N.R.

Čudan slučaj Karlosa Roe

Zbog straha od apokalipse prestao da brani kad je bio na vrhuncu

Karlos Roa je bio jedan od najboljih golmana na svijetu i bio je broj jedan u Argentini. Bio je toliko dobar da je Aleks Ferguson želio da ga potpiše kao zamjenu za Petera Šmajhela, ali...

Karlos Anhel Roa je rođen 1969. godine u Santa Feu, Argentina. Fudbalom je počeo da se bavi u Rasingu, za koji je debitovatao u seniorskoj konkurenciji i zabilježio oko 100 nastupa. Iako je pomenuta ekipa bila odlična odskočna daska za Rou, umalo ga nije koštala glave.

Naime, čelnici Rasinga su 1988. godine odlučili da je pametna ideja da klub ode na turneju u Afriku. Rezultat je bio taj da je Karlos jedva izvukao živu glavu, jer je u Kongu zaražen malarijom. Srećom, oporavio se brzo i bez većih posljedica.

1994. prelazi u Lanus, za koji je takođe imao preko 100 nastupa. Uspio je da osvoji KONMEBOL kup, pa je tako vezao dva kontilentalna trofeja zajedno sa Superkupom Libertadores, do koga je stigao braneći za Rasing. Ipak, dobre igre su mu donijele poziv u reprezentaciju i interesovanje evropskih klubova. 

Bilo je ljeto 1998. godine, kada je Roa stajao pred stativama reprezentacije svoje zemlje na Mundijalu u Francuskoj. Poslije svoje prve sezone u Majorki (i Evropi) otišao je na Svjetsko prvenstvo da sa 29 godina ostvari san i da potvrdi svoj kvalitet - Argentina je eliminisana u četvrtfinalu od Holandije, a Roa je imao odličan turnir.Nakon Mundijala, tada svjetski poznati golman vratio se u Majorku i imao sjajnu sezonu. Počela je pobjedom u Superkupu Španije protiv Barselone (2:1, 1:0), a završena je porazom u finalu Kupa kupova protiv moćnog Lacija.

Roa je inače odbio ponudu Mančestera i odlučio da se povuče na najčudniji mogući način. Njegov klub, Majorka, trebalo je da igra kvalifikacije za Ligu šampiona za sezonu 1999-2000, ali Roa je nestao i niko nije mogao da ga pronađe.

Pridružio se grupi koja je vjerovala da će smak svijeta doći 2000. godine i odveo je svoju porodicu u udaljeno selo u argentinskim planinama, pripremajući se za apokalipsu.

"Molio sam Boga da mi da šansu da igram na Svjetskom prvenstvu i dao mi je. Zamolio sam ga I da mi da šansu da igram u Evropi i dao mi je. Hoću da ostvarim svoje obećanje prema njemu i da se sada povučem", rekao je on tog ljeta.

Roa je bio vjernik hrišćanske adventističke crkve, protestantske vjerske zajednice koja svoje vjerovanje temelji na Svetom pismu.

"Za Božije ljude i za one koji poštuju Njegovu riječ, nedelja je veoma poseban dan, a fudbal mi ne dopušta da radim ono što moram tog dana. Jedan od razloga zbog kojih sam odlučio da napustim Španiju je to igramo većinu utakmica nedjeljom, a to je dan kada se Gospod odmarao nakon što je stvorio svijet. Nisam u ovom trenutku Božiji sveštenik, već čovjek iskrene vjere. Napuštam jednu stazu, da bih pošao sljedećom", rekao je on i šokirao javnost.Nakon godine posvećene religiji, Roa se vratio svojoj staroj, fudbalskoj stazi, ali je nažalost shvatio da više nije tako dobar. Odradio je preostale dvije godine ugovora u Majorki, ali je poslije lošijih igara prebačen na klupu, dok je pred stative stao njegov zemljak Leo Franko. 

Poslije svega, ne krije da se kaje zato što je sam sebi praktično uništio karijeru.

"Bila je to veoma teška odluka na vrhuncu karijere. Bio sam ubijeđen da radim pravu stvar za sebe i za porodicu. U fudbalskom smislu, to nije bio dobar potez, jer povratak naredne godine uopšte nije bio lak. Čak i sada me ljudi zaustavljaju na ulici i govore me da sam ih iznevjerio i da sam ih rasplakao. Ali, na kraju krajeva, ne bih rekao da je to bila loša odluka u svakom smislu", kaže sada igrač koji je se povukao na vrhuncu i iznenadio cio svijet.