Luka Vlaisavljević

Veliki prasak ili tiho rasulo: Anatomija promašaja Svjetskog klupskog prvenstva u Americi

Turnir koji je trebao da bude "veliki prasak", kako ga je sam Đani Infantiono nazvao, za sada više liči na šapat u praznim stadionima. Prva edicija proširenog Svjetskog klupskog prvenstva sa 32 tima, koja se igra u Sjedinjenim Američkim Državama, odigrava se pod sjenkom praznih sjedišta, sumnjivih strateških odluka i konfuzije koja ni sama FIFA ne zna da razjasni.

Još od ljeta prošle godine, kada su započeti konkretni planovi za turnir, unutar FIFA-e su počela da tinjaju neslaganja. Zaposleni u Majamiju zalagali su se za korišćenje manjih MLS stadiona za mečeve slabije praćenih timova, kako bi se izbjegle prazne tribine. Ali poruka iz Ciriha bila je nedvosmislena: ide se na najveće. Turnir mora da izgleda kao spektakl, bez obzira na kontekst.

Infantino ga je zamišljao kao "najprestižnije" klupsko takmičenje, i to po svaku cijenu. Čak je njegov potpis ugraviran na trofeju dizajniranom u saradnji sa Tifani & Co, po preporuci Džareda Kušnera, Trampovog zeta.

Iako je pobjednik turnira projektovan da zaradi do 115 miliona eura, manje od onoga što je Real Madrid uzeo za titulu Lige šampiona (143 miliona), FIFA nije štedjela na logistici. Osam od dvanaest stadiona ima kapacitet veći od 65.000 mjesta. Samo 12 od ukupno 64 utakmice biće igrano na MLS stadionima. To znači da će, na primjer, utakmica Fluminensea i Mamelodi Saundaunsa biti igrana na Hard Rok stadionu pred 65.000 mjesta, iako je do prošle nedjelje prodato manje od 10.000 karata.

Ni mečevi Intera i Pari Sen Žermena nijesu garant za pune tribine u Sijetlu i Pasedeni. Istorija nas uči da ni veća takmičenja nijesu uvijek rasprodavana: Evropsko prvenstvo 1996. u Engleskoj imalo je utakmice sa manje od 20.000 gledalaca, a čak je i polufinale između Francuske i Češke na Old Trafordu imalo desetine hiljada praznih sjedišta. 

Svjetska prvenstva u Brazilu, Kataru i Japanu imala su slične slike - zbog problema sa distribucijom karata, a ne nužno nedostatka interesovanja.

Ali FIFA je ovoga puta pogriješila na više frontova. Prvo, format takmičenja je obesmislio slogan "najbolji protiv najboljih", jer Engleska, Španija i Italija, odnosno njihovi prvaci, nijesu prisutni.

Drugo, domaćin nije imao priliku da sam aplicira - SAD su samo obaviještene da će turnir biti održan kod njih. Treće, FIFA je stadionima nudila visoke iznose za zakup, garantujući im profit bez obzira na broj prodatih ulaznica. Dodatne provizije na prodaju karata nijesu pomogle.

Kasnilo se i sa logistikom. Stadioni nijesu potvrđeni do jeseni 2024, sponzori su se pojavili u zadnji čas i po nižim cijenama nego što je FIFA zamišljala. DAZN je u decembru potpisao ugovor vrijedan milijardu eura, nakon što je dobio finansijsku injekciju iz Saudijske Arabije. Ipak, ta cifra je miljama daleko od očekivanja koja je Infantiono javno iznosio. Neki evropski klubovi ozbiljno su razmatrali bojkot turnira.

FIFA je previše vjerovala u snagu Inter Majamija, ali lokalna publika nije bila spremna da plaća višestruko skuplje ulaznice da bi gledala Mesija, kog već viđa u MLS-u. Bolje bi bilo da je Mesi igrao u više različitih gradova, nego da se sve stavi na jedno tržište. LAFC je naknadno ubačen zbog izbacivanja Leona, ali nije mogao igrati u Los Anđelesu jer je kalendar već bio zaključan.

Turnir se, pored svega, odigrava u ljetnjem terminu punom drugih dešavanja. Igra se Gold kup, sa reprezentacijama SAD-a i Meksika. Premijer liga dovodi Mančester junajted u Nju Džersi, Atlantu i Čikago. A mnogi navijači već štede za Svjetsko prvenstvo 2026, za koje je potvrđeno da će takođe imati dinamičke cijene karata.

Umjesto da ponudi realne i pristupačne cijene od starta, FIFA je to učinila tek kada je postalo jasno da bi Infantiono mogao biti posramljen praznim stadionima. Studentima Miami Dade koledža karte su nudili za 20 eura uz četiri gratis. Neki će gledati Mesija za četiri eura. Karte koje su u decembru koštale 349 eura sada se vraćaju djelimično tiho, bez mnogo pompe.

U očajničkom pokušaju da se dodvori mlađoj publici, Infantiono je čak gostovao kod influensera iShowSpeeda, gdje je tvrdio da je Kristijano Ronaldo pregovarao sa klubovima kako bi nastupio na turniru.

Transfer se nije desio, a Ronaldov tabor je bio bijesan. Niti je bilo para, niti je iko iz FIFA-e platio da se pojavi na strimu, sve je izgledalo kao marketinški improvizovani manevar.

U tom duhu, FIFA je angažovala influensere koji nemaju nikakve veze sa fudbalom - čovjeka koji hvata stvari ustima, kuvara sa Instagrama i kreatora izuma koji nikome ne trebaju. Možda je to pokušaj da se obrati "najneformalnijim" ljubiteljima sporta, ali djeluje kao pucanj u prazno.

I tako, dok se turnir odvija u hladu, FIFA se nada da će kasniji stadijumi sa "velikim" timovima popraviti utisak. Ali za sada, ovo je više referendum o preambicioznosti, nerealnim očekivanjima i nepoznavanju tržišta, nego promocija svjetskog fudbala. I to sve u režiji organizacije koja planira 13 milijardi eura prihoda – a ne zna da proda Mesija za pet eura.