B.Bu. [ Klix.ba ]

ISTRAŽIVANJE

Aerodromi imaju čudan efekat na ljudsko ponašanje – zašto je to tako

Aerodromi su nekima omiljena mjesta, a pojedinim ljudima i izvor stresa i nelagode. Takođe, aerodromi su mjesta na kojima se ljudi često neobično ponašaju - neki spavaju na podu, rade jogu, šetaju bosi... Ima i onih koji burno reaguju zbog kašnjenja ili promjene leta.

Mnogi turisti smatraju da avantura počinje na aerodromu, stavljajući ih u drugačije raspoloženje od uobičajenog. Oni su nestrpljivi da vrijeme odvojeno za hedonizam započnu, ali ima i onih koji su zabrinuti zbog letenja, što ih može natjerati da se neuobičajeno ponašaju ili da se posvete alkoholu.

„Stres i anksioznost izazivaju razdražljivost, kako na privremenoj tako i na stalnoj osnovi. Ljudi koji su generalno anksiozni skloniji su ljutnji. A privremeno anksiozno raspoloženje često izaziva izlive bijesa. Po mom mišljenju, aerodrom treba da posmatramo i iz psihogeografske perspektive. Psihogeografija proučava uticaj mjesta na emocije i ponašanje ljudi, posebno na urbano okruženje. U keltskim kulturama postoji koncept posebnih „tankih mjesta” – često svetih šumaraka ili šuma – gdje je veo između materijalnog i duhovnog svijeta tanak. Na tankim mjestima, mi smo između dva carstva, ni na jednom ni na drugom mjestu. U savremenom tehnološkom svijetu aerodromi se takođe mogu posmatrati kao tanka mjesta. To su granične zone gdje granice blijede. Na bukvalnom nivou, nacionalne granice se raspadaju. Kada prođemo kroz obezbjeđenje, ulazimo u ničiju zemlju, između država. Koncept mjesta postaje maglovit”, rekao je za Science Alert Stiv Tejlor, viši predavač psihologije na Univerzitetu Lids Beket.

Na sličan način, vrijeme postaje maglovit koncept na aerodromima. Uskoro ćemo zakoračiti u avion, nalazimo se u graničnom prostoru između dvije vremenske zone, spremamo se da skočimo naprijed u vremenu, ili čak da se vratimo u prošlost, a ne treba zanemariti, navodi Tejlor, ni gubitak mogućnosti kontole. Prema njegovim riječima, aerodromi su i zona odsustva, gdje je sadašnji trenutak nepoželjan. Svačija pažnja se okreće ka budućnosti, ka njihovim letovima i avanturama koje su pred njima kada stignu na odredište, a intenzivan fokus na budućnost često donosi frustracije, posebno ako letovi kasne.

„Lične granice takođe postaju fluidne. Pored antisocijalnog ponašanja, aerodromi mogu biti mjesto i gdje se ispoljava prosocijalno ponašanje gdje stranci dijele svoje planove za putovanja i odmor, govoreći sa neobičnom intimnošću. Na ničijoj zemlji, normalne društvene inhibicije ne važe. Zbog pomiješanih osjećanja o vremenu i mjestu, aerodromi stvaraju osjećaj dezorijentacije. Na njima se definišemo i u smislu vremena i mjesta. Znamo ko smo u odnosu na našu svakodnevnu rutinu i naše poznato okruženje. Definišemo se i po nacionalnosti. Bez takvih markera, mogli bismo da se osjećamo da lebdimo. Sa pozitivne strane, sve ovo može imati oslobađajući efekat. Kao što sam istakao u svojoj knjizi mi obično posmatramo vrijeme kao neprijatelja koji krade trenutke naših života i tlači nas rokovima. Dakle, iskoračiti van vremena ponekad je kao da ste pušteni iz zatvora. Isto važi i za identitet. Osjećaj identiteta je važan za naše psihološko zdravlje, ali može postati sužavajući", objasnio je psiholog.