Luka Vlaisavljević

Gol stomakom, kralj Rija i haos: kako je Renato Gaučo vratio Fluminense iz mrtvih

Prije tri mjeseca, Fluminense je bio pri dnu brazilske Serije A. Danas su u polufinalu Svjetskog klupskog prvenstva i čekaju meč protiv Čelsija. Ne, nije to slučajnost – nego djelo čovjeka kojeg Brazil nikad nije znao kako da objasni, ali nikad nije ni mogao da ignoriše.

Renato Gaučo. Legenda Gremija, kralj Rija, fudbalski trener i šoumen u istom tijelu. Tip koji je rekao da je dok je igrao fudbal bio bolji od  Kristijana Ronalda, i nije trepnuo.

Čovjek koji je 1995. postigao gol stomakom za titulu protiv Romarijevog Flamenga 3:2 u nevjerovatnom ludilu Markane i derbiu Flu-Fla koji je odlučivao šampiona. Sa sve "Rambo trakom" oko glave. 

Narednog jutra pozirao na naslovnici sa krunom i žezlom uz "skroman" natpis - Kralj Rija.

Nije karikatura – nego Brazil u najčistijem obliku.

Kad je preuzeo Fluminense, tim je bio bez ideje i bez identiteta. Prethodnu sezonu jedva su preživjeli. A onda je izbacio Inter iz Milana, pa Al Hilal, i to na način koji se ne zaboravlja.

Njegov fudbal je haotičan, direktan, baziran na 4-2-3-1 i presingu koji stvara pometnju – i u linijama, i u glavi protivnika. Sam to zove "pravljenje haosa". I funkcioniše.

Neće svi priznati, ali Gaučo je više od motivatora s klupe. Istina, njegova trenerska filozofija nije akademska. Ne drži predavanja o očekivanim golovima i zonskoj odbrani. Kritičari kažu da ne proučava dovoljno, da improvizuje, da nije moderan.

Ali možda je baš u tome stvar, on ne pokušava da bude neko drugi. On je, na dobar ili loš dan, uvijek samo – Renato Gaučo.

Ima Kopa Libertadores kao igrač i kao trener, što nijedan drugi Brazilac nema. Osvojio je Kup Brazila s Gremijom 2016, pa Libertadores godinu kasnije, i prekinuo 15 godina bez trofeja. I to u klubu gdje je počeo kao klinac, i kojem je, kao mladić, donio prvu kontinentalnu titulu.

Bio je izbačen iz reprezentacije za Mundijal 1986. jer je, navodno, otišao na žurku. Izbačen iz Botafoga jer je organizovao roštilj – i pozvao igrače Flamenga odmah nakon poraza u finalu. Nema sredine. Ili ide do kraja, ili eksplodira. Kod njega nema šablona, nema kalkulacije, a nema ni straha.

I dalje je glasni kritičar "uvoznog talasa" trenera u Brazilu. Po njemu, stranci dobijaju više vremena i više kredita, dok domaći treneri padaju nakon dva loša rezultata. On nije diplomata, ali je direktan – i to mu se ne može oduzeti.

U polufinalu ih čeka Čelsi. Veliki protivnik. Ali i Inter i Al Hilal su bili veliki. U ovom trenutku, Fluminense ne igra kao autsajder, već kao tim koji zna šta hoće i kako da do toga dođe. I što je važnije – koga slijedi.

Renato Gaučo nije za svakoga. Ali za Fluminense, u ovom trenutku, on je tačno ono što im treba. Pozitivni "ludak", veliki motivator, kombinacija instikta i haosa, kao i velike fudbalske intuicije. Igrati protiv njega znači igrati protiv ideje da fudbal mora biti čist, sistematizovan i logičan.

A to je teren na kojem Renato Gaučo uvijek pobjeđuje.