Život po mjeri čovjeka

Djetinjstvo prekinuto nasiljem ili nepažnjom, nebrigom, naivnošću, tema je koja zahtijeva pažnju na svim nivoima, uz podsjećanje na sve konvencije i zakone o dječijim pravima. Istovremeno – ogledalo društva sa empatijom, humanošću, ali i predrasudama , osudom i izopštavanjem iz zajednice.

Djeca rađaju djecu, što predstavlja veliki problem i u našem društvu, o kome se rijetko govori.
Riječ je o maloljetnicama koje su, zbog trudnoće i rađanja djeteta, odbačene od porodice , neprihvaćene u društvu, a ni sistem ih dovoljno ne prepoznaje.
U centrima za socijalni rad pomažu u zakonskim okvirima i nastoje da obezbijede najbolje rješenje za maloljetnu samohranu majku i bebu.
Pokušavaju stručnjaci i humani ljudi da, po želji maloljetne porodilje, uspostave kontakt sa biloškom porodicom, osim kada se radi o incestu, alkoholizmu i nasilju srodnika u porodičnom domu.
Najveći problem predstavlja pregovaranje sa primarnom porodicom, gdje najviše otpora pruža majka maloljetnice, kaže humanitarka Angelina Nada Radević, osnivačica i direktorica NVO “ Dom nade” u Podgorici.
Navodeći nam primjere i načine djelovanja iz 15- godišnjeg iskustva , ističe dobru saradnju sa svim institucijama i značajnu podršku centara za socijalni rad.
Uspješno je sa svojim timom zbrinula 340 beba i njihovih majki, starih između 14 i 18 godina. I za ponos je, naglašava aktivistkinja Radević, što ni jedan slučaj nije završio mimo želje maloljetne majke , već su sve sa djecom vraćene u biološku porodicu ili spojene sa partnerom.
Bio je to projekat za primjer, kazaće svi koji saosjećaju sa problemima djevojčica, koje se po izlasku iz bolnice nađu na ulici sa bebom u naručju.
Da je bilo više institucionalnog razumijevanja i finansijske pomoći države, takav servis podrške i danas bi djelovao.
Sagovornice su žena velikog srca – Angelina Nada Radević ( NVO “Dom nade” ) i socijalna radnica, mr Katarina Bijelić.
Urednica emisije Tatjana Fatić