jedan gol na turniru - protiv Palmeirasa u četvrtfinalu - njegov nastup za trofej nije odavao nijednu naznaku krize forme. U stvari, Palmer je već krajem sezone izašao iz tromjesečne golgeterske suše u Premijer ligi, kada nije postigao gol u 18 uzastopnih mečeva, a njegov pogodak protiv Bornmuta sredinom zime bio je posljednji iz igre. Posljednji prije finala, onaj protiv Liverpula, došao je s bijele tačke.

„Sra*a se dešavaju... izvinjavam se zbog izraza. Nisam dao gol tri mjeseca, ali to mi samo daje dodatni motiv da radim još više — za sebe i za ekipu“, rekao je tada Palmer. „Društvene mreže su pune idi*ta. Ne obraćam pažnju na to. Dao sam gol i srećan sam, ali to je samo jedan i moram da nastavim da napredujem“.

Ko može da ga krivi za ovakav stav?

Tokom prethodne dvije decenije, Čelsijev identitet zasnivao se na osvajanju trofeja – bez obzira na cijenu. Nekada bi do njih dolazili gotovo slučajno: dvije titule Lige šampiona nisu osvojili sa najboljim ekipama koje su imali. Osvajali su Premijer ligu, potom se borili za opstanak, pa je opet uzimali. To je bio Čelsi.

Međutim, mutna i nesigurna prva faza "BlueCo" ere umanjila je taj sjaj, a komentari poput čuvenog opisa Gerija Nevila o „ekipi vrijednoj milijardu koja ne zna da pobjeđuje“ nakon poraza u finalu Liga kupa 2024. godine od Liverpula, postali su sve češći. Čelsi je bio predmet podsmijeha.

Zato za "Plavce", osvajanje Lige konferencije i Svjetskog klupskog prvenstva ne znači da su najbolji tim na svijetu, ali znači da su, po trofejima, šampioni. A za klub čiji je identitet dvije decenije bio zasnovan na trofejima, bez obzira na način, to je povratak starim navikama.

Palmer sada ima konkretan uspjeh koji ga uvodi u ozbiljne razgovore o budućnosti u klubu. Njegova prva sezona bila je uzbudljiva i dominantna, a „drugu sezonu“ je prebrodio bez velikih padova. On je lice ovog Čelsija  i mogao bi to ostati duboko u 2030-im.

Poređenja sa Drogbom, Lampardom i Azarom više nisu samo navijačka euforija. Iako je još ispod njih po onome što je postigao, Palmer ima vrijeme na svojoj strani. A Čelsi ako želi da ovaj projekt uspije - mora da ga štiti.

Sljedeća sezona donosi nove izazove. Liga šampiona, zgusnut raspored, Svjetsko prvenstvo 2026. na vidiku. Tomas Tuhel će željeti zdravog Palmera za Englesku. Klub mora da vodi računa — ne samo o Palmerovoj formi, već o njegovom mentalnom i fizičkom balansu.

Jer Palmer više nije samo potencijal. On je kapital. I budućnost.