Luka Vlaisavljević

Vitinjin put: Od "viška“ u Vulverhemptonu do arhitekte uspjeha PSŽ-a

Kada se sumira sezona u kojoj je Pari Sen Žermen osvojio istorijsku triplu krunu, fokus se često svodi na spektakularne nastupe napadača i slavne trenutke zvijezda poput Usmana Dembelea, Hviče Kvarachelije, Dezire Duea, Bredlija Barkole. Ipak jedan vezista je postao arhitekta uspjeha – Vitinja, igrač koji je četiri godine ranije napuštao Vulvse kao „višak“ i bio predmet sumnje čak i među navijačima Porta.

Iako su navijači i stručnjaci često najviše pričali o krilima, upravo je Vitinjina smirenost, ritam i kreativnost u sredini terena bila ključ svega što je Pariz gradio pod Enrikeovom palicom. Njegova igra u oba pravca i sposobnost da diktira tempo donijeli su mu priznanje čak i od legendi poput Rud Gulita, koji je priznao da je najviše impresioniran upravo Vitinjom: „Nije bio dovoljno dobar za Vulvse, a sada je najbolji igrač Pariza“.

Uspon iz drugog plana

Kada je stigao u Vulvs u septembru 2020. godine, Vitinja je bio još jedan u nizu portugalskih talenata koje je put doveo u Premijer ligu zahvaljujući vezi kluba sa Žoržom Mendesom i vlasnicima Fosun International. Ipak, mladi vezista iz Portoove škole, tada još bez pravog iskustva u seniorskom fudbalu, imao je gotovo nemoguć zadatak – izboriti mjesto pored etabliranih asova poput Rubena Nevesa i Žoaa Mutinja.

Iako su svi prepoznali njegov talenat, prelazak iz omladinskog u seniorski fudbal pokazao se zahtjevnijim od očekivanog.

Nuno Espirito Santo, tadašnji trener Vulvsa, nije krio da je riječ o izuzetno talentovanom igraču, ali fizičko prilagođavanje i konkurencija na sredini terena bili su prepreke.

„Imali smo Mutinja, on je bio spektakularan na toj poziciji, pa nije bilo lako za mladog igrača da se nametne,“ rekao je Nuno. Vitinja je na kraju upisao 19 nastupa u Premijer ligi, od kojih je sedam puta bio starter. Period proveden u Engleskoj ponekad je djelovao obeshrabrujuće, ali za Vitinju to je bila ključna lekcija: „Nije išlo kako sam želio, ali dao sam sve od sebe. Bila je to sjajna godina učenja“.

Kako je na sjever Engleske stigao kao pozajmljen fudbaler sa mogućnosti otkupa, uprava Volvsa je odlučila da ga ipak ne dovede u svoje redovve

Vjera u sebe i odlazak u Pariz

Nakon povratka u Porto, Vitinja je doživio potpunu transformaciju. Sezona sa 47 nastupa i dupla kruna vratili su ga na radar najvećih evropskih klubova. Pari Sen Žermen ga je te 2022. doveo za 41,5 miliona eura, ali je put ka priznanju bio daleko od jednostavnog.

Svlačionica "Parka prinčeva", tada puna superzvijezda poput Mesija, Nejmara i Mbapea, predstavljala je poseban izazov. Vitinja se susreo sa specifičnom hijerarhijom i očekivanjima; često je morao da preuzima defanzivne zadatke kako bi kompenzovao ofanzivnu slobodu koju su imali napadači. Već na drugoj utakmici u Ligi 1, odlučio je da umjesto Mbapea loptu doda Mesiju, što je izazvalo vidno nezadovoljstvo francuskog napadača i simbolizovalo atmosferu privilegovanih unutar svlačionice.

Upravo takva iskustva učinila su Vitinju zagovornikom nove, dugoročne vizije kluba – umjesto gomilanja globalnih zvijezda, Pariz se okrenuo izgradnji tima oko mladih, gladnih i talentovanih fudbalera.

Promjena filozofije i uspon pod Enrikeom

Sa dolaskom Luisa Enrikea, počinje novo poglavlje – ono u kojem se Vitinja, zajedno sa mladim zvijezdama poput Bredlija Barkole, Žoaa Nevesa, Hviče Kvarachelije i Dezirea Duea, pretvara u ključnog čovjeka Pariza. U toj evoluciji, bitna je bila trenerova iskrenost i direktan pristup: „Najbolje kod Enrikea je što ti nikad neće lagati. Uvijek znaš na čemu si, što je za igrača izuzetno važno“.

Pod Enrikeovom palicom, Vitinja je dobio neograničeno povjerenje i prostor da igra ulogu „pivota“ – čovjeka kroz koga počinje i završava svaka važna akcija, bilo da se radi o gradnji igre, defanzivi ili rješavanju utakmica.

Uticaj Vitinje bio je posebno vidljiv u Ligi šampiona: u povratku protiv Liverpula, njegova vjera i liderstvo podigli su tim nakon poraza u prvoj utakmici. Zajedno sa Nevesom i Fabianom Ruizom, potpuno je kontrolisao igru na Enfildu, što je bila suština Parizovog trijumfa.

Luis Enrike nije štedio riječi hvale: „Vitinja je jedinstven. Njegova kontrola lopte, vizija i smirenost su temelj naše igre. Ne gubi loptu, fizički je snažan, mentalno izuzetno čvrst. Igra najzahtjevniju ulogu u timu i oličenje je modernog veziste“,

Brojke koje ne ostavljaju dilemu

Statistika podupire sve što je Pariz izgradio na terenu. U posljednje dvije sezone, Vitinja je imao najviše uspješnih pasova u Ligi šampiona (1965), sa čak 93,71% tačnosti – podatak koji impresionira posebno kada se uzme u obzir njegova kreativna sloboda i rizik. Stvorio je isto toliko šansi kao Vinisijus Žunior (42), bio drugi u cijelom takmičenju po broju osvojenih lopti (159) i treći po presjecanjima (34). Te brojke, uz konstantnost i svestranost, stavljaju ga u red najvažnijih igrača današnjice na svojoj poziciji.

Njegova važnost za tim potvrđena je i priznanjem trenera, saigrača, ali i načinom na koji je svaki mladi igrač Pariza, od Nevesa do Barkole, isticao Vitinju kao uzor na terenu i van njega. Njegova mirnoća, liderstvo i sposobnost da podigne ekipu u ključnim trenucima, najviše su došli do izražaja tokom istorijske sezone u kojoj je Pariz osvojio tripletu.

Zasluženi status i nasljeđe

Vitinjin put do statusa jednog od najboljih vezista na svijetu priča je o samopouzdanju, radu i prilagodljivosti. Od perioda kada nije mogao dobiti pravu šansu u Vulvsu, preko povratka u Porto gdje je postao lider, pa do Pariza gdje je u jednom od najizazovnijih okruženja postao centralna figura tima, njegovo ime sada stoji uz rame najboljima. Pariz je, nakon godina oslanjanja na zvijezde, pronašao stub u igraču koji je u svakom smislu proizvod nove filozofije – igraču koji ne privlači naslove zbog glamura, već zbog načina na koji tiho diktira svaki ritam velike ekipe.

Danas, u klubu koji je napokon spojio talenat, viziju i karakter, teško je zamisliti Pariz bez Vitinje u srcu veznog reda. On više nije „višak“ ili alternativa. Vitinja je postao mjera uspjeha, lider generacije i najbolji dokaz da fudbal, kada vjeruješ u svoj put, može ispisati najljepše sportske priče.