L.V.

Atletikovi dani u Kaliforniji: Milionerski snovi, vrelina Los Anđelesa i povratak u realnost

Bila je to prilika kakva se ne propušta. Bar je tako izgledalo kada je Atletiko Madrid potvrdio učešće na prvom proširenom izdanju Svjetskog klupskog prvenstva pod pokroviteljstvom FIFA-e. Novi turnir, novo tržište, nove ambicije. Međutim, umjesto istorijskog iskoraka, madridski klub se vratio kući ranije nego što je iko očekivao – kao prvi evropski tim koji je eliminisan sa takmičenja.

Još u septembru prošle godine, na virtuelnom sastanku između FIFA-e i predstavnika najvećih evropskih klubova, moglo se naslutiti da ovaj turnir neće biti samo sportska, već i politička i finansijska borba.

Dok su predstavnici Mančester sitija promovisali takmičenje, a čelnici Bajerna i Juventusa slali video poruke, izvršni direktor Atletika, Migel Anhel Hil Marin, tražio je konkretne cifre: koliko će Atletiko zaraditi? Posebno u svjetlu činjenice da je Real Madrid, kako se nezvanično pričalo, bio obaviješten da bi mogao inkasirati više od 100 miliona eura.

Hil Marin je, prema riječima prisutnih, nakratko zaboravio da su i predstavnici TV mreža uključeni na poziv. Kada je shvatio, brzo je promijenio ton, istakavši koliko se Atletiko raduje turniru u Sjedinjenim Državama.

Klub je krenuo ofanzivno i marketinški.

Organizovana je „Casa Atleti“ u Los Anđelesu — interaktivni prostor u kojem su navijači mogli da se sretnu s legendama kluba poput Dijega Koste, Tijaga i Mirande, razgledaju trofeje i kupe suvenire. Istovremeno, u Venis Biču, Fernando Tores je kao trener B tima kluba učestvovao na događaju sa Ronaldinjom i Ronaldom Nazariom.

Čak su lansirali i „prvi navijački klub u svemiru“ – simbolično postavljen na zvijezdu u sazviježđu Velikog medvjeda, uz NASA-in dizajn amblema. Atletiko je želio da iskoristi svaki trenutak boravka u SAD-u kao promociju svog brenda, u godinama kada se očekuje prodaja većinskog vlasničkog paketa Hil Marina i Enrikea Sereza, a udio američkog fonda "Ares Menadžement" raste.

Na terenu, međutim, stvari su krenule loše. Otvaranje turnira u Pasedeni protiv PSŽ-a bilo je katastrofalno.

„Bilo je nemoguće, užasno vruće“, rekao je Markos Ljorente.

„Bolleli su me nokti na nogama. Nisam mogao da usporim ni da ubrzam. Nevjerovatno.“

Politički protesti u centru Los Anđelesa i zona policijskog časa oko hotela Konrad, gdje su bili smješteni, dodatno su remetili ritam priprema. Sirene i helikopteri su im bili pozadinska buka. Ali prave eksplozije došle su sa terena: PSŽ je demolirao Atletiko sa 4:0, a Klement Lengle, jedino ljetnje pojačanje tima, isključen je u svom debiju.

Pobjeda protiv Sijetla (3:1), uz dva gola mladog Barijosa, vratila je nadu — ali samo nakratko. Šokantan trijumf Botafoga nad rezervnim sastavom PSŽ-a promijenio je računicu. Atletiku je sada bila potrebna pobjeda od tri gola razlike protiv brazilskog kluba kako bi prošli dalje.

U odlučujućem meču, ponovo na stadionu Rouz Boul, Alvarez je izgledao kao da je izborio penal, ali je VAR našao prekršaj Serlota na početku akcije. Frustracije su kuljale. Još ranije im je bio poništen gol protiv PSŽ-a. Na kraju, kasni pogodak Antoana Grizmana donio je pobjedu 1:0 nad Botafogom — ali nedovoljnu.

„Postoji frustracija, ali osvojiti šest bodova u grupi sa osvajačima Lige šampiona i Kopa Libertadoresa nije loše“, rekao je Simeone. „Platili smo onu utakmicu s PSŽ-om. Nijedna odluka sudija nije bila na našoj strani. Ali to je fudbal. Znamo šta treba da popravimo.“

Nakon sezone u kojoj su izgubili od Reala u Ligi šampiona, završili iza Reala i Barse u La Ligi i ispali u polufinalu Kupa kralja, Atletiko želi rekonstrukciju. Na meti su Džoni Kardoso iz Betisa, Kristijan Romero iz Totenhema i Aleks Baena iz Viljareala. Nijedan od njih neće biti jeftin.

Zarađenih 30 miliona eura od FIFA-e i dodatna 4 miliona za dvije pobjede ne mogu da zamijene potencijalnih 40 miliona koji bi stigli samo za plasman u polufinale — a još manje nematerijalne koristi u vidu sponzorskog efekta, vidljivosti i reputacije.

Faktorima van terena — političkoj situaciji, vrućini, teškoj grupi i iznenađujućoj pobjedi Botafoga — mogu se tražiti opravdanja. Ali i na terenu nisu bili na visini zadatka.

Za klub koji godinama pokušava da bude treći veliki u Španiji, ova američka avantura trebala je biti holivudski spektakl. Umjesto toga, za Dijega Simeonea i njegov tim, to je bila skupa lekcija, obavijena frustracijom — više horor nego premijera.