Luka Vlaisavljević

SKENER PROTIVNIKA HRABRIH SOKOLA

Turska - na krilima mladosti i italijanskog šmeka

Crnogorska fudbalska reprezentacija nastavlja takmičenje u Ligi nacija gostovanjem prvom favoritu grupe - Turskoj.

Robert Prosinečki tu i tamo ima donekle bolju situaciju nego pred prve dvije utakmice, ali daleko je to od toga da možemo reći da naš tim nastupa sa punim potencijalom.

Veliki peh je neigranje Stefana Savića, koji se povrijedio taman kada je uhvatio ritam u Trabzonu, a da ne pričamo koliko nam znači njegovo komandovanje odbranom.

Nikako da dočekamo ni debi Vasilija Adžića, najvećeg potencijala crnogorskog fudbala, za kojeg iz Italije stižu samo pohvale, ali povreda ga je omela da napravi debi za najtrofejniji italijanski klub - Juventus.

Nema ni Marka Vešovića, koji je i dalje povrijeđen, ali u reprezentaciju se vraćaju njegov saigrač Marko Janković, Edvin Kuč, kao i Igor Vujačić.

Kapiten ekipe i najbolji crnogorski fudbaler Stevan Jovetić je u međuvremenu pronašao angažman u Omoniji i stigao je čak i da debituje za novi klub, tako da i taj podatak sigurno raduje.

Ako nas je nečemu naučio naš selektor Robert Prosinečki, to je da nema previše "kukanja" o tome ko nedostaje, nego se uvijek okrene da izvuče najbolje iz onoga što ima na raspolaganju.

Gostujući upravo u jutarnjem programu RTCG-a, Prosinečki je kazao da, uz svo poštovanje Savića i Jovetića, Crna Gora treba polako da traži njihove nasljednike.

Raduju igre mlađih kategorija, podvig omladinaca Budućnosti, gdje se sigurno nalazi "izvorište" talenata, ali za to je potrebno i vrijeme, iako bi svi negdje voljeli da "kad može Lamine Jamal sa 16 godina da igra EURO za Španiju, da i mi možemo dočekati da Kostić, Savović, Tomašević igraju neku utakmicu za prvi tim 'hrabrih sokola'". To je, međutim, ipak priča za neke druge prilike.

Odlična forma Rubežića, koji je član jedine evropske ekipe koja ima sve pobjede - Aberdina, dobre partije Bakića, Osmajića, Krstovića, Radunovića, igrači iz domaće lige, prije svih sjajni Milan Vukotić koji igra svoju najbolju sezonu u "plavo-bijelom" dresu, daju nadu i gaje optimizam, bez obzira na to što smo u oba duela, i na gostovanju Turskoj i na gostovanju Velsu, u podređenom položaju.

Rezultat nije bitan toliko koliko građenje igre, "zidanje" fudbalske budućnosti reprezentacije i stvaranje prepoznatljivog stila, uz, nadamo se, generaciju koja dolazi.

O PROTIVNIKU

Turska je, prije svega, sama po sebi kao država, u svakom pogledu jedna od najvećih svjetskih sila.

Uspon zemlje na svim poljima prati i uspon sporta, pa su tako Turci polako postali bitan faktor u brojnim sportovima, a njihove lige preuzimaju primat u Evropi. Ipak, ostaje opšti utisak da su u fudbalu odavno mogli da postignu nešto više.

Generacija iz 2002. godine, koja je osvojila bronzu na Mundijalu, predvođena "Onim čije se im ne smije pominjati" Hakanom Šukurom, zapravo je sve do posljednjeg EURA bila jedino vrijedno pomena u turskom nacionalnom fudbalu.

Dovoljno je reći da je to bio posljednji put kada je Turska igrala na Mundijalu, i da je preskočila pet narednih turnira.

Na evropskim prvenstvima situacija je bolja, propustili su samo Portugal 2004. i Poljsku i Ukrajinu 2012., a ne treba zaboraviti ni ulazak u polufinale EURA 2008. u Švajcarskoj i Austriji.

Do Njemačke 2024. godine Turska bi obično takmičenje završavala u grupnoj fazi.

Sve što im je bilo potrebno - malo italijanskog šarma na klupi i dolazak Vinćenca Montele.

Proslavljeni italijanski napadač nije se bojao da povjerenje reprezentacije prepusti mladim fudbalerima, i to mu se isplatilo.

O TRENERU

Vinćenco Montela, popularni "L'Aeroplanino" (aviončić) zbog svog prepoznatljivog načina proslavljanja golova, nakon uspješne igračke karijere imao je dobar početak i u trenerskoj karijeri.

Nakon što je bio v.d. trener u njegovoj Romi, i jednu sezonu u Kataniji, vodio je Fiorentinu tri sezone, igrao s njima finale Kupa Italije (izgubili su od Napolija 3:1) i polufinale Lige Evrope (ispali od kasnijeg šampiona Sevilje).

Tri puta je Fiorentina pod njegovim vođstvom završavala četvrta, ali tada to mjesto, nažalost, nije vodilo u Ligu šampiona.

Nakon kratkog boravka u Sampdoriji, preuzeo je Milan. Pobijedio je Juventus u Superkupu Italije, vratio Milan u Evropu, ali je bio tu kada su "rosoneri" potrošili 200 miliona eura na pojačanja i loše startovali (sezona 2017/18.), pa je dobio otkaz u novembru.

Vodio je kratko Sevilju (i njih poveo do finala Kupa, gdje ih je u finalu "razbila" Barselona 5:0), bio je i u Fiorentini, da bi zatim napravio dvogodišnju pauzu od trenerskog posla.

Tako je ispao sa radara italijanske fudbalske javnosti, sve dok nije odlučio da 2021. godine prihvati poziv Murata Sančaka i preuzme tim Adane.

U prvoj sezoni zauzeo je devetu poziciju u turskoj Superligi, a naredne godine ispisao je istoriju s rekordnih 20 pobjeda Adane i četvrtim mjestom na kraju sezone, što je najbolji plasman u istoriji kluba.

Dvije godine rada u Turskoj i njegova radna etika kandidovale su ga za novog selektora Turske.

Odlično je počeo, pobjedom nad Hrvatskom u kvalifikacijama, a u prijateljskoj utakmici pobijedio je Njemačku 2:3. Međutim, uslijedio je pravi "horor" na pripremama za EURO.

Poraz od Austrije 6:1 prilično je uzdrmao njegovu poziciju, a nisu pomogle ni utakmice pred sam početak prvenstva, gdje su Turci pretrpjeli poraz od Poljske i remi s Italijom.

Na EURU, ipak, sve se otvorilo, pa su u osmini finala savladali upravo Austriju 2:1 i izbacili je s turnira, u utakmici u kojoj je Montela nadmudrio iskusnijeg Ralfa Rangnika.

Uslijedio je poraz od Holandije u utakmici u kojoj su Turci do 70. minuta vodili, pa je Montela dočekan kao neko ko vraća Tursku na fudbalsku mapu Evrope i svijeta.

Njegova formacija je 4-2-3-1, ali se na terenu brzo transformiše u 3-1-6, u kojoj nema zapravo istaknutog napadača.

Montela zahtijeva široke trouglove pretežno po strani, odakle se traži ulaz u protivnički šesnaesterac. Veliki posao tu odrađuju Ferdi Kadioglu, atipični lijevi bek Brajtona (dešnjak), i Orkun Kokču. Njih dvojica gotovo sinhronizovano stvaraju brojčanu prednost u napadu, iz čega obično slijede dobre prilike za gol Turske.

Guler učestvuje u igri kao plejmejker bez fiksne pozicije, a Montela se trudi da izvuče najbolje iz njegovog ubitačnog lijevog stopala.

Jilmaz je napadač koji se često povlači i pomaže krilima da se istaknu ispred njega. Uz dosta rotacije između napada i sredine, ključnu ulogu ima Hakan Čalhanoglu, kojeg je Simone Inzagi u Interu učinio jednom od najboljih "šestica" na svijetu.

Kada izgube posjed, Turci obično krenu u kontra-presing visoko, s visokim blokom. Ako protivnik pređe prvu liniju presinga, obično slijedi faul kako bi se vratili na svoje pozicije, koje u defanzivnoj roli najviše liče na 4-4-2 formaciju.

SASTAV

Montela nije bio "stidljiv" da u prvi plan istakne nevjerovatan talenat kakav imaju Arda Guler iz Real Madrida i Kenan Jildiz iz Juventusa.

Svoju priliku vreba i Semih Kiljičsoj iz Bešiktaša.

I dok je Guler malo ispao iz forme u Realu, sjajno igra tandem Benfike Orkun Kokču i Kerem Akturkoglu.

Baris Alper Jilmaz, koji djeluje kao najstariji iako ima samo 24 godine, jedan je od ključnih fudbalera u Montelinoj viziji, jer se često "stopi" sa sredinom terena i čeka iz drugog plana ili povratnu loptu ili se "prikrade" odbrani s odličnim kretanjem između linija. Po stilu igre podsjeća dosta na Kaija Haverca iz Arsenala.

Čalhanoglu je dinamo na sredini terena, a Kadioglu neumorna radilica, često više ofanzivno orijentisan.

MEĐUSOBNI DUELI

Protiv Turske smo do sada igrali četiri meča. Imamo dva remija i dva poraza, i za sada nemamo nijedan trijumf.

Prvi meč igrali smo 29. maja 2016. godine u Antaliji, kada je Mehmet Topal pogodio u 90. minutu za trijumf Turske.

Drugi meč bio je prijateljski, ovog puta pod Goricom.

Turska je vodila golovima Undera i Jokušlua 0:2, ali smo se vratili prvo preko Ivanića u 45. minutu, a remi izvukao Stefan Mugoša u 87. minutu.

Uslijedili su prvi mečevi kvalifikacija, kada smo 1. septembra, magičnim udarcem Rista Radunovića iz slobodnog udarca u 97. minutu došli do 2:2 u Istanbulu.

Turska je prethodno povela golovima Undera i Jazicija, a nas je prije majstorije Radunovića u igru vratio Adam Marušić.

Samo dva mjeseca kasnije, poraženi smo u Podgorici 1:2, iako smo ovog puta mi prvi poveli.

Bećiraj je savladao Čakira već u 4. minutu, ali Akturkoglu i Kokču su preokrenuli i donijeli Turcima 3 boda.

STADION

Turska će dočekati Crnu Goru na stadionu "19. maj" u Samsunu, gradu na Crnom moru, u azijskom dijelu Turske.

U pitanju je zdanje na kojem igra superligaš Samsunspor, a koje je zvanično otvoreno 2017. godine.

Stadion je kapaciteta 33.919 mjesta, a turska reprezentacija je ovdje zvanično igrala samo jednom - 19. juna 2023. godine, kada su dočekali Vels u okviru kvalifikacija za EURO.

Tada je Turska slavila 2:0.

Interesantno je da je Turska, zajedno s Italijom, domaćin Evropskog prvenstva 2032. godine, ali ovaj stadion nije u razmatranju kao jedan od onih na kojima će se igrati turnir.

Navijači Samsunspora su poznati po tome što prave tipičnu atmosferu za turske stadione, pratili su tim i u drugoj ligi, pružajući odličnu podršku svojim fudbalerima. Nema sumnje da će tako biti i kada igra reprezentacija.