Zelena priča

Bacanje hrane predstavlja moralni, ekonomski i ekološki problem, a brojke su zabrinjavajuće i u pogledu korišćenja resursa za proizvodnju hrane. Rješavanje problema otpada od hrane zahtijeva zajedničke napore i promjene u ponašanju na svim nivoima društva, a cilj UN-a je da se otpad od hrane prepolovi do 2030. godine.

Bacanje hrane predstavlja moralni, ekonomski i ekološki problem, a brojke su zabrinjavajuće i u pogledu korišćenja resursa za proizvodnju hrane. Rješavanje problema otpada od hrane zahtijeva zajedničke napore i promjene u ponašanju na svim nivoima društva, a cilj UN-a je da se otpad od hrane prepolovi do 2030. godine.
Bacanje hrane s ekološkog aspekta ima dvostruku problematiku- jednu u pogledu resursa koji se potroše da bi se hrana proizvela, a drugu zbog negativnih ekoloških posljedica koju izaziva hrana bačena na otpad. Brojke su zabrinjavajuće kada se uzme u obzir da se za proizvodnju hrane koja se ne konzumira potroši 22% ukupne svježe vode, iskoristi 16% obradivog zemljišta i emituje 6,1% gasova staklene bašte .

Procjene su da 33% hrane na globalnom nivou završi na otpadu, čime se emituje značajan postotak metana kao opasnog stakleničkog gasa.
U Crnoj Gori godišnje se baci oko 52 hiljade tona hrane ili oko 83 kg po glavi stanovnika, podaci su MONSTAT-a i UN-a.

Naši sagovornici su :
Inž. agronomije, osnivač i direktor preduzeća “Agrovita eko” Svetozar Radonjić, direktorica fondacije “Banka hrane” Marina Medojević i predsjednica Centra za edukaciju i informisanje potrošača Hrvatske Tanja Popović Filipović.