- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zdravlje
19. 04. 2024.
12:22 >> 12:23
Čitaj mi:
IZ UGLA PSIHOLOGA
Lažni optimizam
Toksična pozitivnost je odraz života u virtuelnoj realnosti i stvara iskrivljenu sliku stvarnog svijeta, a to dovodi do toga da se izbjegava suočavanje s problemima.
Samo osmjeh, niko nije vrijedan nijedne suze, ma savršeno sve – samo su neki od aktuelnih izraza savremenog lažnog optimizma. Popularno ga psiholozi još zovu toksična pozitivnost ili pozitivna toksičnost. Najčešće je odraz života u virtuelnoj stvarnosti u kojoj se živi na društvenim mrežama na kojima se često postavljaju fotografije lica euforičnih osmjeha, nerijetko foto-šopirana, s ciljem da se na slikama očituju ljepota i blagostanje.
Po mišljenju psihologa, riječ je o uvjerenju da je poželjno, čak i jedino dozvoljeno doživljavati isključivo pozitivna i prijatna osjećanja. Radost, sreća i zadovoljstvo su poželjni, a osjećaj patnje i nelagodnosti nepoželjna osjećanja u tom virtuelnom svijetu, te se ona potiskuju, poriču ili izbjegavaju.
„Riječ je o potrebi da se osjećate onako kako se u stvarnosti ne osjećate, kako bi se odbranili od surove istine. Ovaj mehanizam samoodbrane, u stvari, nije funkcionalan, jer ličnost koja se na taj način brani sebi nameće zahtjev da ne smije da bude ranjiva. Tačnije, da uvijek mora da bude pozitivna i jaka, a što nije u skladu s ljudskom prirodom. Nemoguće je da i tijelo i um uvijek izbjegnu stres, neprijatna iskustva i osjećaje. Zato ova zavaravanja mogu da budu upravo okidač za nastanak uznemirenosti, osjećaja krivice i bespomoćnosti. Nesigurnost koja raste stvara osjećaj da niste dovoljno vrijedni i dobri”, tumači.
Danas se u velikoj mjeri propagira toksična pozitivnost, naročito u virtuelnom svijetu u kojem je „sve savršeno”. Putem citata na društvenim mrežama, u reklamama, knjigama takozvanog lajf-koučinga o samopomoći, koje često pišu laici za psihoterapije. Propagiraju je i česti motivacioni govornici.Pritisak da razmišljamo „samo pozitivno i glavu gore” je sveprisutan.
„Ne prođe dan a da svako od nas ne naiđe na poruke da život treba posmatrati kroz ružičaste naočare, koje nisu ništa manje zamarajuće nego senzacionalistička crna hronika. Neki misle da je dostignuće da se fokusiraju samo na pozitivno razmišljanje. To su zamke za zdravlje naše psihe. Optimizam ne podrazumijeva negaciju životnih problema. Umjesto 'Ma biće sve u redu', zdravije je i realnije reći da vjerujete, da ćete naći rješenje. To je jedini put da, umjesto da ga potisnete, počnete da rješavate problem”, kaže psiholog.
Kako dodaje, on se neće riješiti sam od sebe. Pozitivno razmišljanje ne privlači samo po sebi pozitivne vibracije. Kada potisnemo negativno osjećanje, ne znači da ono nestaje, kaže psiholog.
„Guranje teškog osjećanja zbog nekog problema pod tepih znači samo da ono ostaje u nama, sve dok i ako ne počnemo da ga rješavamo na odgovarajući način. Ranjivost nije nedopustiva i ne treba potiskivanjem stvarati pogodno tle za dalji razvoj emocionalnih problema, o čemu svjedoče mnoga istraživanja i u zemlji i u inostranstvu. Ignorisanje neprijatnih osjećanja i nesuočavanje sa stresom i teškoćama života vode u anksiozne poremećaje, u depresiju, bolesti zavisnosti i druge. Ali i u hipertenziju i kardiovaskularne bolesti. Mogu dovesti od dijabetesa, gojaznosti, hormonske neravnoteže”, tvrde stručnjaci.
Lažni ili toksični optimizam prepoznaje se kada neko sagovornika u problemu, umjesto da saosjeća s njim, razuvjerava, negirajući teškoće. Takođe, česta je sklonost pozitivno toksičnih da okruženju nameću svoj stav, usljed čega druga strana osjeća da izostaje očekivana podrška i saosjećanje. Nerijetko sagovornika koji se povjerava ubjeđuju da nešto s njim nije u redu, da je preemotivan, nanoseći dodatnu patnju osobi u nevolji.
Psiholog navodi nekoliko primjera prepoznavanja ove toksičnosti:
Kada kažete da je jako težak ispit koji spremate, a neko vam kaže: „Ma, šta je to za tebe.”
Ako kažete da na poslu trpite mobing, takva osoba reći će: „Treba da budeš srećan. Ima mnogo nezaposlenih.”
Ako kažete da ste tužni zbog raskida duge veze, a neko odgovori: „Ma, ti ćeš sigurno naći novog partnera.”
Kad kažete da imate depresiju, a dobijete odgovor: „Sve je to samo u tvojoj glavi, misli pozitivno.”
Ako se radi o prekidu odnosa među članovima porodice koji se ne poštuju međusobno: „Taman posla, to je tvoja krv, morate se voljeti.” Omiljena rečenica toksično pozitivnih je „Uvijek može gore.”
Коментари0
Остави коментар