Б.Бу. [ Klix.ba ]

RIJEDAK PSIHIČKI POREMEĆAJ

Što je "mizofonija" i koji su simptomi?

Osobe koje pate od mizofonije može iritirati neki sasvim običan zvuk poput žvakanja žvake, kašlja, zvuka disanja, grebanja po nekoj površini ili zvuka koraka. Zvukovi koje većina ljudi ne primjećuje, osobe s mizofonijom ne mogu podnijeti.

U pitanju je vrlo rijedak psihički poremećaj. Prvi simptomi javljaju se u djetinjstvu, a s godinama osobe iritira sve više zvukova.

Snažan priliv negativnih osjećanja, najčešće bijesa i anksioznosti, misteriozno je stanje koje se javlja kao odgovor na neke zvukove koje čujemo gotovo svakodnevno, kod ljudi s mizofonijom stvara osjećaj koji je intenzivniji od jednostavne nelagode, a česta je dvojba može li se zaista smatrati mentalnim poremećajem.

“Za razliku od ljudi koji kažu da im smeta da neko žvaće čips u kinu za vrijeme filma, ljudi s mizofonijom zaista pate”, objasnio je profesor psihijatrije na Sveučilištu u Amsterdamu Damiaan Denys za Live Science.

Stručnjaci kažu da osobe s tim poremećajem najviše iritiraju zvukovi koje proizvode njima najbliže osobe, poput članova porodice ili prijatelja. Tad znaju biti najagresivniji.

Kod slabije izraženog poremećaja simptomi se ublažavaju lijekovima, ali pravog lijeka zapravo nema.

U vrlo teškim slučajevima ljudi se potpuno izoluju  da bi izbjegli sve zvukove koji im smetaju. To, s druge strane, vodi povlačenju u sebe i u depresiju, piše mentalfloss.com, a prenose Vijesti.

“Riječ je o psihičkom poremećaju novijeg doba. Razgovarali smo sa 42 osobe sličnih simptoma i oni su nam otkrili da izbjegavaju bilo kakve društvene aktivnosti, vrijeme provode uglavnom sa slušalicama na ušima, a svakodnevni pokušaji da ništa ne čuju stvaraju im veliki stres. Oni znaju biti agresivni, kao i da je to neprihvatljivo ponašanje, međutim, to je jače od njih“, objasnili su znanstvenici iz Amsterdama.

Povezanost sa depresijom
Oni su iznijeli dijagnostičke kriterijume  koji bi mizofoniju klasifikovali kao novi psihijatrijski poremećaj. Međutim, neki znanstvenici tvrde da bi to zapravo mogao biti simptom drugih osnovnih psihijatrijskih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) ili generalizovane anksioznosti.

Oni koji pate od mizofonije imaju veću učestalost depresije i anksioznosti, a kako je povezana s OKP-om, dodatno je otežano utvrđivanje je li nepodnošenje određenih zvukova previđeni simptom tih poremećaja ili je sama po sebi dijagnoza.

Margaret i Pavel Jastreboff, naučnici sa Sveučilišta Emory u SAD-u, koji su prvi stvorili taj izraz, tvrde da su ta stanja povezana sa smanjenom tolerancijom zvuka. Kažu takođe da neki ljudi mogu doživjeti mizofoniju, ali da to na njih ne bi uticalo na kliničkom nivou, ali drugi su skloni ozbiljnijim reakcijama.

U studiji koja je obuhvatila 500 studenata, oko 20 odsto učesnika prijavilo je klinički značajne simptome mizofonije. Ponovno je utvrđeno da su se simptomi često podudarali s anksioznošću, OKP-om i depresijom.