B.Bu. [ RTS ]

VIŠESTRUKO KORISTAN

Šta donosi porez na pića sa šećerom?

U Njemačkoj se razmatra jače oporezivanje pića sa velikom količinom šećera. Države koje to već čine tvrde da je opala potrošnja, smanjio se broj gojaznih, dijabetičara i preranih smrti.

Čisti, rafinirani šećer je nepoznanica u prirodi. Evropljani su se prvi put susreli sa šećerom tek kao proizvodom iz šećerne trske tako da su i prve posudice za šećer bile minijaturne. Jer, čisti šećer je bio basnoslovno skup proizvod iz kolonija, veoma osjetljiv na transport u vlažnoj utrobi tadašnjih jedrenjaka.

I cijena i problem što Prusija nije imala takvih kolonija je pruskog kralja Fridriha Drugog Velikog navela da podstakne istraživanje, može li se iz neke domaće biljke takođe dobiti šećer.

Posla se prihvatio Franc Karl Ahard, izbjeglica u Berlin iz imućne protestantske francuske porodice i samouki naučnik koji se u pismima kralju već hvalio brojnim „otkrićima“ – na primjer da se netom otkrivenom električnom energijom gluvima može povratiti sluh, a već je bio zadužen i za otkriće boja za tekstil kako Prusija ne bi zavisila o uvozu iz Engleske.

Izumitelj šećerne repe
Ahardov učitelj, hemičar Andreas Zigizmund Margraf je sredinom 18. vijeka utvrdio da i obična bijela repa sadrži određeni procenat šećera u korijenu, ali to je bilo daleko od isplativosti za proizvodnju.

Gotovo pola vijeka je Ahard eksperimentisao i selektirao bijelu šlezijsku repu kako bi došao sa osam na oko šesnaest odsto šećera, da bi mu onda već Fridrih Treći dao izdašnu novčanu podršku da stvori prvu plantažu i fabriku šećera u Prusiji.

Jer, to je već bilo doba rata s Napoleonom kad je uvoz šećera iz šećerne trske bio nemoguć.

No njegova repa se pokazala prilično svojeglavim izvorom šećera, pogon za preradu kojeg je platio kralj je onda i izgorio, a povrh toga je Napoleon bio poražen tako da je opet počeo da stiže šećer iz kolonija.

Svi volimo slatko
Ipak, u 19. vijeku i razvojem mašina za obradu zemlje je i šećerna repica – sad već s oko 18 do 20 odsto udjela šećera u korijenu – postala unosan proizvod tako da je danas i šećer iz šećerne trske tek egzotičan i sporedan proizvod.

A tvrdnja da „svi vole slatko“ je tačna – čak i neurološki: osim što je šećer „čista energija“, slatkoća zaista kod čoveka utiče i na osjećaj sreće i zadovoljstva.

No problem je što je šećer „kalorijska bomba“ tako da se smatra glavnim uzročnikom gojaznosti. Samo u Njemačkoj se polovina stanovništva smatra debljima od optimalne težine, gotovo svaki peti se smatra pretilim. Već sedam odsto stanovništva pati od dijabetesa, a brojke su sve veće.

I to pogotovo kod mladih jer su glavni problem napici, redom sa izuzetno visokim udijelom šećera.

Zbog zdravlja stanovništva, već pedesetak država ima posebne namete na šećer, od Španije i Francuske pa do Čilea i Saudijske Arabije. Devet od 16 njemačkih saveznih pokrajina se založilo kod njemačkog ministra za poljoprivredu i ishranu DŽema Ozdemira da takav porez bude uveden u Njemačkoj.

Koja su iskustva drugih zemalja?
Norveška praktično nikad nije ukinula monopol i posebne namete koje su države imale na čitav niz proizvoda, od soli pa do šibica – uglavnom su inače ostali još jedino takvi nameti na alkohol, kafu, duvan ili čaj.

Postojeći propis je na snazi još od 1922. po kojem Norveška uzima namet ne samo na šećer, nego na zaslađivač svake vrste – što izuzetno raduje susjednu Švedsku gdje Norvežani masovno odlaze da kupuju čokoladu i druge slatkiše.

Ipak, 2018. je vlada u Oslu još jednom i to za 80 odsto povećala namet na slatko i to je definitivno bio uzrok pada prometa gaziranih zaslađenih napitaka u Norveškoj.

Meksiko je još 2014. uveo poseban porez od jednog pezosa (oko 10 centi) na litar napitaka sa visokim procentom „pravog“ šećera – zaslađivači druge vrste ne spadaju u tu kategoriju.

Taj porez se smatra uspjehom jer je doista pao promet takvim napicima, iako se značajno povećao promet voćnih sokova i slatkih mlječnih napitaka – oni takođe nisu obuhvaćeni porezom.

Indija osvježavajuće napitke sa visokim udjelom šećera svrstava u istu poresku kategoriju kao luksuzne automobile ili duvanske proizvode i porez iznosi 28 odsto.

Obuhvaćeni su svi napici kojima se dodaje šećer i veća cijena jeste smanjila potrošnju, ali ne postoji mjera koja bi proizvođače navela da smanje udio šećera – što bi možda imalo još veći učinak.

Velika Britanija je 2018. uvela stepenasti namet na slatke osvježavajuće napitke. Gdje je preko pet grama šećera na 100 mililitara namet iznosi 18 penija (21 cent) po litru, ako je i preko osam grama, to su 24 penija (28 centi).

Zato proizvođači smanjuju udio šećera, što je i bio cilj. U prve tri godine je u Velikoj Britaniji smanjen udio šećera u napicima u prosjeku za 29 odsto, dok su u Njemačkoj proizvođači tek dobrovoljno preuzeli obavezu, da smanje udio šećera u svojim napicima. No učinak je mršav: smanjeno je za samo dva odsto.

Milijarde uštede s manje šećera
Velika Britanija tvrdi da je zaista smanjen broj gojaznih i da pada broj oboljenja od šećerne bolesti, a računice se prihvatio i Tehnički univerzitet u Minhenu.

Ako bi se uveo porez na šećer i u Njemačkoj, njihov računar predviđa da bi u sljedećih 20 godina moglo biti i do 240.000 slučajeva dijabetesa tipa 2 manje.

To bi isto tako moglo značiti između 17.000 i 30.000 smrtnih slučajeva manje ili bi do smrti došlo bitno kasnije. Sve u svemu, procjena statističara jeste kako bi – osim prihoda od poreza, ušteda bila i do 16 milijardi eura, od toga četiri milijarde samo u zdravstvenoj zaštiti jer bi bilo manje oboljenja.

Računaju i na bitno manji broj dana bolovanja i prijevremenih odlazaka u penziju, baš kao i smrtnih slučajeva među radno sposobnim stanovništvom.

No kao što se vidjelo i u masovnom širenju napitaka s „nula šećera“, vještački zaslađivači – i čak prirodni kao što je stevia nipošto ne moraju biti zdravi.

Simptomi doduše nisu tako očiti kao što je debljina ili dijabetes, ali prekomjerna količina takvih zaslađivača kakvih uopšte nema u prirodi može da izazove priličnu zbrku u jetri i bubrezima, neki su možda i kancerogeni. Koliko košta to liječenje, to u Minhenu nisu izračunali .