Nikola Nikolić

Nesta o porazu od Liverpula: Svi smo ćutali, Gatuzo je izgledao kao da se bičevao cijelog ljeta

Mnogo je velikih defanzivaca imala Italija, a jedan od najelegantnijih i najboljih svih vremena je bio Alesandro Nesta. Čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u Laciju, Milanu i nacionalnom timu je u intervjuu za "Prime Video Sport", koji je vodio njegov saigrač iz zlatne ekipe sa Mundijala 2006, Luka Toni, otvorio dušu i pričao o svemu.

Najupečatljiviji je dio o čuvenom istanbulskom finalu Lige šampiona i porazu "rosonera" od Liverpula nakon 3:0 na poluvremenu.

"To je bio najjači Milan u kojem sam igrao, sa Stamom, pravom zvijeri. Majko moja. Počeli smo prvo poluvrijeme misleći da ćemo ih slomiti, bili smo puni samopouzdanja. Bili smo hladnokrvni. Kažu da smo u svlačionici slavili na poluvremenu? Ma to je neka glupost, neki njihov igrač, ne znam ni ko, izmislio je tu priču… Mi smo, naprotiv, raspravljali, bilo je napeto, znali smo da nije gotovo", rekao je Nesta i pohvalio kapitena "redsa".

"Znaš ko ih je držao u životu? Džerard. Bio je svuda, prava zvijer. Onda u drugom poluvremenu primimo gol, pa drugi da nismo ni shvatili kako, i onda su nam se svezale noge. Znali smo na poluvremenu da moramo nastaviti jako. Desilo nam se i ranije da primimo gol... Kod 3:2 smo malo stali. Probudili smo se na 3:3, ali onda Dudek nevjerovatno brani - ne zna ni sam kako. Otvorio je ruku i Ševa mu šutira sa metra, a lopta se odbija i odlazi uvis. Onda idemo na penale i gubimo. To je bilo... Jednostavno, sve je pošlo po zlu".

To je rana koja nikada neće zacijeliti, bez obzira na to što su se dvije godine kasnije "rosoneri" revanširali Liverpulu i slavili 2:1 u finalu u Atini.

"Poslije utakmice, u svlačionici je bio muk. Niko nije pričao. Svi smo bili s porodicama, otišli smo na večeru i vladala je potpuna tišina... Bili smo kao mrtvi. Rino (Gatuzo) je tog ljeta htio da ide, ali ga je Galijani ubijedio da ostane. Ipak, svi smo bili depresivni. Cijelo ljeto, onaj trenutak kad se probudiš i otvoriš oči, pomisliš: ‘Nije moguće, nije stvarno’. Ali jeste bilo stvarno. Kada smo se ponovo okupili, napunili smo baterije. Imali smo jak italijanski kostur, prave ljude. Rekli smo sebi da ne može ovako da se završi. Ponovo smo prionuli na posao. Maldini je rekao prave riječi, a nije bio čovjek koji puno priča: ‘Zasučimo rukave, idemo ispočetka’. Morali smo samo da prebrodimo taj poraz".

Najteže je poraz u Istanbulu podnio Đenaro Gatuzo.

"Rino je bio slomljen, mislim da se cijelo ljeto bičevao. Znaš kakav je on. Ali na kraju je pronašao snagu, bio je onaj koji nas je pokretao - dođe na trening, podijeli nekoliko udaraca i svi krenemo. I opet je bio u pravu. Paolo, Rino, Andrea, Ambro… Svi su bili pravi ljudi i zato smo se ponovo podigli", rekao je Nesta.

Slavni defanzivac iz Rome je napustio Milan 2012. godine, a karijeru je završio 2014.

"Nakon što sam operisan i uzimao dva Voltarena dnevno, bio sam gotov. Tijelo mi je počelo govoriti da je dosta. Godinu prije odlaska odigrao sam dvije utakmice protiv Barselone i Mesija, ne znam ni kako sam ih iznio. Sljedeće godine sam znao da, ako ponovo naletim na takvog igrača, neće biti dobro za mene, pa sam rekao da je vrijeme. Milan mi je ponudio još godinu ugovora, ali sam rekao ne. Ja sam defanzivac, moram trčati za ljudima, i shvatio sam da je gotovo. Napadačima je teže to da shvate".

Oproštaj od "rosonera" označio je i početak njegovih avantura u inostranstvu, prvo u Kanadi sa Montreal Impaktom, a zatim u Indiji sa Čenajinom.

"Sve sam već imao spremno za odlazak u Kanadu. Mentalno nisam bio spreman potpuno da prestanem, prelazak s 100 na 0 bio bi mi težak. Otišao sam u Montreal i igrao u MLS-u. Poslije šest-sedam mjeseci zvao me Materaci, koji je bio trener-igrač u Indiji. Postavljao se kao plejmejker, taktika se vrtjela oko njega, a ostali su igrali na njegove pasove. Problem je nastao kada sam stvarno prestao, tada sam mentalno pao. Nakon Indije rekao sam dosta".

Živio je u Majamiju, ali mu je fudbal nedostajao, zato je sada trener Monce.

"Kada sam završio karijeru, otišao u Majami sa suprugom, ostali smo tamo 10 godina. Već smo imali kuću, ljeti smo išli tamo i sviđalo mi se. Ali toliko sam bio na kauču da sam psihički pao, priznajem. Mnogo sam patio, svaki dan je bio isti: supruga me je vodila na Karibe, hotel vrhunski, ali poslije jednog dana htio sam da idem kući. Nije me izbacila iz kuće samo zato što me voli, prava svetica. Tada sam shvatio da moram nešto da radim. Nedostajao mi je adrenalin, takmičenje. Nije bila teška depresija, ali sam dosađivao svima u kući - čak mi je i pas to pokazivao. Morao sam se vratiti fudbalu, a jedini način bio je kroz trenerski posao. Kao direktor - ne, to mi se ne sviđa. Ja sam čovjek terena, moram da utičem na igru svake sedmice. To je put kojim idem, možda će me odvesti negdje. I dalje je ljepše igrati, ali onda te to povuče, adrenalin raste, mijenjaš mentalitet", istakao je 49-godišnji Rimljanin.

Nesta je otkrio da je htio da završi karijeru u Laciju, ali da je odlazak u Milan, u kojem je proveo 10 godina, bio pun pogodak. Žrtvovan je ljeta 2002. zajedno sa Ernanom Krespom, jer je rimski klub imao velike finansijske probleme.

"U početku nisam htio da idem. Godinu ranije zvao me je Real Madrid, ali nisam otišao - htio sam da ostanem u Laciju. Bio sam pomalo poseban tip tada", rekao je uz osmijeh.

"Prve godine osvojili smo Ligu šampiona i Kup Italije. Milan je bio top klub. Mogao si izabrati koju god kuću želiš da iznajmiš, a oni su ti plaćali stanarinu. Onda, ako hoćeš, vode te u salon namještaja i kupuju ti šta god hoćeš. Rekao sam supruzi: ‘Nemojmo se ponašati kao pravi Rimljani...’. Stvarno si morao misliti samo na fudbal. Na početku mi je bilo teško jer sam se odvojio od Lacija, ali kad sam shvatio u kakvom sam klubu, zasukao sam rukave. Prva četiri mjeseca bio sam loš. Prva utakmica u Modeni, moj debi - bio sam katastrofalan. Onda sam krenuo, Paolo Maldini mi je pomogao. Na početku nisam bio spreman da se odvojim od Rima, ali onda sam uhvatio ritam i imao sam sreće jer smo već prve godine osvojili Ligu šampiona".

U finalu 2003. je igrao na "Old trafordu" protiv Juventusa i slavio nakon penala.

"Niko nije spavao pred meč. Ako izgubiš od Mančester junajteda, niko ti ništa ne kaže, ali ako izgubiš od Juventusa... Bilo je jako napeto. Čak je i Maldini bio napet, a kad sam njega vidio takvog, zabrinuo sam se. Bio sam u sobi s Pirlom, Andrea se nije mnogo vidio, ali i on je bio pod tenzijom. U Juventusu je bio Di Vajo, koji mi je bio kao brat. Rekao sam mu: ‘Drži se’. Šalim se. Pričali smo i s trenerom Lipijem. Bilo je nevjerovatno. Liga šampiona te vodi u drugi svijet - dok je ne osvojiš, tvoj status igrača ne raste, isto kao kada osvojiš Svjetsko prvenstvo. Bila je to napeta utakmica protiv napetog tima. Juventus je bio čvrst i tvrd. Nisu igrali baš najljepši fudbal, ali su stalno bili za petama. Po meni, to je bila ružna utakmica. U prvom poluvremenu mi, u drugom oni… Malo prilika, Bufon je imao veliku odbranu na Pipovu šansu, oni su pogodili prečku preko Kontea. I onda su došli penali".

Nesta je i sam izveo jedan od penala i pogodio.

"Kao da sam ga prokleo. Dotakao je loptu vrhovima prstiju. Prije toga sam šutirao penal samo jednom, u U21 reprezentaciji. Prije penala, neki su šepali, drugi nisu htjeli da šutiraju. Ja sam rekao da ću šutirati, ali trener me je prvi put ignorisao. Kad je vidio da nema drugih, pitao me jesam li siguran. Rekao sam mu da ne brine. Nikada prije toga nisam šutirao penal. U karijeri sam imao utakmice gdje sam podbacio - na jednom rimskom derbiju Montela mi je dao tri gola u prvom poluvremenu i nisam znao gdje sam. Bio sam razočaran sobom. Zato sam morao da nađem način da se iskupim. Osjetio sam da moram da šutiram, da se riješim tog osjećaja. I zato sam se pojavio. Plan mi je bio da čekam do posljednje sekunde i čim se Điđi pomjeri da pošaljem loptu. Ali kada sam krenuo da šutiram, Bufon se nije pomjerao, ostao je na mjestu. Nisam imao plan B, pa sam u posljednjem trenutku morao da šutiram na drugu stranu i lopta mi je malo pobjegla. Ali Điđi je nije odbranio. Poslije toga - ludnica, slavlje kakvo nikada nismo vidjeli. Proveli smo cijelu noć u Mančesteru. Bili smo posebna ekipa".

Tokom karijere je igrao sa mnogim velikanima, ali jednog izdvaja. Zapravo, i sada mu pred njim klecaju koljena.

"Maldini i ja smo već igrali zajedno u reprezentaciji, a onda sam stigao u Milan. On je najbolji defanzivac ikada, fizički i mentalno. I on je pravio greške, ali vrlo rijetko, a kad ih napravi, nije ga ni najmanje pogađalo. Uvijek fokusiran, malo je pričao. Najbolji na svijetu. Naučio me je mentalitetu. Došao sam iz Rima s ispeglanom kosom, u sandalama i bermudama, a on mi je pokazao kako se živi u Milanu. Imao je nevjerovatnu snagu. U 40. godini je još išao kao voz. Bio je najbolji. Jedini čovjek koji me, kada ga sretnem, dovodi u nelagodu. Zašto? Ne znam. Nelagodu u smislu da je drugačiji od svih ostalih", zaključio je Nesta.